Crkva Svetog Nikole u Baošićima proslavila je na praznik Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja hramovnu slavu.
Proslava je započela uoči praznika, u srijedu 21. maja, večernjim bogosluženjem koje je služio jerej Dragomir Vidaković, paroh bijeljski.
Na sam dan praznika, u četvrtak 22. maja, služena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao protojerej Ilija Motika, paroh baošićki i jerej Nenad Kovač, paroh hercegnovski. Za pjevnicom je bio protojerej-stavrofor Predrag Vidaković.
Na kraju Svete Liturgije osveštani su slavski prinosi i prerezan kolač, a potom se besjedom obratio otac Nenad Kovač, koji je čestitao slavu ocu Iliji i njegovim parohijanima, te svim svečarima, koji Svetog Nikolu proslavljaju kao svog zaštitnika.
On je podsjetio da je Sveti Nikolaj Mirlikijski Čudotvorac još za života činio čuda, a tek po predstavljenju njegovom, kako je kazao, ”njegova slava se većma rasprostranila od kraja do kraja vaseljene”.
”Mi Bogu hvala dobro znamo šta je to imati za zastupnike ugodnike Božije. Ovdje u Crnoj Gori se radujemo i ponosimo što nam je Gospod podario mnogo svetitelja kojima pribjegavamo u pomoć, a ne samo u pomoć, nego ih proslavljamo i onda kada nam ne treba pomoć jer se radujemo nebesima i Bogu koji je takve čudesne svetitelje projavio i darovao nam.”
Otac Nenad je u nastavku protumačio Jevanđelje koje se čitalo – Besjeda na gori od Luke.
”Upravo danas kada slavimo Svetog oca našeg Nikolaja, čuli smo u Jevanđelju onu besjedu koju je Hristos izgovorio: Blaženi siromašni jer je njihovo carstvo nebesko. Blaženi su oni koji su siromašni, koji su prosjaci duhom, koji prose i ištu znajući da nemaju ništa ako im Gospod to ne podari, pa stalno vapiju nebesima: Bože pomiluj me! Podaj Gospode! I stalno smo okrenuti ka nebu. I to su oni siromašni duhom. Ne siromašnoga duha, nego siromašni duhom jer ištemo stalno nebesku pomoć i pomoć sa više jer time ispovjedamo da smo djeca Božija, da smo čeda Božija i da bez onoga koji nas je prizvao u ovaj svijet ne možemo ni disati, kako i ovim dahom koji je potreban tijelu jer bez daha čovjek ne može da živi, tako i ovim dahom duhovnim – to jest molitvom koja je potrebna duši, bez koje je duša mrtva.”
On je naglasio da pravo obrazovanje dolazi iz vjere, jer je strah Božiji početak mudrosti.
”Radujemo se Gospodu koji nam daje svetitelje, koji nas upravo uče toj najvažnijoj školi. Danas je sve ispunjeno i svugdje čujemo riječ da je obrazovanje na prvom mjestu, da je škola na prvom mjestu itd. Međutim, vidimo da sve više što su ljudi nazovi obrazovani – sve je više u svijetu nevolja i zla i sve je manje ljubavi u ljudima. Zato što obrazovanje nije ono što čitamo u knjigama, koje nam se nudi u ovom osnovnom, srednjem i ostalom školovanju, nego su obrazovanje ono najčistije i najvrednije znale da podare naše bake i majke ranije, a to je strah Božiji – vjera u Boga. Početak mudrosti, kaže premudri Solomon, je strah Božiji. Ako čovjek nema straha Božijeg i strahopoštovanja i ljubavi, jer je ona naš voditelj, ne samo strah, mi strahujemo da se ne ogriješimo, da ne uvrijedimo našega Oca, a ne zbog toga što je On neki gnevljivi gospodar. Da ne uvrijedimo po ljubavi našega Oca, zbog toga je prisustvo straha u nama. Kao kad nekoga volimo iznad svega pa ne bismo željeli ni trunku jednu da ga povrijedimo, da se ne rani duša njegova i duša naša”, zaključio je jerej Nenad Kovač.
Po završetku službe Božije sabranje je nastavljeno za slavskom trpezom ljubavi.
O. B.
