Hramovna slava crkve Svetog Save Srpskog u selu Frutak kod Danilovgrada

Hramovna slava crkve Svetog Save Srpskog u selu Frutak kod Danilovgrada

Ime: 27. 01.2024-otac ZELJKO CALIC-FRUTAK-DANILOVGRAD; Opis: Hramovna slava crkve Svetog Save Srpskog u selu Frutak kod Danilovgrada Tip: audio/mpeg

Na praznik Svetog Save Srpskog, 27. januara 2024. godine, povodom hramovne slave, služena je sveta liturgija u hramu posvećenom ovom našem ravnoapostolu i prosvetitelju u selu Frutak kod Danilovgrada.

Svetim bogosluženjem je načalstvovao nadležni paroh protojerej Željko Ćalić, uz sasluženje jereja Zarije Vukovića i đakona Radula Živaljevića, a uz molitveno učešće nekadašnjeg arhijerejskog namjesnika podgoričko-danilovgradskog protojereja-stavrofora Miluna Femića. Liturgijske himne su prinijeli članovi Pravoslavnog bratstva Sveti Arsenije iz Danilovgrada.

Nakon pročitanog odjeljka iz Svetog jevanđelja, prisutnim vjernicima se obratio otac Željko sa riječima liturgijske besjede, kojom prilikom je istakao prvenstvo Carstva Božijeg čiji je istinski pastir bio Sveti Sava, koji je ostavio prolazno bogatstvo i slavu i išao za neprolaznim Hristovim carstvom, te naveo kako oko nas možemo da vidimo prolaznost zemaljskih vrijednosti i šta je ono za čim srce čovjekovo treba da ide.

Na kraju svetog bogosluženja hram je ophodila slavska litija nakon koje je prerezan slavski kolač, koji je ove godine prinio domaćin slave gospodin Predrag Pešić sa Frutka, na privremenom radu u Briselu.

Po završetku svete službe, otac Željko se zahvalio domaćinu slave i svima prisutnima, posebno istakavši podvig onih koji su u teško vrijeme komunističkog bezbožja održali plamen vjere u našem narodu i pomenuvši pri tom posebno oca Miluna i najstarijeg parohijanina sa Frutka profesora Milutina Vekovića. Tom prilikom je dio slavskog kolača predao domaćinu slave za narednu godinu, gospodinu Jovanu Radonjiću.

Potom se vjernima obratio otac Milun, koji se prisjetio davnih šezdesetih godina prošlog vijeka kada je upisivao bogoslovsku školu i svega svog svešteničkog puta, ističući da ne spominje one koji su mu što nažao učinili, ali da uvijek navodi primjere onih koji su i u ta tegobna vremena znali da učine dobro i pokažu ljubav.

Nakon završetka besjeda i otpjevanog mnogoljetija besjednicima, za sve prisutne je domaćin slave priredio trpezu ljubavi.

Ivan Bulatović