Na treći dan praznika Silaska Svetog Duha na apostole – Duhovski utorak, praznik Prepodobnog ave Justina Ćelijskog i Vranjskog, 14. juna 2022. godine Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju, u crkvi Svete Trojice, u Prošćenju kod Mojkovca.
Sabranima je veliki praznik i hramovnu slavu čestitao Preosvećeni Episkop Metodije, rekavši da se u ime Svete Trojice tri dana proslavlja ovaj blagosloveni praznik, rođendan Crkve, kako kažu Oci, kad se oformila zajednica Hristova, sišavši Duh Sveti kojeg je Hristos obećao kad se vaznio, sišao na apostole, utvrdio ih u vjeri i ohrabrio ih da se ona raširi kroz vaseljenu.
„U Jevanđelju smo danas čuli, Sveti apostol Matej kaže o Hristu, Koji je propovijedao i govorio narodu kakav treba da bude da bi bio blažen i zadobio Carstvo nebesko. Prvo što im je rekao sa Gore, kad im je besjedio i poučavao, rekao im je: Blaženi siromašni duhom, jer je takvih Carstvo nebesko. Siromašan duhom u kontekstu našeg vremena znači biti čovjek skroman, nenadmen, nenametljiv, ne biti gord, na svaki mogući način biti snishodljiv prema bližnjem, biti smiren. Sveti Oci su rekli da je smirenje temelj i glavni nosilac, baza našeg spasenja“, kazao je Vladika.
Hristos u blaženstvima, kada je poučavao narod, prvo je rekao: Blago onome koji je smiren, odnosno siromašan duhom.
To znači da takav čovjek ne misli o sebi visoko, jer ljudi koji su samodovoljni, nadmeni i oholi, njima, po riječima Vladike Metodija, Bog ne treba, oni su dovoljni sami sebi.
„To je gotova propast za čovjeka. Tim putem čovjek ode iz neznanja, neznanja duhovne stvarnosti zato što zaključuje samo o spoljašnjim stvarima koje vidi, onako kako on misli da treba i ono misli da on jeste. To je lažna slika o sebi, to je ego, lažno ja, čovjek misli da jeste za razliku od onoga što on istinski jeste, kako je stvoren po liku Božjem“.
„Zato je Hristos rekao narodu prvo, kad je poučavao i postavio čvrsti temelj na kome se sve ostale vrline izgrađuju, a to je smirenje: Blaženi siromašni duhom, jer je takvih Carstvo nebesko. Kad se čovjek smiri i kad uoči, duboko osjeti svoju nemoć, u toj nemoći mu se onda Bog projavljuje, jer je to jedini način da se ostavi prostor da Gospod i blagodat Duha Svetog siđe na nas. Time ćemo Mu ostaviti mjesta svojim smirenjem i dubokim osjećanjem svoje nesavršenosti, slabosti i nemoći“, besjedio je Njegovo preosveštenstvo.
Gospod tada ima prostora da siđe i da pokaže u našoj nemoći svoju svemoć.
„Znamo iz ličnog iskustva šta znači kad smo smireni, kad sve prepustimo Bogu, kako se tada stvari rješavaju, a šta se dešava kad uzmemo sve u svoje ruke, misleći da možemo sve da postignemo i uporno jurimo u pravcu koji je naša propast. Kad je čovjek smiren, onda omekša srce, osjeti Boga u sebi i krenu suze same i onda Hristos kaže: Blaženi koji plaču, jer će se utješiti. Čovjek počne da plače ne samo za svojom grešnošću, nego i za nesavršenošću i sudbinom svakog čovjeka sa kojim se sretne, svakom tvari koja grca i čeka sinove Božje da se preko njih spasu. Sva tvorevina se spasava preko čovjeka, jer je čovjek kruna stvaranja.
Zato je Hristos uzeo ljudsku prirodu na sebe, da bi se kroz ljudsku prirodu ostala tvorevina spasila, jer je u ljudskoj prirodi sabrana sva tvorevina koju je Bog stvorio, i vidljiva i nevidljiva. Spasavanjem čovječije prirode Hristos je spasio cjelokupnu tvorevinu. Kaže dalje: Blaženi krotki jer će naslijediti zemlju, a to je jedan od najvećih paradoksa i antilogike ovog svijeta, da čovjek koji je krotak nasleđuje zemlju, to znači da se širi, zauzima teritoriju. Naša zemaljska logika je takva da samo oni koji su prodorni, nasilni, snažni, oholi, gordi, koji sve gaze i nemaju milosti da oni osvajaju zemlju. Velika duhovna istina je ovo što je Hristos rekao svojim nelažnim jezikom da će samo krotki vremenom naslijediti zemlju, a oni koji misle da će na silu nešto da preuzmu i zauzmu, ne samo da to izgube, nego su time izgubili i svoju dušu“, poučavao je Preosvećeni Episkop.
U svetom Jevanđelju kroz sva nabrojana blaženstva dolazi se na kraju do gladnih i žednih pravde, mirotvoraca i onih koji su čisti srcem. Svim ovim prethodnim blaženstvima, naveo je Vladika, čovjek očisti svoje srce da se u njega Bog useli: smirenjem, plačem, krotošću, mirotvorstvom i na kraju, kaže Gospod: Blaženi ste kada vas progone i kada vas omrznu.
„Oni koji će krenuti za Njim i sledovati Njegovim riječima, kako se budu duhovno usavršavali, ovaj svijet koji je pao u grijehu i ogrezao u zlu, ne može da primi to u svoj sistem vjerovanja i počinje da progoni, kao što je Hristos bio progonjen, one koji Njemu sleduju. Ali je rekao: Radujte se i veselite se, jer je plata vaša velika na nebesima. To je najveća mudrost i istina nebeska, da se u ovom životu ništa ne završava, ovdje sve počinje. Mnogi misle da je grob poslednja stanica, i da ovdje što postignemo da se za to treba boriti, narušavajući i ne vjerujući Hristovim riječima da posle ovog prolaznog, privremenog života koji brzo prolazi, ali je istina, da je ovo samo početak onoga što nas očekuje. Ovdje treba da se pripremimo i da se ne žalostimo ako nijesmo nešto u ovom životu, na spoljašnji način, postigli što mislimo da su blagoslovi, blagodeti istinskog ljudskog života.
Istinski blagoslovi, blagodeti života su, upravo, ova blaženstva koja smo čuli. To blago da steknemo ovdje s kojim ćemo jedino preći i živjeti u vječnosti sa Hristom Gospodom“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Osveštan je i prelomljen slavski kolač, a potom je zajedničarenje nastavljeno uz trpezu bratske ljubavi.
