Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je na praznik Svetog apostola i jevanđeliste Luke i Svetog Petra Cetinjskog, u utorak 31. oktobra 2023. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Kaludra, koji je i proslavio svoju hramovnu slavu.
Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo Eparhije: protosinđel Evstatije (Dragojević), sabrat manastira Đurđevi Stupovi, jereji Stefan Milovanović i Milenko Ralević, arhiđakon Jakov (Ninković) i vjerni narod.
Čestitajući slavu mati Anastasiji, i današnjim svečarima, a praznik sabranom vjernom narodu, Preosvećeni Episkop je besjedio o priči iz svetog Jevanđelja u kojoj je Gospod, jednom prilikom, došao da propovjeda na obali Genisaretskog jezera, u prisustvu brojnog naroda, koji se tiskao da čuje Njegove božanske riječi.
„Od mnoštva naroda, videći dvije lađe koje su tu bile iz kojih su izašli ribari da ispiraju mreže i pripremaju za sledeći lov, On je prišao jednoj i upitao ribara, vlasnika čamca da Ga pusti da uđe i da od obale odmakne kako bi narod mogao vidjeti i čuti šta govori. I On je ušao, taj ribar Ga je primio u čamac, te je narodu propovjedao. Kad je završio propovjed, vidjevši da ti ribari prethodnu noć nisu ništa ulovili, rekao im je: Ajte, sad, malo dublje u vodu pa onda bacite mreže da ulovite bogat ulov. Oni, budući da su znali da je Učitelj i da Mu valja vjerovati zato što govori s nekom silom i autoritetom, ne samo svog spoljašnjeg položaja, nego Duhom Svetim i silom koja na ljude ostavlja duboki utisak, poslušaše Ga iako su znali da On po profesiji nije bio ribar nego stolar“.
„Bacivši mreže toliko se ribe nakupilo da se počela cijepati mreža i onda su zvali i onaj drugi čamac u pomoć jer je ribe toliko bilo da ovaj jedan nije mogao da primi, potapao se od težine. Napunili su oba čamca i onda kad je ribar, vlasnik čamca, a zvao se Simon, sin Jonin, kad je vidio u tome prst Božji, znajući da tu nije bilo do maloprije ribe pao je na koljena pred Hristom i rekao: Idi od mene, Gospode, jer sam ja grešan čovjek“, kazao je Vladika, dodajući da je to reakcija svakog čovjeka kada dođe u blizinu Božju, taj osjećaj pokajanja i nedostojnosti iz koje izvire spasonosni osjećaj smirenja.
„Bez smirenja, govorili su Sveti oci, nema spasenja. Ako se jedan smiri, kaže Sveti Serafim Sarovski, hiljade oko njega će se spasiti. Ne može se smiriti čovjek dok ga se ne kosne blagodat Božja i Njegovo prisustvo ne osjeti duboko u sebi i kroz to spozna svoju nedostojnost. Zato su najveći svetitelji Božji što su bili bliži Bogu, više su govorili kako su grešni i nedostojni. Nisu oni bili licemjeri, pa da su govorili nešto što ne misle i ne osjećaju duboko, iako su bili, spolja gledano ali i suštinski, najispravniji, najistinitiji, najpravedniji, najsvetiji od ljudi svog vremena. Ipak, su govorili da su grešni i nedostojni ljudi blagodati Božje“.
„Sveti apostol Luka je isto tako, krenuvši za velikim apostolima, došli su i Sedamdesetorica apostola, pored velikih Dvanaest, Gospodu, u jednom momentu i rekli: Svi nam se duhovi pokoravaju, čuli smo u svetom Jevanđelju, a On im je rekao: Dajem vam silu da stajete na svako zlo, na zmije i na škorpije i da vam se svi duhovi pokorovaju, ali znajte i nemojte se zbog toga radovati, nego se radujte zato što su imena vaša zapisana na nebesima. Šta god mi dosegli u materijalnom, fizičkom ili duhovnom smislu u ovom svijetu, čime nas god Gospod obdari, ne treba na to toliko da se oslanjamo koliko na milost Njegovu da naša imena zapisana budu, pored svih imena svetih koje proslavljamo, svih naših predaka, svetitelja iz naroda našeg, da nas udostoji da budemo svi u jednom nebeskom saboru toržestvujuće Crkve, kad izađemo iz ove vojujuće ovdje na zemlji, kad dođe momenat našeg preseljenja“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Poučavao je da sagledajući naše nedostatke, sebe stavljamo ispod svakog čovjeka s kojim se srećemo, a ne iznad drugih da se uzdižemo, jer kad se neko hvali i ne osjeća da je grešan to je, naglasio je Vladika Metodije, jasan znak da ga se nije kosnula blizina Božja.
„Ne treba takve ljude osuđivati ili nama ako se to desi, to odmah moramo da prepoznamo da smo se udaljili od Boga i od blagodati Njegove. Neka nas sve Sveti apostol Luka, koga danas proslavljamo, veliki molitvenik, ljekar, umjetnik koji je prvi živopisao i stavio na dasku lik Hristov i Presvete Bogomajke; i Sveti Petar Cetinjski koga danas proslavljamo, dobri pastir ovoga stada i ovih prostora, koji je sebe sa osam godina posvetio Bogu, otišavši u manastir kao dijete, zamonašivši se veoma mlad. Najveće breme u najteže vrijeme je nosio, ne samo zbog okupatora spoljašnjeg protiv koga se borio i štitio svoju zemlju i narod, nego najviše zbog zla domaćeg, raspri, svađa, krvnih osveta, ubistava međusobnih i svakojakih zlih djela koja su bila zacarila i dalje svoje repove ostavljaju do današnjeg dana u našem narodu“.
„Ne možemo nikad promijeniti ovaj svijet dok se ne promijenimo iznutra i duboko ne smirimo, a kad se to desi onda će se osvijestiti i ljudi oko nas, dotaći će se i njih blagodat, osjetiće i oni Gospoda u srcu, smiriće se, i taj će se krug širiti sve više dok se ne uspostavi kritična masa i onda preporodi, preobrazi ne samo one koji su se blagodaću preobrazili, nego i prostor, i vrijeme u kojem takvi ljudi žive“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Liturgiju su svojim pojanjem uljepašli omladinsko – dječiji Crkveni hor Mladenci iz Berana pod dirigentskom palicom Anđele Jovićević Brajović.
Po odsluženoj Liturgiji, osveštan je i prelomljen slavski kolač i žito. Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu hrišćanske ljubavi koju je pripremilo sestrinstvo manastira sa domaćinima ovogodišnje slave bratstvom Ralevića (Savići).
