Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je na praznik Svetog Nikolaja Mirlikijskog, u ponedjeljak 19. decembra 2022. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u crkvi Svetog Nikole u Nikoljcu, u Bijelom Polju.
Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo Eparhije, a u evharistijskom sabranju učestvovao je vjerni narod bjelopoljskog kraja.
Na početku Liturgije Preosvećeni Episkop je blagoslovio nošenje orara bogoslovu Alekseju Pejiću.
Vladika je čestitao slavu nikoljačkom hramu, drevnoj nemanjićkoj svetinji i ovom blagoslovenom mjestu i gradu.
„Srećna slava Svetog Nikolaja Čudotovorca iz Mira likijskog, velikog i divnog Svetitelja i ugodnika Božjeg, koji se ni na šta nije osvrtao, samo mu je jedno bilo važno i glavno. Zagledan u lik Hrista Bogočovjeka, nastojao je da što bolje, koliko njegove ljudske moći dozvoljavaju, ugodi Bogu i bližnjem svojem. Sav imetak koji je imao, zbog preizobilne ljubavi, nelicemjerne prema ljudima i bližnjima, razdao je. Bio je meke, divne, blagoslovene duše i karaktera, ali pored te njegove mekoće, ljubavnosti, milosrđa, sažaljivosti i samilosti, ipak je imao čvrstinu i pouzdanost kada je trebalo braniti vjeru otačku i apostolsku na vaseljenskim saborima“, rekao je Vladika.
Podsjetio je da je u to doba harala čuvena Arijeva jeres i kao kuga razjedala duše ljudske, a Sveti Nikola, ne gledajući spoljašnje zakone i propise koji nijesu dozvoljavali određeno ponašanje, pogotovo episkopa u saboru, udario je šamar Ariju jeretiku.
„Zbog toga je bio isključen kratko vrijeme iz sabora dok ga nije Presveta Bogorodica, javivši se arhijerejima, vratila u Sabor arhijereja. Dakle, on koji je pokazivao milost u ljubav prema ljudima, ipak, je imao nepokolebljivu čvrstinu, ne odstupajući u odbrani vjere. Ta vjera je osnov i temelj našeg spasenja. Mi smo na ovoj, kao i na svakoj svetoj Liturgiji, kao i na našim svakodnevnim molitvenim pravilima, po nekoliko puta, čitamo Simvol vjere da dobro upamtimo i da se to upije u našu dušu, srce i um, da znamo zbog čega, kako, u koga i na koji način vjerujemo“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Dodao je da ljubav prema bližnjima ne znači ljubav prema određenoj kategoriji ljudi koji pripadaju nekom društvenom statusu, naciji ili čak, vjeri, zemlji, rasi.
„Bližnji je onaj koji ima sažaljenja, samilosti i ljubavi da pomogne kao što je Gospod, kad su Ga pitali neki, kušajući Ga: Ko je bližnji moj, govorio je o dvije najveće zapovjesti, ispričavši onu priču o Samarjaninu milostivom. Samarjanin nije bio jevrejskog roda, bili su prezrena grupa i pleme od judejskog naroda, koji su se miješali s neznabošcima i nijesu ih računali ni u šta. U priči čovjek, kome je trebala pomoć, a koga su zaobišli svi oni od kojih se podrazumjevalo da bi oni najprije trebalo da mu pomognu, sveštenik, levit, svi su ga zaobišli i ostavili ga, izranjavljenog na putu. Samo se Samarićanin zaustavio, očistio i zavio mu rane, ostavio kod gostioničara da se brinu o njemu i platio unaprijed sve što potroše“.
„Kad je pitao ko je bližnji bio ovome na putu, ovaj je, da ne izgovori Samarićanin, jer je bilo neshvatljivo da to ime može biti nešto dobro, iz tog kraja za judejski narod, rekao da je to onaj koji mu se smilovao. Bližnji je, dakle, onaj, Gospod je ukinuo sve druge kategorije koje u ljudskom društvu imamo i važe u ovom svijetu, ostavio je samo jednu, a to je milostivo srce, to je srce Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca“.
„Njegovim molitvama neka Gospod umekša i naša srca da budu, makar, jednim dijelom slična njegovom i da se na taj način svi skupa, svi ljudi ovog svijeta spasimo i budemo u zajednici Carstva nebeskog“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Osveštan je slavski kolač i žito povodom hramovne slave, kao i slavski prinosi današnjih svečara.
