Na Vidovdan, 28. juna, Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo služio je Svetu arhijerejsku liturgiju i parastos stradalima prije Kosova, na Kosovu, po Kosovu i do današnjih dana, u manastiru Podlastva u Grblju – gdje je po predanju rođen Velikomučenik kosovski car Lazar.
Episkopu Kirilu je sasluživalo sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske uz molitveno učešće vjernog naroda koji se tradicionalno na Vidovdan sabira u ovoj svetinji, ispred koje je podignuta spomen-kosturnica, gdje je sahranjeno 79 Grbljana, Krtoljana, Mainjana, Budvana, koji su postradali od bratske ruke novembra 1944. godine u Starom Baru.
Vladika Kirilo je čestitao praznik kojeg neki nazivaju srpskim velikim petkom, istakavši da je od stradanja našeg Spasitelja Gospoda Isusa Hrista na krstu, Njegovog prebivanja u grobu i tridnevnog vaskrsenja, svaki Veliki petak ujedno i Vaskrs i pasha. Za pravednike, one koji su ugodili Bogu, smrt je samo prelazak iz ovog života u onaj bolji, a, kako je kazao, tako je bilo i na Kosovu polju 1389. godine. Dalje je podsjetio da svaki narod na ovoj planeti ima svoje uspone i padove, svoja vremena blagostanja i vremena stradanja po promislu Božijem, po dubokom Njegovom razmišljanju o spasenju svakoga čovejka ponaosob, a onda i svih naroda na ovoj zemlji.
“Tek poslije Vaznesenja našega Gospoda na nebo, kapija Carstva nebeskoga se otvorila, i ne samo otvorila nego nam je Gospod pokazao put, da je cilj i naznačenje našega života na zemlji ne neko blagostanje, raj na zemlji, nego da se vratimo u njedra Oca svoga nebeskoga”, besjedio je Vladika Kirilo, dodavši da je i naš narod imao period blagostanja, koji je bio praćen ogromnim duhovnim procvatom u periodu vladavine znamenite dinastije Nemanjića.
U tom periodu su nikli veličanstveni hramovi, manastiri kojima se dive pokoljenja do današnjeg dana: Studenica, Dečani, Pećka patrijaršija, Žiča, Banjska, Gračanica, Morača… i pravedno je bilo, po mišljenju Vladike Kirila, da se ta epoha najvećeg uspona našeg pravoslavnog naroda – epoha vladavine dinastije Nemanjića – upravo završi jednim voznošenjem na nebo. U tom smislu je dalje govorio o Kosovskoj bici i žrtvi cara Lazara i kosovskih mučenika na Kosovu polju.
“To je bilo vaznesenje našega naroda na nebo, jer car Lazar i njegovi vojnici, nijesu tamo išli u samoubistvo, nijesu išli protiv tolike sile agarijanske da završe svoj život nego su znali upravo to, da je smrt pravednika ujedno i pasha, ujedno i prelaz u vječni život”, kazao je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Da bi to bolje objasnio poslužio se analizom stihova Petra Drugog Petrovića Lovćenskog Tajnovidca, onoga koji je i formulisao Kosovski zavet u našem narodu, i poručio da treba znati da je glavni neprijatelj roda ljudskoga smrt i đavo i da su svojim prelaskom u Carstvo nebesko kosovski mučenici, na čelu sa carom Lazarom i Milošem Obilićem, popunili Crkvu nebesku:
“Oni su se ugradili u tijelo Crkve Hristove kojoj je glava Hristos i time zadali udarac, kako kaže, samome paklu, samome Adu i najvećem neprijatelju našeg spasenja đavolu”, kazao je Vladika, objasnivši da je taj podvig cara Lazara i Miloša Obilića nadahnuo naš narod da preživi petovjekovno ropstvo pod Osmanskom imperijom, da ne padne duhom i na kraju dođe do svog oslobođenja.
Po njegovim riječima ko teži Nebeskom, njemu se čuva i daje i zemaljsko, a narodi koji samo misle o zemaljskom, nemaju prije svega pravilnu sliku budućnosti.
“Da nije bilo podviga cara Lazara, Miloša Obilića, ne bi bilo ni Karađorđa, oca Srbije, kome je Njegoš posvetio Gorski vijenac, ne bi bilo ni drugih velikih junaka, ne bi bilo Petrovića, ne bi bilo Karađorđevića, pod kojima smo se oslobodili od Otomanske imperije. Podvig hrišćanskih mučenika sadrži i sve zemaljske vrijednosti, znači čuva se to zemaljsko, ali se dobija više. Dobija se pasha, dobija se Vaskrs, dobija se život vječni.
Dakle naš narod je pokazao da je spreman i u dobru biti i da je spreman uživati i zemaljske ugodnosti, da je spreman kad je potrebno na poziv Božiji poći na dobrovoljnu žrtvu za zemaljske vrijednosti, ali najvažnije za zadobijanje Carstva nebeskoga. Tako Gospode, pogledaj na narod svoj, molitvama svih svetih iz roda našega, a posebno svetih mučenika, cara Lazara, kosovskih mučenika i svih mučenika srpskih, i pomiluj nas i spasi nas kao blag i čovekoljubiv!”, kazao je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Vesna Dević
