U treću, Krstopoklonu nedjelju Vaskršnjeg posta, kada naša sveta Crkva molitveno proslavlja Sveta 42 mučenika Amorejska, 19. marta 2023. godine, Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog arhangela Mihaila u Andrijevici.
Vladici je sasluživalo sveštenstvo i monaštvo Eparhije, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Riječima arhipastirske besjede sabrane je poučio Preosvećeni Episkop Metodije, podsjetivši na riječi Petra II Petrovića Njegoša Lovćenskog Tajnovidca: Krst nositit nama je suđeno, strašna borba sa svojim i tuđinom, vijenac težak, al` je voće slatko, vaskrsenja ne biva bez smrti.
„Mi danas, u ovoj nedelji, u sredini Časnog i Velikog Vaskršnjeg posta, kada proslavljamo Časni i životvorni krst, cjelivajući ga, osnaživši se, svoje klecave noge i nejaka pleća, na sredini Velikog posta, molimo se da nam Bog kroz silu svoju i silu Časnog krsta svog iz kojeg izbija smisao života, a to je svjetlost vaskrsenja, da nam Gospod silom svojom da snage i moći da izdržimo do kraja u podvigu i postu koji smo na početku uzeli i da dočekamo svijetli praznik Vaskrsenja“, rekao je Vladika, osvrnuvši se na pročitano sveto Jevanđelje u kojem Gospod kaže onima koji Mu sljeduju: Ko hoće, dakle, po svojoj slobodnoj volji, ne primoran i prinuđen, za mnom da ide neka uzme krst svoj i pođe za mnom.
„Jer, onaj ko želi da sačuva život svoj izgubiće ga, kaže danas u Jevanđelju Hristos Gospod, a ko izgubi život svoj mene radi, Jevanđelja taj će ga sačuvati. Ono po čemu smo mi slični Bogu, po liku Njegovom koji nam je On dao, u biću našem, po ličnosti svojoj po kojoj smo i bogoliki. To nam je, ta duša naša, centar naše brige, bavljenja i postupanja našeg u ovom životu, jer kaže: Ako cio svijet i zadobijemo ovdje pašteći se za ove zemaljske brige, ne znači da se ne trebamo pobrinuti za ono što je osnovno, biti odgovorni, truditi se i raditi za svoju egzistenciju i život na ovoj zemlji, i za pomoć našim bližnjima, ali osnovan briga je spasiti ono što je najdragocjenije i najvrjednije, najveći dar koji nam je Bog dao – dušu svoju spasiti, a ne izgubiti“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Dodao je da su se iz tog razloga danas sabrali, u sredini Velikog Časnog posta, hodeći, po Vladikinim riječima, kroz pustinju ovog posta u podvigu, smireno i u molitvi.
„Znajući, pri tome, da ćemo samo kroz silu i energije božanske i blagodat Božju stići do cilja ka kojem smo krenuli. Ako neko od nas i ne stigne do cilja, Hristos je za takve slučajeve rekao: Važno je, i najvažnije ono u čemu ću te zateći, po tome ću ti i suditi. Dakle, iako ne stignemo do Jerusalima nebeskog ka kojem smo krenuli i do vaskrsenja Hristovog, makar, smo na putu ka njemu. A Gospod će dati na osnovu naše namjere, slobodne i dobre volje da, kao što nam je sve dobre i blagoslovene želje ispunjavao i ispunjava u našem životu i tu će, da spasimo duše svoje i da budemo na korist bližnjima našim“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Sabrani koji poste Vaskršnji post, primili su Sveto pričešće.
