–Donosite nam i danas, u ovom teškom trenutku, blagoslov raspetog Kosova i Metohije koje je blaženog spomena naš Mitropolit Amfilohije posebno volio i tu ljubav prenio na sve nas. Bio je čuvar Kosovskog zavjeta u pravom smislu te riječi. Kažite nam nešto o svom utisku našeg Mitropolita Amfilohija?
-Prvo da počnem od toga da je vijest o Mitropolitovom upokojenju zaista primljena sa mnogo emocija na Kosovu i Metohiji. Mogu da posvjedočim da su mnogi sveštenici, monasi i monahinje zvali i željeli da dođu u Crnu Goru ali usled epidemiološke situacije naš Vladika Raško-prizrenski Teodosije zamolio ih je za malo strpljenja. Tako da sam ja, na neki način, predstavnik sveg sveštenstva i monaštva sa Kosova i Metohije iako sam od nedavno u Crnoj reci. Kada smo čuli za ovaj događaj svi smo, kao jedan, pohrlili a samo sam ja imao sreću da budem usput Vladiki pa me izabrao da dođem sa njim na sahranu kao šofer. Juče smo bili na Cetinju gdje je bilo jako dirljivo.
Ja kada pričam o Mitropolitu uvijek moram da počnem od toga kako je on mene zadobio za cio život. To je bilo 1998. godine. U Dečanima smo već bili praktično zatvoreni. U to vrijeme nije bilo nikakve vojske da nas čuva, oko nas su bjesnile borbe i mjesecima niko nije dolazio u manastir da nas posjeti. Radio sam nešto kada sam čuo neku pometnju i gužvu, izađem napolje svi trče, zvone zvona, otvaraju se manastirska vrata, kapija, ulaze kola unutra i u njima Mitropolit Amfilohije koji je došao sam tu na Kosovo i Metohiju bez ikakve pratnje, osim naravno pratnje anđela, da nas posjeti. Ta posjeta me toliko razgalila da sam sebi rekao, eto sad me kupio dok sam živ a sve što sam posle vidio, čuo i saznao je samo učvrstilo taj moj utisak da se zaista radi o čovjeku Božijem. To je, na kraju krajeva, pokazala i ova sahrana. Mitropolit je bio otac otaca. Moj Episkop i duhovnik Vladika Teodosije je bio mnogo vezan za njega.
–Kako reče danas Preosvećeni Vladika Teodosije da nije bilo Mitropolita Amfilohija ne bi bilo ni Dečana, ni Pećke Patrijaršije, ni Gračanice. Bio je sa vama zaista u ono najteže vrijeme, vrijeme stradanja.
-Pa da, ukrepljivao je i nas i narod onda kada to nije bilo ni lako ni bezbjedno pokazavši time koliku ima vjeru. Sami ste pomenuli da je Mitropolit bio ispunjač Kosovskog zavjeta što nije samo moj, već osjećaj čitavog vjernog naroda i sveštenstvo na Kosovu i Metohiji. U preppisci i razgovoru sa prijateljima i poznanicima svi smo istog mišljenja i svi ovo osjećamo kao jedan zaista veliki gubitak ovdje na zemlji. Zanimljivo je, i to mi je reklo mnogo ljudi, sada znamo da smo na nebu dobili još jednog zastupnika. Mitropolit je onoliko koliko je brinuo o svima, ne samo ovdje u Crnoj Gori nego i na Kosovu i Metohiji, toliko je bio i otac. Bio je otac otaca što je jedna visoka titula jer je on odgajao i vaspitao čitavu jednu generaciju duhovnika koji sada imaju svoja duhovna čeda koja nastavljaju sa tim vaspitanjem. Mitropolit je na njih prenio tu ljubav i tu vjeru. Izgubili smo oca otaca, izgubili smo Đeda. Svi na Kosovu i Metohiji su ga doživljavali kao oca i u razgovoru sa njim naši ljudi su mnogo puta rekli da su u cijeloj toj beznadežnoj situaciji dobili neki dašak nade u razgovoru sa njim i osjećali su njegovu molitvu i očinsku brigu.
–Svi smo bili pod plaštom njegove ljubavi koja je zaista bila bezgranična. Mi ovdje a posebno vi na Kosovu i Metohiji. Kako da nastavimo tim njegovim putem? Svi mi koji smo živjeli u vrijeme Mitropolita Amfilohija i koji smo imali blagoslov da ga sretnemo i upoznamo, da nam budete duhovni otac Arhipastir, kako da nastavimo da slijedimo njegov put?
-To je velika tema. Svakako bi trebalo nastaviti u onom duhu u kome je on radio i živio. A mislim da to neće biti teško jer svaki put kad dođem u Crnu Goru ja vidim Mitropolita kroz njegova djela, kroz crkve. On je za svaku godinu svog mitropolitstva ovdje u Crnoj Gori podigao po crkvu što je zaista nevjerovatno. Ali ono što je najveće blago to su ljudi koji su iza njega ostali. Bio je otac otaca. Vaspitavao je desetine i stotine ljudi koji su sada, čini mi se, sazreli da sada oni preuzmu kormilo Crkve i da oni rukovode ovim narodom. Mitropolit će nam svakako nedostajati ovdje na zemlji ali ne treba da zaboravimo da će on tu brigu i tu ljubav koju je imao ovdje za nas sigurno prenijeti sa sobom na nebo. Iz Carstva nebeskog on će moći još više da nas voli i da se o nama brine i to je veliki blagoslov. Savjetujem sve naše ljude i vjerni narod da se molitveno obraćaju Mitropolitu koji je sada mnogo življi nego dok je bio ovdje sa nama. Savjetujem da se molimo Mitropolitu Amfilohiju.
Pozivamo vaše slušaoce da dođu u manastir Crna Reka na Ibarskom Kolašinu gdje su mošti Svetog Petra Koriškog. Ja sam dvadeset četiri godine bio u Dečanima i sebe doživljavam u tom duhu. Trudiću se koliko do mene stoji održim kosovski zavjet idući stopama našeg Đeda- kazao je protosinđel Andrej Iguman manastira Crna Reka koji se došao sa raspetog Kosova i Metohije u pratnji Preosvećenog Vladike Teodosija.
Slobodanka Grdinić
