Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je, 17. avgusta, u Desetu nedjelju po Duhovima, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice u Lepavini. Vladici Kirilu sasluživala je bratija manastira i đakon Aleksandar Miljanović iz Zagreba.
U svojoj besjedi vladika je govorio o smislu Uspenjskog posta, nazvavši ga „kratkim, ali duboko sadržajnim i simvoličnim“. Podsjetio je da praznici Preobraženja i Uspenja Presvete Bogorodice svjedoče o konačnoj sudbini čovjeka u Hristu: „Majka Božija je usnula i vaskrsla i dušom i tijelom. To je sudbina svih pravednika i svih ljudi. Nadamo se da ćemo i mi biti među tim pravednicima.“
Tumačeći Jevanđelje o iscjeljenju mjesečara, vladika je podsjetio na spasonosne riječi Gospodnje da se: „Ovaj rod ne izgoni osim molitvom i postom“, naglasivši da istinska duhovna sila ne dolazi od čovjeka, već od Boga, te da se ne može steći bez podviga. Upozorio je na praznovjerje i astrološka tumačenja koja odvlače čovjeka od spasenja:
„Naravno da čitav vidljivi svijet utječe na čovjeka, ali naša sudbina ne može da zavisi od kretanja nebeskih tijela i mjesečine, nego je isključivo u vlasti Božijoj. On je taj koji ima vlast nad životom, smrću i vječnim ishodištem čovjeka.“
Vjernima je ukazao da ni apostoli, iako najbliži Hristu, nisu mogli iscijeliti mladića bez duboke vjere i blagodatne sile, čime se otkriva da je za svako duhovno djelovanje neophodno sjedinjenje s Božijom voljom.
Govoreći o duhovnom životu, vladika je naglasio da vjera nije sredstvo za magijsko rješavanje životnih poteškoća, već put koji zahtijeva smirenje, trpljenje i postojano povjerenje u Božiju promisao: „Sa strpljenjem, sa smirenjem, uzdati se u Boga, vjerovati u Njegovu pomoć – tako se dolazi do duhovnog napretka i do spasenja u Hristu, koje svi neka zadobijemo molitvama Presvete Bogorodice i svih Njegovih svetih.“
Na kraju besjede, pozvao je vjerne da se ugledaju na smirenje Presvete Bogorodice, koja je, po riječima Jevanđelja, „sve riječi Božije slagala u srcu svome“.
Po završetku Liturgije, bratstvo manastira priredilo je trpezu ljubavi za sve sabrane.
Izvor: Mitropolija zagrebačko-ljubljanska
