Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je u petu nedjelju po Pedesetnici, na praznik Prepodobnog Davida Solunskog, 9. jula 2023. godine Svetu Arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog apostola i jevanđeliste Luke u Rubežama kod Nikšića.
Preosvećenom Episkopu je sasluživalo sveštenstvo nikšićkog namjesništva, a molitvenom sabranju prisustvovao je u velikom broju vjerni narod ovog kraja.
Besjedeći sabranima, Vladika je čestitao malu slavu, koja se obilježava u ljeto, i pomen na Svetog apostola i jevanđelistu Luku, kome je ovaj hram u Rubežama posvećen.
Podsjetio je da su hram su podigli žitelji ovog mjesta i kraja, koji su naseljavali ovaj prostor kako su se oslobađali od Turaka i drugih okupatora.
„Svojim rukama i težačkim radom, a ponajviše vjerom stamenom koja nas je svih vjekova ropstva održala, i molitvom, trudom i zalaganjem podignut je ovaj lijepi hram da se ovdje narod okuplja i ište ono što je najpretežnije u našem životu, pored onog svakodnevnom zemaljskog što nam treba, a to je ono nebesko da napojimo dušu svoju, da je preobrazimo, da izlijemo lik svoj blagodaću Božjom i molitvom, upodobljen Svetom Luki kome je ovaj hram posvećen, a preko njega liku Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista“.
U Svetom jevanđelju, na Liturgiji smo čuli da je Gospod, kad je putovao lađom preko Galilejskog jezera ili mora, kako ga ponekad zovu, stigao je u gergesinsku zemlju, jugoistočno od Kapernauma gdje je bio nastanjen, i gdje je boravio dok je propovjedao, najvećim dijelom vremena dok je propovjedao, i tamo su Ga dočekala neka dva nesrećna čovjeka, možda, najnesrećnija tog mjesta i kraja, opsjednuti demonima, koji su u tom bunilu i toj svojoj muci i nevolji u koju su zapali, povređivali i samopovređivali sebe i druge. Ljudi iz straha od njih, koji su živjeli na nečistim mjestima, i grobovima, nisu smjeli tim mjestom da prođu. Kad je Gospod stupio na zemlju gdje su oni boravili, oni koji su opsjednuli ta dva nesrećna čovjeka, legioni demona prepoznali su Onoga Koga nisu ni Njegovi učenici tada nisu mogli do kraja znati, prepoznati i sagledati“, besjedio je Njegovo preosveštenstvo.
Demoni su, dodao je Vladika, zavikali iz ta dva bjesomučnika, nazvavši Ga pravim imenom i oslovivši: Isuse Sine Božji, zašto si došao prije vremena da nas mučiš.
„Time pokazujući da legioni, podnebesne sile postoje, to je potvrda ove priče u Jevanđelju, da to nije izmišljotina, niti su ti ljudi bili samo psihički bolesni i poremećeni, nego da postoje sile podnebesne, odnosno arhangel koji je otpao od Boga i povukao veliki broj anđela koji su pali zajedno s njim, i borave u podnebesju. Po dopuštenju Božjem, po muci i nevolji, i zbog grijeha ljudskog oni ponekad dobijaju vlast nad ljudima da se usele u njih, da ih muče i zlostavljaju. Noć prije nego što je Gospod došao u gergesinsku zemlju, bila je velika oluja na jezeru i lađa se talasima potapala, učenici koji su bili s Njim mislili su da će svi izginuti i potopiti u jezeru, a pri tome je Isus spavao dok se sve to dešavalo. U tom bunilu i strahu oni Ga bude i govore: Izgibosmo, a On mirno, ustavši, okrenuvši se prema vjetru i talasima, zakrsti ih i utiša se stihija morska, odnosno jezera Galilejskog. Oni u čudu, prvi put, vide i osjete i prisustvuju tom nevjerovatnom događaju da i tvorevina Božja sluša glas Njihovog Učitelja“, naveo je Episkop Metodije.
Dodao je da je, posle tog događaja, u zemlji gergesinskoj, kad je Gospod jednostavnim minimumom riječi rekao legionima, koji su Ga molili da ih makar otpusti, da ih u bezdan ne pošalje, On je rekao: Idite.
„Tražili su krdo svinja, po jevrejskom tadašnjem vjerovanju, nečisto mjesto, jer su svinje, po zakonu Mojsijevom, bile kao nečiste životinje, nisu se upotrebljavale, niti jele, ni koristile u ljudskoj ishrani; otišli su u krdo svinja i to krdo se svo potopilo u moru. U tom strahu i užasu, svinjari koji su čuvali svinje, otrčali su u taj kraj i kaže sveto Jevanđelje da su gazde tih svinja i cijeli narod došli su da vide ko je taj čovjek koji je iscijelio ona dva nesrećna čovjeka. Kad su vidjeli da oni mirno i obučeni pored njega sjede, spokojni i mirni, oni su u tom velikom strahu zamolili Isusa da ide iz njihove zemlje.
Ova priča pokazuje da ova dva čovjeka nisu bili najnesrećniji u tom kraju, iako su bili opsjednuti demonima, jer su oni tražili da nastave da idu za Isusom, a On im je zabranio i rekao: Ostanite i govorite šta vam je učinio Gospod, ovdje, u ovoj zemlji, jer taj narod iz nekog razloga nama nepoznatog je zamolio Isusa da ide iz tog kraja, da li zbog gubitka kojeg su imali, da li zbog straha što se sve to desilo, ili da svoj svakodnevni život ne bi mijenjali i da se ne bi malo dublje zapitali zbog čega su se rodili, kuda idu i gdje treba da dospiju. Ali, Isus, ne želeći da ostane tamo gdje ga neko ne želi i gdje traže da ode, On se istog momenta okrenuo, otišao u lađu i otišao iz tog kraja u kapernaum“, poučavao je Episkop Metodije.
Od tadašnjeg događaja do danas, rekao je Vladika, Duh Sveti će boraviti samo tamo gdje je mir, tišina, gdje Ga ljudi traže, ištu, gdje se okupljaju, kao što su se oni danas okupili oko ove svetinje da se Bogu pomole.
„Oni koji ne žele da učestvuju u nesreći drugoga, na način da mu pomognu ili makar požale, ako ne mogu da pomognu, i ne žele da, na bilo koji način, poremete komfor svog života tako što će da krenu putem Jevanđelja i onim što nas Gospod uči, završiće kao ljudi tog kraja, ostaće bez prisustva Božjeg, a tamo gdje nema prisustva Božjeg i Njegove blizine to je pakao. Pakao je mjesto gdje nema Boga. Oni koji se, još, ovdje na zemlji, ne sretnu i ne osjete blizinu Božju, po svoj prilici, neće je, i po riječima Svetih Otaca, osjetiti, ni vidjeti ni po završetku ovog privremenog i kratkotrajnog zemaljskog života.
Naši preci, koji su u ovom mjestu sazidali crkvu, dobro su znali šta znači blizina Božja, Njegova pomoć i kakvu ulogu ima Bog u našem životu svakodnevnom. Mi samo treba to da nastavimo i da dalje idemo putem naših otaca, koji su proslavljali Boga ljubavi i Svetu Trojicu“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Vladika je prelomio slavski kolač i osveštao slavsko žito.
Sabranje je pozdravio Veljko Vasiljević, zahvalivši Preosvećenom Episkopu i sveštenstvu što su se danas okupili, u ovoj svetinji, a svojim prisustvom, molitvom i odsluženom službom Božjom ovaj dan su učinili jednim od najvećih u istoriji ovog hrama.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
