Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je na Badnji dan, u ponedeljak 6. januara 2024. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, u Nikšiću.
U besjedi, tokom svete Liturgije, u kojoj je sasluživalo sveštenstvo Eparhije u uz molitveno učešće vjernog naroda, Episkop Metodije je čestitao Badinji dan i sabranje u trepetnom iščekivanju Rođenja Hristovog koje čekamo i gdje se cjelokupna tvorevina sjedinila sa božanskim u Njegovom liku.
„Ništa radosnije i ljepše se nije moglo desiti ovoj zemlji i cjelokupnoj tvorevini od toga da je Bog postao čovjek. Sveto Jevanđelje, prvo od svih jevanđelja, po Mateju počinje rodoslovom Hristovim, odnosno Josifovim kao zaručnika Presvete Bogorodice, koji se o Njemu i o Njoj brinuo, da se pokaže da je od plemena Davidovog, izabranog u kojem će se roditi Mesija. Tu, pored ostalih imena, mnoštva imena koja se pominju u tom rodoslovu, pomenute su i četiri žene: Rahava, Ruta, Urijina žena, nisu iz judejskog plemena i time se najavljuje da u učestvovanju, uređenju Hristovom i učestvovanju u prirodi čovječanskoj koja će i kojom će se Hristos ogrnuti, neće biti samo oni iz izabranog naroda i ne učestvuju samo oni, nego učestvuju i oni koji su nejudejci. Zato su njih četiri pomenute u rodoslovu“.
„A onda i oni sa Istoka koji su došli, kojima je Bog otkrio kada će se On roditi, a u Jerusalimuse raspitivali gdje će se tačno roditi da bi Mu se poklonili, isto su bili njih trojica mudraca nejudejci. Bilo je i sa zapadne strane pagana i nejudejaca koji su sljedovali Hristu kao što je onaj rimski Centurion za koga je Hristos rekao: Ovakve vjere u cjelokupnom Izrailju ne nađoh, kakvu nađoh kod njega. Taj rodoslov, kojim počinje Jevanđelje i blaga vijest Hristom se ukida ta tjelesna i biološka linija. On je ukida jer je od Oca nebeskog Duhom Svetim začet. On ima nebesko očinstvo, a onda, ukidajući rodoslov svi mi koji imamo svoje rodoslove, a koje nas je Bog u neko bratstvo, porodicu, pleme, zemlju i narod dao da se rodimo, svojim krštenjem ukidamo svoj rodoslov i počinjemo sa nebeskim porijeklom, orođujući se sa Hristom. Dakle, duhovno rođenjeje istinsko i pravo rođenje“, kazao je Vladika.
Dodao je da postoje razne smrti koje nam ne mogu nauditi i ne treba se nijedne od njih bojati, po riječima Hristovim, osim duhovne smrti koja će ubiti dušu i time ugroziti našu vječnu sudbinu.
„Josif, koji je izabran kao zaručnik Bogorodičin, kad je vidio, ne znajući kako i na koji način se desila tajna da je Ona trudna, a u jevrejskom narodu i običajima tadašnjim tog prostora i vremena, vjerenici, zaručnici su bili u istoj kategoriji kao vjenčani, kao bračnici. Kazna koja je sljedovala za preljubu bila je kamenovanje, a on, bivajući pravedan, odlučuje da je tajno otpusti da je ne bi životno ugrozio, ne znajući kako joj se to desilo. Onda, javlja mu se anđeo i govorida je Ona začela od Duha Svetog. I onda on, gdje prvi put nije ispoštovao zakon time što je trebala biti kamenovana, ostaje s njima po blagoslovu i blagoj vijesti anđelskoj da ih prati i da to dijete, koje će Ona roditi, čuva i štiti i krili i da im bude pokrovitelj i zaštitnik ovdje na zemlji. Rekavši angeo Josifu da Mu daju ime Isus Ješua, što znači Jahve je spasitelj, Bog je Spasitelj, a prvo ime, kad se Bog otkrivao u nesagorivoj kupini Mojsiju rekao je: Ja sam onaj koji jeste, dakle, ja postojim i mene ima“.
