Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije služili su Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog arhangela Mihaila u Velimlju, u Banjanima, povodom sutrašnjeg praznika, ljetnje slave hrama.
Prije početka Liturgije osveštan je novi freskopis u hramu.
Mitropolit Metodije besjedio je nakon pročitanog odjeljka iz Svetog Jevanđelja.
U uvodu je istakao da Gospod, otkad je čovjeku kog je stvorio po liku svome, kazao da će mrijeti, gleda kako narod vijekovima propada i gine bez zajednice sa Bogom, prvo šalje patrijarhe praoce od Avrama, do Mojsija i proroka koji su govorili o jednom istinitom Bogu. S tim u vezi, Mitropolit Metodije je kazao da je Bog kroz izabrani narod pripremao prostor za dolazak Sina Božijega u ovaj svijet, kao vrhunca domostroja našeg spasenja i da je posljednji prorok koji se udostojio da vidi Onoga koga je prorokovao, Sveti Jovan Krstitelj.
„Dočekao je ispunjenje svih proroštava prije njega, susrevši se s Njim na rijeci Jordanu i krstivši Ga, a onda Gospod propovijedajući nagovještava Duha Svetoga, tješeći svoje učenike i poslije svoga stradanja i vaskrsenja govoreći im 40 dana i tješeći ih da Njemu valja ići Ocu, a da će poslati Duha Svetoga i tada se završava taj ciklus Hristovog rađanja i dolaska među nas postajući jedan istovijetan sa nama ljudima, osim po grijehu, uzimajući ljudsku prirodu na sebe i zadržavajući božansku. U njoj se sjedinjuje i božansko i ljudsko, čovječansko i nestvoreno i stvoreno i u Njegovoj ličnosti sjedinjuje se ono što nikad ne bi moglo da se sjedini i bez Njega bi Bog po svojoj prirodi i suštini ostao apsolutna drugost, nedokučivost, bez Njegovog ovaploćenja.
A tim sjedinjenjem u Njegovoj ličnosti i božanskog i tvarnog kroz ljudsku prirodu sjedinio se sa cjelokupnom tvorevinom Bog. Uzevši na sebe nju i onda se ona i sve što je stvoreno zanavijek spasava u jedinstvu sa božanskim. Zato nema spasenja bez Hrista i mimo Hrista. Zato Gospod kaže: Ko sa mnom ne sabira, rasipa. Ko Mene ne prima, život će mu proći u ništavilu i besmislu i opominje na pogibao. Ne ovu prolaznu i zemaljsku kroz koja vrata smrti svi moramo proći, nego opominje na duhovnu smrt od koje zavisi naša vječna sudbina. Zato smo se danas ovdje sabrali, draga braćo i sestre. Da se napojimo smislom našega postojanja, ostvarimo naznačenje onoga što nam je Gospod predodredio i za nas zamislio. Da ostvarimo cilj našega života, a to je da se napojimo Duhom Svetim i blagodaću Duha Svetoga.
Kad je sišao Duh Sveti, Crkva se rodila. Zato slavimo rođendan Crkve na Duhove. A danas slavimo Onu kroz koju nam je došlo sve ono što je Gospod u predvječnome planu predodredio, u spasenju roda ljudskoga da kroz Djevu Mariju, uvijek Djevu, useli se u Nju Duhom Svetim. Naitijem svojim. Uzme tu prirodu ljudsku i rodi se od Nje, ne povrijedivši je. Ne povrijedivši Njen djevičanstvo, kao što je i po vaskrsenju prošao kroz zatvorena vrata kod svojih učenika, da ih tješi.“
Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije potom je naglasio da nas Duh Sveti i danas tješi, te da ne smijemo zaboraviti smisao našeg sabiranja u hramovima, a to je da sa Hristom sabiramo, jer se ujediniti, sabrati i voljeti možemo samo ljubavlju na koju nas je Hristos prizvao. Bezrezervnu i nesebičnu.
„Da zavolimo jedni druge do te mjere da budemo spremni da i život svoj položimo za bližnjega koga volimo, jer od te ljubavi, nema veće. Da ko život svoj položi za bližnjega, akamoli da mu oprosti ili da tražimo oprost. Da sve učinimo da održimo taj odnos i tu zajednicu, ne bi li stvorili prostor i način da Duh Sveti siđe na nas i Njegov blagoslov. To je smisao našega okupljanja. To je smisao gledanja ovoga blagoljepija, ovog divnog sabornog hrama ovde u Banjanima i vješta ruka freskopisca izobrazila, nadahnuta blagodaću Duha Svetoga, likove onih koji su prosijali slavom Božijom
Da budemo slični i podobni, blagodaću Duha Svetoga, likovima ovim koji su ovdje izobraženi, jer drugoga puta nema, osim puta blagoslovenoga hođenja za Hristom vaskrslim.“
Njegovo visokpreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije, na kraju je istakao da je dolazak Mitropolita Joanikija u svoje rodno mjesto, veliki blagoslov za Eparhiju budimljansko-nikšićku i prizvao Božiji blagoslov na sve prisutne.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije obratio se nakon osveštanja slavskog kolača.
Čestitajući svima praznik, Mitropolit Joanikije je na sve prizvao molitveno zastupništvo Presvete Bogorodice i svetih arhistratiga Mihaila i Gavrila, istakao je da je najvažnije da se sabiramo na molitvi.
Potom je Mitropolit istakao još jedan razlog današnjeg okupljanja- odlikovanje gospodina Milorada Mićovića najvećim priznanjem Eparhije budimljansko-nikšićke.
„Imamo i poseban razlog što smo se ove godine ovako lijepo sabrali. Naš rođak i brat, veliki dobrotvor Crkve, a naročito ovoga svetoga hrama g. Milorad Mićović je učinio sve da uljepša ovaj sveti hram. Vi znate da je prvo podigao ovdje zgradu da se narod ima gdje sabrati u bilo kojoj prilici i kad su radosti i žalosti, podigao je ovaj crkveno-narodni dom sa velikom željom i ljubavlju, a onda sa velikom voljom i ljubavlju pristupio finansiranju živopisanja ovog hrama. Našao je dobrog freskopisca g. Borisa Markuša.
Ova ljepota hrama obnovljenoga i živopisanoga nas je sve sabrala i svi se radujemo. Znam jedno, da gospodin Milorad Mićović to nije radio samo za sebe, nego i za sve nas i ovoga pokoljenja i budućih pokoljenja, ne tražeći za sebe ništa. Nikakva priznanja i odlikovanja, osim Božijega blagoslova koji je sigurno dobio i daj Bože da ga Gospod izobilno nagradi za ovu njegovu ljubav.“
Izrazio blagodarnost Mitropolitu Metodiju što je gospodina Milorada Mićovića odlikovao najvišim priznanje Eparhije budimljansko-nikšićke, ordenom Svetog Đorđa prvoga stepena.
Fotografije prvi album
Fotografije, drugi album
Lana Ostojić
