Njegovo preosveštenstvo Episkop bihaćko-petrovački i rmanjski g. Sergije služio je jutros sa sveštenstvom Svetu zaupokojenu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, a nakon toga pomen blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, uz molitveno učešće Preosvećenoga Episkopa dioklijskog Metodija i vjernoga naroda.
Tumačeći današnju jevanđelsku priču u kojoj je Sveti apostol Petar ispovjedio Hrista kao Sina Božijega, odgovarajući na Njegovo pitanje: A šta vi velite ko sam Ja, Preosvećeni vladika Sergije je kazao da tada mnogi, posebno oni koji su sjedeli u tami i sjenci smrtnoj, Hrista nisu prepoznali. Pitanje koje je tada postavio svojim učenicima: A šta vi velite ko sam Ja, Isus neprestano postavlja i danas svima nama. Po njegovim riječima i danas smo vrlo često zbunjeni pa ispitujemo ko je Isus koji je došao u ovaj svijet, da li smo Ga prepoznali onako kako se On objavio i javio prije 2000 godina, ali onako i kako se objavljuje i pojavljuje ovdje u nama, u Svetoj liturgiji, pristupajući ovoj Svetoj čaši, uvijek od nas zavisi:
“Bog je rekao i pružio svoje, i neprestano i govori i pruža. Učinio je što je do Njega, učinio je najviše – došao je među nas jedini istiniti Bog. Hristos dolazi na jednostavan način, dolazi rađajući se kao jedan od nas, ležeći u jaslama vitlejemskim na slami. Vrlo jednostavno i tiho dolazi u ovaj svijet, no On treba da dođe da probudi sve nas iz sna dubokoga, iz grobova. Treba našega Mitropolita ponovo da probudi, da gromoglasno dođe u ovaj svijet i da onda svako pleme, kako tamo kaže, zaplače, zato što će prepoznati da je On upravo Hristos Sin Božiji, onaj koga je Sveti apostol Petar ispovjedio.”
Vladika Sergije je poručio da treba da se kajemo i slušamo riječi Hristove, odnosno Svetoga Jovana Krstitelja koji govori: Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko! Tako ćemo i prepoznati Hrista kao Boga živoga i istinitoga. Kako je kazao najljepše je susretati se sa Bogom jer bez obzira na naše slabosti, mi smo i u dobru i u zlu Božiji te da “Bog ne ostavlja ni grešnika, nego ga miluje i želi da ga pozove na put pokajanja”.
“Bog je veliki i zato što od najgorih učini najbolje, zato što je učinio ono što niko nije mogao da učini čovječanstvu, da riješi problem smrti. Kada je vaskrsenje nema smrti, samo privremeni san. I najbolje su naše staroslovenske riječi koje govore da se neko upokojio, neko je zaspao i probudiće se. Tako ćemo i mi sa Hristom ako vjerujemo i naš Sveti, juče sahranjeni, Mitropolit Amfilohije ustati i, ako Bog da, gromoglasno prepoznati Hrista i reći: Ti si Hriste Sin Božiji! Amin!”, kazao je na kraju svoje litrugijske besjede Njegovo preosveštenstvo Episkop bihaćko-petrovački i rmanjski g. Sergije.
Na kraju Svete službe u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja odslužen je pomen na grobu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Arhiepiskop cetinjski i Egzarh sveštenog trona Pećkog g. Amfilohije upokojio se u Gospodu uoči praznika Sv. Petra Cetinjskoga i Sv. apostola Luke, 30. oktobra. Sahranjen je juče, 1. novembra, po sopstvenoj želji u kripti Sabornog hrama u Podgorici, u grobu koji je pripremljen za njegovog života. Kovčeg sa zemnim ostacima našeg duhovnoga arhipastira posut je zemljom iz Jasenovca, Kosova i Metohije (Gazimestana) i Crne Gore (rodne Morače). Na nadgrobnoj ploči je uklesano: Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski egzarh Sveštenog trona Pećkog 1938 – 2020, na tronu mitropolita zetskih crnogorsko-primorskih 1990 – 2020.