„Onda, preko Isaije i proroka: Ja sam Emanuil to jeste: S nama je Bog, ne samo da postojim, nego nego sam ja i s vama. U današnjem danu se otkriva, pored toga što je, postoji i što je s nama, On je naš i Spasitelj. Badnji dan je iščekivanje i bdenje tog najljepšeg praznika i nije džaba u tradiciji našeg naroda nekako najradosniji, najkićeniji, najsvjetliji Rođenje Hristovo i Božić, praznik. Iako svi praznici vrhune u Vaskrsenju Hristovom, ali da se nije rodio i došao među nas da postane čovjek, ko bi Ga poštovao i ko bi Mu vjerovao, kako bi znao kako je nama teško a mi imali i u Njemu svoga sapatnika. I ne samo običnog sapatnika, nego Onoga koji je sve naše slabosti uzeo na sebe, iscijelio i preobrazio nas i obećao nam Carstvo svoje buduće“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo, poručivši:
„Neka bi ovaj svijetli dan u kome smo se sabrali i ova divna dječica ovdje okupila bili nam na spasenje i da znamo na šta smo prizvani i šta je naše naznačenje“.
Episkop Metodije je podsjetio da su se Judeji kao izabrani narod ponosili, pa su na kraju, pogordivši se, stropoštali u ponor postajući bogoubice.
„U našem narodu velika plemena i bratstva slavnih pojedinaca koja su pronijela slavu svojih bratstava, plemena i naroda, danas mi koji se rađamo u tim bratstvima i plemenima počinjemo da se gordimo tuđim dostignućima i djelima, ne činivši ništa sa svoje strane da, makar najmanjim dijelom tome doprinesemo hodeći putem svojih predaka. Gordost koja se zacarila i oholost uspjela je da nebesku zajednicu podijeli, da arhangelske i angelske sile surva sa nebesa u podnebesje, a kamoli da u najdublje ponore ne surva, ta strašna i opaka duhovna bolest i ljude, koji kao crvi pužu po ovoj dolini plača“.
„Zato, dobro zapamtite, iz kakvih god porodica, bratstava i plemena potičemo, nema izabranih plemena i bratstava, nema izabranih gradova, ima samo izabranih pojedinaca i to je Hristos svojim rođenjem objavio. U Njegovom rodoslovu nisu samo Judejci, a oni koji su se svojim izabraništvom uznijeli survali su se u najdublje ponore nebića, zla, mraka i tame. To se uvijek dešavalo u istoriji ljudskog roda, nažalost, i među nama danas, ovdje u našem narodu. Zato, budite oprezni kakve god okolnosti spoljašnje budu u kojima živimo. Zapamtite da se mi borimo protiv poglavarstava i vlasti u podnebesju i tame, duhova tame i uvijek je rat, kaže apostol Pavle. Od tog duhovnog rata i njegovog ishoda manifestovaće se i materijalizovati spoljašnje okolnosti u kojima ćemo živjeti i one od toga zavise i ni od čega drugog. Sve ovo vidljivo i opipljivo samo je posledica duhovne stvarnosti. Uvijek su to govorili naši preci i Njegoš je rekao da boj ne bije svijetlo oružje, boj se bije u srcu“.
„Ko u srcu svome taj boj i bitku dobije, i dobar rat bude ratovao taj će jedini dobiti vijence. Ne onaj koji pripada nekom gradu, zajednici, porodici, bratstvu, plemenu ili narodu. Jedino nas izabrati može naš podvig i naše idenje, naše vjerovanje, naša milostivost i ljubav koju imamo prema svojim bližnjima i prema Bogu. To je poruka ovog divnog i svijetlog praznika da svi postanemo jedno u Hristu Isusu Gospodu našem“, zaključio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Djeci koja su bila sabrana u svetom bogosluženju podijeljeni su paketići koji su dar članova Moto kluba „Noćni vukovi“ iz Crne Gore.
Sabrani, koji poste Božićni post, pričestili su se Svetim tajnama Hristovim.
