Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je na praznik Prepodobnog Marona Sirijskog, u četvrtak 27. februara 2025. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu Prepodobnog Simeona Mirotočivog, u Beranama, čime je ova svetinja u izgradnji, proslavila svoju hramovnu slavu.
Tokom Liturgije, u kojoj je sasluživalo sveštenstvo i monaštvo Eparhije, Vladika je čin čteca, potom ipođakona i đakona rukopoložio Nebojšu Milovanovića.
Po odsluženoj svetoj službi Božjoj, Preosvećeni Episkop Metodije je osveštao slavske darove, prelomljen je slavski kolač i blagosiljano žito povodom hramovne slave. Obratio se vjernicima, koji su se u velikom broju sabrali u prazničnom bogosluženju.
„Srećna slava ovog divnog hrama, ukrasa kao što je Sveti Simeon ukras srpskih svetitelja , tako je ovaj hram ukras ovog grada i cjelokupnog ovog prostora. Molitvama vašim i trudom sveštenika sa svojim parohijanima i drugog naroda koji je odavde porijeklom i koji nije, polako se vaspostavlja onaj lik i obraz koji treba da ima ovaj hram i koji ovaj grad zaslužuje, ne samo zbog ovog mjesta na kome je postrojen, nego i zbog onoga kome je posvećen, a i u slavu Božju je podizan. Ne samo da bismo se mi prisjećali Svetog Simeona, molitveno mu se obraćali da nas pomogne na ovom tegobnom putu hrišćanskom kojim gredimo, idemo da bismo svijetla obraza došli do cilja koji nam je naznačen, nego i zbog toga da se podsjetimo, da nikad ne zaboravimo kome pripadamo, u kojoj smo zajednici užoj narodnoj, čiji smo potomci i kojim putem naših slavnih predaka treba da idemo“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Brzina života svakodnevnog koji, po riječima Vladike Metodija, melje, naročito ovo vrijeme sada u kome živimo, a i ono koje ne obećava da će biti bolje, a koje dolazi, ne da čovjeku ni o čemu drugom da misli osim o onim najprizemnijim zemaljskim poslovima.
„To su stvari kojima čovjek treba da obezbijedi neku svoju osnovnu egzistenciju. A kada je izrailjski narod bio u ropstvu egipatskom, tada, da bi Egipćani izabrani narod odvojili od vertikale i od njihovog istinitog Boga, Jahve, kome su se klanjali kao narod izabrani, onda su im dali da se zaposle, neprestano da rade i nečim bave da se ne bi Njega sjećali i da ne bi imali vremena ni da se posle odmore, a kamoli da posvete svoje vrijeme Bogu istinitome, da se Bogu pomole, da nahrane svoju dušu i da time ojačaju duhovno i da ne skrenu sa puta zavjeta koji je i njima, a i nama kao novom Izrailju hrišćanima Bog dao. Zato i postoji ovaj hram i ukrašava se pored ostalih divnih svetinja ovog prostora, da bismo se na to podsjetili“.
„Imali smo još jedan veliki blagoslov i radost danas na svetoj Liturgiji da se rukopoloži za đakona jedan vrli čovjek hrišćanin Nebojša i da ovdje nastavi da služi u ovom hramu i gradu i ovom srpskom narodu na spasenje cjelokupne naše liturgijske zajednice, a i na njegovo spasenje. I kao što je u Jevanđelju današnjem rečeno, i kao što je Sveti Simeon to svojim životom potvrdio, i kao što je u molitvi rečeno na rukopoloženju za đakona bratu Nebojši, kaže Gospod na sva ta tri mjesta: Ko hoće za mnom da ide, neka uzme krst svoj i neka za mnom ide, i ko misli da će život svoj sačuvati taj će ga izgubiti, a ko život svoj položi mene radi i Jevanđelja radi taj će ga zadobiti i dušu svoju spasiti, jer šta čovjeku vrijedi ako cio svijet i sve plate, imovinu, bogatstva ovog svijeta zadobije, a duši svojoj naudi“, poučavao je Preosvećeni Episkop.
Dodao je da ćemo, jednog dana, sve ono zbog čega se svakodnevno paštimo, trudimo i radimo da zaradimo ostaviti, u jednom trenutku, a samo ono što smo malo odvajali u toku dana, te mrvice nebeske hrane i blagodati za svoju dušu, to će nam biti i od toga će nam zavisiti naša vječna sudbina.
„Zavisiće i opredjeljenje gdje će nas Gospod staviti u onaj dan u Carstvu vječnom, nebeskom kad dođe. Neka nam Sveti Simeon svima pomogne i ovome gradu, i ovoj zajednici liturgijskoj, i našem upravitelju ovog grada, koji je bio ovdje, a vjerovatno je otišao da obavlja svoje dužnosti na koje je postavljen kao načelnik ovog grada i predsjednik Opštine i to je slika Carstva nebeskog, gdje smo, bez obzira koja mjesta zauzimamo i kom društvenom i socijalnom statusu pripadamo, svi smo prizvani da budemo jedno u Hristu Isusu Gospodu našem, jer u Carstvu nebeskom nema ni prosjaka, ni careva, svi su tamo jednaki, sve ono što smo ovdje imali i čime smo se dičili, hvalili, koje smo položaje zauzimali to ćemo jednog dana ostaviti“.
„Da nas Gospod sve zakrili, i ovaj grad i njegovu upravu i sve nas ovdje, i novog đakona novog da mu da snage da istraje zajedno sa vama i vašim molitvama na putu spasenja cjelokupne naše zajednice i svih ljudi ovoga svijeta, ako Bog da. Bog vas blagoslovio i svako dobro darovao“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Domaćin slave bio je hram Prepodobnog Simeona Mirotočivog, a dio slavskog kolača o. Siniša Janković je predao kumu slave naredne godine, Mirku.
Zajedničarenje u slavu Božju, a u čast Prepodobnog Simeona Mirotočivog, nastavljeno je uz trpezu hrišćanske ljubavi.
