Na 21. nedjelju po Duhovima, kada naša sveta Crkva molitveno proslavlja Prepodobnog Joanikija Velikog, 17. novembra 2024. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama.
Vladici su sasluživali: protojerej-stavrofor Siniša Janković, jereji Milenko Ralević, Miloš Mizić i Darko Jovanović i đakon Nikodin Radenović.
Liturgijskom propovjedi obratio se Preosvećeni Episkop Metodije, koji je kazao da danas Crkva slavi Svetog Joanikija Velikog, imendan Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.
„On je ovdje temelje postavio zajedno sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem, i želimo Mitropolitu Joanikiju dobro zdravlje i napredak u njegovoj mitropolitskoj službi, mnogo godina da ga Gospod u zdravlju poživi i snazi, i kreposti, i blagodati Božjoj“.
„Čuli smo u svetom Jevanđelju kako kaže Gospod onima, koji su se tiskali oko Njega, mnoštvo naroda, kaže u Jevanđelju Sveti Luka, išlo je za Njim. To je bio onaj period kada je On bio popularan kao propovjednik, pogotovo te prve godine Njegove misije i propovjedi, ovdje na zemlji. Mnoštvo je naroda iz svih gradova dolazilo da Ga čuju, tog novog propovjednika i učitelja, a onda On, pošto se nije zadovoljavao tom masom i brojem ljudi koliko da ti ljudi, koji za Njim idu, razumiju ono što On govori, onda je počeo da im priča od tog vremena u pričama i alegorijama i metaforama da bi tako one najrevnosnije, istinske, prave bogotražitelje podstakao da dublje traže i ištu smisao Njegovih riječi“.
„Onda kaže da im u pričama kaže kako je izašao sijač da sije sjeme. Ko je i odakle je izašao, ko je sijač? Sam Hristos Bog Koji je izaoaš iz predvječnog boravišta svog sa Prestola na kojem sjedi sa Ocem svojim nebeskim i Duhom Svetim, izašao je u ovaj svijet, a sjeme koje sije to su božanske Njegove riječi. Onda kaže, jedno je palo na put, bijaše zgaženo.došle ptice pozobale ga i ništa od njega na kraju ostalo, niti bilo nije, niti izraslo. Drugo je sjeme, kaže, palo na kamenito podneblje i tolo gdje je tanka zemlja, brzo je izniklo, ali čim je krenula suša, nije bilo vlage, sparušilo se i uvelo i nikakvog roda nije donijelo. Treće, kaže, palo je u žbunje i trnje u neku dobru zemlju, ali ga je žbunje i trnje preraslo i ugušilo i ni tu ploda nije dalo. Tek četvrto je palo, kaže Gospod, sjeme za dobru i plodnu zemlju i tu je dalo svoj rod, opet, ne jednak, negdje po 30, negdje po 60, a negdje po stotinu zrna“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
To sjeme Gospod, po Vladikinim riječima, vjekovima sije do današnjeg dana, ne birajući mjesta gdje ga sije.
„Šta je njiva, šta predstavlja njivu i ono na šta pada to sjeme, ta podloga? To su ljudska srca, neka su put utaban, tvrd i besplodan po kome ćukaju ptice zrnevlje i sve što na njega padne, a to su kamenita i tvrda, otvrdla srca, to su ljudi koji slušaju riječ Božju, ali na jedno uho uđe, na drugo izađe, nikakvog se procesa u njima ne započne duhovnog, nikakvog traga ne ostavi, nego te ptice koje dođu da pozoblju to zrno, to su lukavi demoni koji odnesu te riječi i njihovo srce ostane tvrdo i neplodno, a ovo kamenito tlo koje ima malo zemlje na sebi, to su oni koji s oduševljenjem sve uvijek prihvataju, ali čim dođu neka trpljenja, iskušenja, kad treba i svojim životom potvrditi to što je lijepo, divno, pametno i smisleno, oni odustaju od toga i nastavljaju drugim putem. To su oni koji nemaju u sebi dovoljno volje i snage da idu za Hristom, a ni htjenja“.
„A oni treći koji, u zemlju na koju padne, dobru zemlju to sjeme, ali trnje i žbunje koje ga preraste ne da mu da da ploda to su oni koji se bavi brigama ovog svijeta, slastima i strastima. Imaju potencijala da daju dobre plodove, ali ona neraskidiva veza njihova za strasne, slasne stvari ovog svijeta i za brige kojima se obremenjuju, a ne puste ih da Gospod ponese dio tog bremena i da im ulije snage da do kraja to iznesu, odustaju na kraju od tog sjemena i ono ne daje nikakvog ploda. A tek na onu divnu, dobru, plemenitu i plodnu zemlju kad padne to znači da je to srce pripremljeno za tu riječ Gospodnju. To sjeme nebesko koje pada na srca ljudska, kako ta srca pripremiti, a da to sjeme da dobrog ploda? Jedino preumljenjem i pokajanjem, potpunim zaokretom u svom životu. Potpunim oslanjanjem na onog trećeg, Onoga Koji je izašao iz predvječnog svog boravišta, došao da sije ovdje, živio s nama zajedno, uzeo našu prirodu na sebe, a onda je u tom spoju u svojoj ličnosti božanske svoje prirode i tvarne, tjelesne, čovječanske koju je uzeo ne sebe ovaploćenjem, nju je, tu čovječansku prirodu na svu vječnost spasio time što se sjedinila sa božanskom u Njegovoj ličnosti“, poučavao je Preosvećeni Episkop Metodije.
Ukazao je da je On obećao od onog dana kad je sijao to sjeme do danas i do kraja svijeta i vijeka, da će oni koji će Mu sljedovati i koji će svoje srce pokajanjem pripremati, slušajući Njegove riječi, tragajući za dubljim smislom, bivajući istinski, pravi bogotražitelji i oni koji ištu spasenje svoje duše, njima će otkriti tajne Carstva nebeskog.
„To je rekao i svojim učenicima u današnjem Jevanđelju: Vama je dato da znate tajne Carstva nebeskog, ostali će slušati u pričama, a samo oni koji budu istinski htjeli da zakopaju dublje biće moji učenici kao što ste i vi moji učenici Sveti apostoli, tako je Hristos rekao njima. Svi mi koji slušamo riječ Božju, ako ne budemo dublje za tim smislom tragali i u pokajanju pripremali svoje srce da primi to sjeme božanske ljubavi i riječi Božje, neće ono dati ploda, to je pokazala ljudska istorija. Ovdje gdje se pometosmo tjelesno, ali duhovno se ogrijasmo i svoje duše napojismo, da krenemo iz ovog hrama blagoslovenog koji, evo, dobija svoju formu i oblik onako kako mu je naznačena, kakva treba da bude. Počeo se ikonostas ovdje postavljati, ako Bog da, brzo će zablistati s ikonama na njemu, a i sa živopisom na ovim zidovima, pa će onda i to biti slika našeg duhovnog napretka i pripremanja srca naših, duša naših, našeg odnosa sa Bogom. To će biti slika našeg odnosa sa Bogom ovaj sveti hram“, poručio je Vladika budimljansko-nikšićki Metodije, izrazivši radost što je danas u ovom svetom hramu sa vjernim narodom Berana, pa iako, kako je kazao, ne stiže da češće ovdje služi svetu Liturgiju, uvijek je srcem i dušom ovdje, među njima, u ovom gradu i u ovom hramu i svetinji Đurđevim Stupovima.
Liturgiju je pratio hor „Mladenci“, kojim rukovodi Anđela Jovićević Brajović.
