Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, na praznik Svetog apostola i jevanđeliste Mateja, u srijedu 29. novembra 2023. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u hramu posvećenom današnjem prazniku, u Vilusima kod Nikšića.
Sasluživali su: protojerej-stavrofor Vasilije Tomić iz Eparhije kanadske, protojerej-stavrofor Petar Krgović, nadležni paroh, protojereji Miro Ratković i Radenko Koprivica, jeromonah Andrej (Miljanić), sabrat manastira Kosijerevo i arhiđakon Jakov (Ninković).
U liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao vjerni narod ovog kraja, kojima se arhipastirskom besjedom obratio Preosvećeni vladika Metodije, čestitajući praznik Svetog apostola Mateja i hramovnu slavu crkve na Vilusima.
„Srećna slava, oče Petre i svima koji ste se ovdje sabrali, ovog divnog i svetog hrama Svetog apostola i jevanđeliste Mateja, gdje nas ovako lijepo Bog pogleda posle kiše i snijega pa nas ovako divno sunce nebesko ugrija i obasja, a koje simvoliše ono istinsko i pravo Sunce pravde, Hrista Boga našeg za Čiji praznik rođenja smo već počeli od juče da se spremamo postom i molitvom, i pripremamo duše svoje. Uvijek, Sveti apostol i jevanđelista Matej pada u Časni božićni post. Veliki apostol i jevanđelista, Svetitelj Božji koga je Gospod sa carine pozvao i prizvao da ide i da Mu sljeduje. Carinici nisu bili cijenjeni među narodom, zato što su oni od Rimske imperije, koja je tada vladala Palestinom i tim prostorom, otkupljivali pravo da ubiraju porez za imperiju, određenu svotu morali da daju imperiji, a sve preko što uberu poreza od naroda i blaga mogli su da prisvoje sebi“.
„Oni su taj svoj položaj zloupotrebljavali, narod izrailjski je to znao, koji je grcao u nemaštini, nevolji i ropstvu rimskom, a oni, pri tom, kao dijelovi i članovi jevrejskog naroda svom sopstvenom narodu su dodatni teret nametali i zlo nanosili time što su uzimali i više nego što je trebalo za Rimsku imperiju. Gospod Koji je došao u svijet zbog grešnika da ih prizove na pokajanje, kao što nas ovaj post priprema za veliki praznik Roždestva Hristovog, priprema i jednu posebnu atmosferu pravi pokajanja, gdje se spremamo da dočekamo Sunce pravde Hrista Boga našeg i Njegov praznik Rođenja, tako je i on prizivao bludnice, grešnike, carinike i sve prezrene i marginalizovane u jevrejskom društvu vrste ljudi koje su sveštenici, narodni prvaci i narod prezirali. Upravo takvog Mateja, carinika pozvao da Mu sljeduje“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Matej je, ostavivši sve, išao za Njim, slušajući Njegovu propovjed i povjerovavši u Njega, po Vladikinim riječima, preobrazio se u potpunosti.
„U Africi je provjedao Jevanđelje Hristovo, a onda, poželivši da se još više osami, postavio je, kaže njegovo žitije, nekog pravednog i čestitog čovjeka za Episkopa tog mjesta, Platona, a on se povukao u osamljeno mjesto i tu se Bogu molio, a onda, svi oni koji su mu prilazili i slušali njegove pouke i njima se nadahnjivali, preobražavali su se i vjerovali u Hrista, a među takvima su bili, od tog mjesnog ondašnjeg kneza žena i sin koji su primili sveto krštenje od apostola Mateja. Kad je taj knez saznao da su vjeru njihovu promijenili supruga i sin, poslao je stražu da, kao vinovnika te nesreće njegove porodice, uhvate apostola Mateja i da ga muče. Ovi koji su došli nisu mogli, čak, ni da ga vide, samo su čuli njegov glas. Gospod ga je, na tajanstven način, sačuvao i oni su se vratili i rekli da nisu našli nikoga, samo da su mu čuli glas. Onda je poslao i drugu stražu, misleći da su ovi prvi nesposobni, a ovi drugi su ugledali njega u velikoj nebeskoj svjetlosti kako sija i od straha popadali na zemlju, bacili oružje i otrčali nazad, javivši knezu šta se desilo“.
„Na kraju je i sam knez došao i kad je vidio apostola Mateja u nebeskoj svjetlosti u tom trenutku je oslijepio. Sveti apostol Matej, koji je preko vjere u kojoj se utvrđivao i Hrista u Koga je vjerovao kao Sina Božjeg i Koji se u njegovo srce uselio, uselila se sa Hristom u njegovo srce i ljubav za cio svijet, pa je on, ljubivši cio svijet i svako stvorenje, imao milosti i samilosti prema tom knezu koji je oslijepio, prišao je i izliječio ga molitvom na čudesan način. Kad je knez progledao, pošto je samo tjelesno progledao, ne i duhovno, ipak je stavio ruke na apostola Mateja i zarobio, mučio ga dugo, a ništa od tih muka nije naudilo, na čudesan način i blagodaću Božjom, apostolu Mateju. Pomolivši se Bogu, apostol Matej je dušu svoju predao u ruke Hristove, a knez da bi mu i mrtvom naudio, stavio ga je, kažu, u neki olovni kovčeg i bacio u more da potone, da ga niko nikad ne nađe, ali se kovčeg, na čudesan način, obreo i javio se apostol Matej sa onoga svijeta Platonu, svome učeniku i rekao gdje mu je tijelo, onda su oni pronašli i iznijeli njegove mošti“, naveo je Vladika.
Dodao je da kada je to vidio knez napokon se pokajao, krstio se i, po predanju, vremenom je i prezviter postao.
„Čudesan je Sveti apostol Matej jer je čudesna ljubav Božja, kojom je sav bio ispunjen i kojom je bio prožet i kojom je zračio na sve one ljude i obasjavao, kao što nas ovo sunce obasjava, koji su prilazili tada njemu, ali i sve one koji ga danas slave i koji smo se ovdje sabrali oko ovog svetog hrama. Isto kao što nas je ovo sunce, posle ovog mraza i kiše, obasjalo tako i on sve vrijeme obasjava blagodaću Božjom one koji sljeduju za Njegovim Učiteljem i našim Učiteljem Hristom Bogom našim“.
„Neka Sveti apostol Matej ulije malo vjere u srca naša malovjerna i kolebljiva, da nas utvrdi u vjeri istinskoj i pravoj, da nas osnaži da izdržimo na ovom putu kojim gredimo i idemo za Hristom Bogočovjekom, da ovaj post kako treba i dolikuje ispostimo, da se pri tom i što je najvažnije duhovno za sveti praznik Roždestva Hristovog pripremimo, tako što ćemo svima oprostiti, ne samo ljudima, nego i ptici u gori, i ribi u vodi. Sa svima se izmiriti, voljeti svakog čovjeka i bližnjega svoga i time potvrditi da smo istinski, pravi učenici Hristovi kakav je bio Sveti apostol i jevanđelist Matej“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Litija vjernog naroda ophodila je hram, a osveštan je i prelomljen slavski kolač i žito.
Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu hrišćanske ljubavi.