***
Besjeda Episkopa bihaćko-petrovačkog i rmanjskog g. Sergija:
“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! Evo nas, draga braćo i sestre, danas opet u susretu sa Isusom. U današnjem Jevanđelju, kao i u onom Jevanđelju koje se čita i o Petrovdanu, pita Isus svoje učenike: Šta to vele ljudi, ko sam Ja? A oni odgovarajući i slušajući šta narod misli i govori, koji je bio zbunjen dolaskom Hristovim, posebno oni koji su sjedeli u tami i sjenci smrtnoj, ali vrlo često i svi mi smo i u današnjem vremenu zbunjeni pa ispitujemo ko je taj Isus koji je došao u ovaj svijet, kažu: Jedni vele da si Jovan Krstitelj, a drugi pak Ilija ili neki od drevnih proroka vaskrsao. Nisu ga odmah prepoznali svi. Nažalost nisu ga ni do danas prepozanali svi, ali Hristos želi da zapita i svoje učenike, pa zato kaže: A šta vi velite ko sam Ja? I prvi Petar odgovara: Ti si Sin Božiji, Ti si Hristos Sin Boga živoga! Ovo pitanje danas u ovom vremenu Isus neprestano postavlja i nama. Da li smo Njega spoznali, prepoznali onako kako se On objavio i javio prije 2000 godina, ali onako i kako se objavljuje i pojavljuje ovdje u nama u ovoj Svetoj liturgiji, pristupajući ovoj Svetoj čaši, idući prema Njemu, i sa vjerom i sa nevjericom, i sa svojim slabostima, i hotomice i nehotomice, i sa svim svojim grijesima, uvijek od nas to zavisi, ne samo od Boga.
Bog je rekao i pružio svoje, i neprestano i govori i pruža. Učinio je što je do Njega. Učinio je najviše, došao je među nas jedini istiniti Bog. Nikakvi drugi lažni bogovi nisu došli među svoj narod i pokazali sebe u jednostavnosti, nego nekako govore, misleći da govore jednostavno, govore komplikovane, nudeći ovom svijetu propast ovoga života.
Hristos dolazi na jednostavan način, dolazi rađajući se kao jedan od nas, ležeći u jaslama vitlejemskim na slami. Vrlo jednostavno i tiho dolazi u ovaj svijet. No On treba da dođe, da probudi sve nas iz sna dubokoga, iz grobova. Treba našega Mitropolita ponovo da probudi, da gromoglasno dođe u ovaj svijet i da onda svako pleme, kako tamo kaže, zaplače, zato što će prepoznati da je On upravo Hristos Sin Božiji, onaj koga je Sveti apostol Petar ispovjedio. Onaj u koga se apostol Petar zakleo da ga nikada neće izdati. Hristos u jednom trenutku za Tajnom večerom govori svojim učenicima: Izdaće me jedan od vas, pa se zapitkuju: Nijesam li ja? Petar se zakleo da ga nikada neće izdati, ali prvi ga je izadao. Pokazao ljudsku slabost. Bog mu je oprostio jer se gorko pokajao.
Nama, braćo i sestre, ne predstoji ništa drugo nego da se kajemo i da slušamo riječi Hristove, odnosno Svetoga Jovana Krstitelja koji govori: Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko! Tako ćemo i prepoznati Hrista kao Boga živoga i istinitoga.
Najljepše je, braćo i sestre, susretati se sa Bogom, bez obzira na naše slabosti, jer mi smo i u dobru i u zlu Božiji, najviše u dobru kada činimo dobro, kada se klonimo grijeha, ali u zlu zato što Bog ne ostavlja ni grešnika nego ga miluje i želi da ga pozove na put pokajanja. I tako i taj grešnik prepoznaje Gospoda, kao i apostoli koji su bili prosti, jednostavni ribari a prepoznali su Hrista odmah, kao i apostoli koji su gonili hrišćane. Apostola Pavla i Hristos pita: Pavle, Pavle zašto me goniš? Ali on je, hvala Bogu, prepoznao Hrista i danas je jedan od velikih apostola.
Bog je veliki i zato što od najgorih učini najbolje. Zato što je učinio ono što niko nije mogao da učini čovječanstvu, da riješi problem smrti. I mi vrlo često griješimo kada i kažemo da je nečija smrt, jer smrt ne postoji. Kada je vaskrsenje nema smrti, samo privremeni san. I najbolje su te naše staroslovenske riječi koje govore da se neko upokojio, neko je zaspao i probudiće se. Tako ćemo i mi sa Hristom ako vjerujemo. I naš Sveti, juče sahranjeni, Mitropolit Amfilohije će ustati i, zajedno i mi sa njima ako Bog da, gromoglasno prepoznati Hrista i reći: Ti si Hriste Sin Božiji! Amin!”
Vesna Dević
