Na praznik Sabora Svetog Preteče i Krstitelja Jovana Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nišićki g. Metodije načalstvovao je Svetom Arhijerejskom Liturgijom u hramu Svetog Jovana u mjestu Sutivan kod Bijelog Polja.
Poslije Liturgije, osvećeni su slavski kolač i žito, a u parohijskom domu priređena je trpeza ljubavi.
Čestitajući slavu i veliki praznik, Episkiop Metodije je ukazao da je Sveti Jovan posljednji prorok i prvi apostol, spojnica između Starog i Novog zavjeta, čijom desnicom je na rijeci Jordan kršten Onaj Koga je vijekovima iščekivao sav ljudski rod.
“Za njega je Gospod rekao da je ‘najveći od žene rođeni ikada’. Tajanstveni, čudesni Sveti Jovan. Čudesan po svom tajanstvenom rođenju od bezdetnih roditelja, Zaharija i Jelisavete, u čijoj se prestarjeloj utrobi začeo, pola godine prije Presvete Bogorodice, koja je Spasitelja svijeta začela Duhom Svetim. Ali pored toga što je pola godine bio stariji od Isusa po tjelesnom uzrastu, govorio je: “Za mnom ide Onaj Koji prije mene bješe, i Koji je prije mene postojao”, nagovještavajući i proričući po blagodati i nadahnuću Duha Svetoga, da je to ‘Onaj kroz Koga je sve postalo’ i nastalo u ovom svijetu; da je to Onaj Koji je Svojom riječju stvorio sve, a onda ušao u tu tvorevinu, da bi prirodu tvari uzeo na sebe i da bi je time u Svojoj Ličnosti, spojivši je sa Božanskim, sa svojom Božanskom prirodom, spasio. Zato je govorio Sveti Jovan: “On je jedini istiniti, Kome ja nisam dostojan ni remena na obući odriješiti”, besjedio je Vladika Metodije, pojašnjavajući da se u to vrijeme posao odvezivanja remena na obući dodjeljivao onim posljadnjim, najnižim slugama.
I kao što je čudesno njegovo rođenje, još čudesnije je, kako je istakao Vladika Metodije, njegovo smirenje.
On je podsjetio da je njemu dolazila cijela Judeja, svi Jerusalimljani, ukazujući mu poštovanje, zbog njegove svetosti i duhovne veličine, i da su prihvatili njegov poziv da se pokaju, i dolazili da se se krštavaju pokajanjem na Jordanu.
„On je smirivši se i znajući šta je njegov priziv i poziv, da je došao da pripravi put Gospodnji (zato se pored proroka naziva i pretečom- onim koji ide ispred Hrista-Mesije), i najavljuje Ga, da je ‘On Taj Koji će doći i uzeti grijehe svijeta’.
Sveti Jovan je krštavao u Jordanu vodom, ali nije krštavao Duhom Svetim, i zato je najavljivao da će nas ‘Onaj koji ide za njim krstiti Duhom Svetim’, kada se, polaganjem ruku, krštavamo Duhom Svetim“, besjedio je Vladika Metodije.
Služeći se primjerom iz Djela apostolskih on je podsjetio na događaj kada Apostol Pavle pita one ljude da li su kršteni i kada oni odgovaraju: «Jesmo, ali samo Jovanovim krštenjem», a on kaže: „To je krštenje za pokajanje“, da se otvori svijest za svoju grehovnost, nedostojnost, ali i priprema za istinsko, pravo i blagodatno krštenje. I on kaže: „Ali niste kršteni Duhom Svetim», i onda su se oni krstili ‘u ime Isusovo’. Sa Isusom se onda orođujemo i postajemo Njegovi srodnici. Duhovnim krštenjem se gasi naše biološko i tjelesno nasljeđe koje imamo, gase se naši rodoslovi, i počinje nebeski rodoslov, da se orođujemo i sjedinjujemo sa Bogom živim, Svedržiteljem, Stvoriteljem, Svetom Trojicom kroz Ličnost Isusa Hrista. Sa Njim se ponovo duhovno rađamo, i to je istinsko i pravo rođenje, a poslije tog duhovnog rođenja – krštenja, ide duhovni život. Gospod je tu ukazivao na to da se duhovno rodimo i probudimo, da se krstimo blagodaću, Duhom Svetim, a onda da tu blagodat i taj zalog i predukus Carstva nebeskog čuvamo, da ga razvijamo i njegujemo, idući za Njim, i ispunjavajući Njegove zapovijesti i sve ono što nam je On govorio. Zato je Sveti Jovan ‘najveći od žene rođeni’, cio svoj život stradalni, koji je proveo u pustinji, hranio sa se samo biljem, divljim medom i skakavcima, kojima se i danas pojedini beduini hrane i čekao Onoga Kojega je čovječanstvo čekalo vjekovima“, besjedio je Vladika Metodije.
Kao primjer smirenja Svetog Jovana Vladika pomenuo i Jovanove riječi nakon što je vidio „Jagnje Božije“, kada Mu je rekao-„Gdje ja Tebe da krstim, Ti treba mene da krstiš“, a On mu kaže:“Treba nam sve ispuniti po zakonu“.
„I tu se smirio Sveti Jovan i krstio Onoga Koji je stvorio i njega i cjelokupni svijet, i taj Jordan u kojem Ga je pogružavao. A onda se otvorilo Nebo, i javio glas Očev, Koji je rekao: «Ovo je Sin Moj ljubljeni, Koji je po Mojoj volji». A sišao je i Duh Sveti u vidu goluba Njemu na glavu, i tu smo otkrili tajnu odnosa Svete Trojice, Boga Oca, Čiji se glas čuo, i Sina, Koji je uzeo ljudsku prirodu na Sebe i Ovaplotio se od Duha Svetoga, Koji od Oca ishodi a počiva na Sinu, kako silazi na glavu Isusovu. Cjelokupna naša vjera je otkrivenjska, ona nije domišljena, izmišljena, izmaštana, ona je Bogom otkrivena vjera i istina, koju nikada ljudski um ne može dosegnuti, niti te tajne dokučiti, osim kada nam Bog to otkrije kao što je otkrio sljedbenicima Njegovim Sina Hristosa, Pomazanika hrišćanima, svima onima koji vjekovima za Njim idu i grede“, besjedio je on.
Blgosiljajući vjernike poželio je da nas kao što Bogojavljenska voda omiva naše lice i duše, blagodat i svjetlost ovog praznika i molitve Svetoj Jovana oslobode od onoga, što je razlog Hristovog dolaska, a to su tri najveća neprijatelja ljudskog roda – grijeh, smrt i đavo.
„Svi ostali neprijatelji nisu neprijatelji, za ljudski rod je najveće ovo zlo trojstvo, i zato je došao Hristos, da nas od tog ropstva oslobodi. Onaj koji se od tog ropstva oslobodi je istinski slobodni i nebeski čovjek. Na to smo prizvani molitvama sv Jovana a blagodaću Svete Trojice, Boga ljubavi, Kome neka je slava u vijekove vjekova, amin“; besjedio je Vladika Metodije.
