Iguman manastira Ostrog, arhimandrit Sergije održao je, u krstopoklonu nedelju, predavanje u manastiru Dajbabe.
Na početku je pročitao Gospodnje riječi iz Jevanđelja u kome nas Hristos poziva da se odreknemo sebe, uzmemo krst svoj i idemo za Njim i da ćemo izgubiti život ako budemo željeli da ga sačuvamo, a ako ga izgubimo Hrista radi, sačuvaćemo ga.
„Ovdje čujemo jasnu riječ Božiju koja kaže ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe. Gospod nas je stvorio kao slobodne ljude po svome liku i podobiju. Božije sveznanje je unaprijed znalo da će stvoriti čovjeka kao što mi jesmo po liku Božijem i po podobiju Božijem. Bog nas je stvorio kao slobodna bića, kao bića logosna, razumna, bića koja imaju moć rasuđivanja, donošenja odluka. Sa svojom slobodom mi smo dobili i odgovornost, jer samo slobodan čovjek može biti odgovoran kako koristi svoju slobodu. Zato Gospod i kaže ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj. On poštuje našu slobodu.
Mi prihvatamo ili se odričemo nošenja krsta. Poziva Hristovog. Zašto smo se mi dužni odreći sebe? Kakvoga sebe? Čega kod sebe? Adamovim padom čovjek biva ranjen svojom neposlušnošću i odbijanjem povjerenja Gospodu Bogu. Čovjek biva ranjen i postaje smrtan. Nažalost, grijeh i sve ono što je posljedica grijeha, razne strasti postaju polagano dio čovjekovoga bića u smislu kao druga priroda koja sad već ima polagano i moć da nas pritišće i tjera u onom pravcu u kom ne želimo. Bilo kome da smo učinili nešto što nismo željeli da činimo i pitamo se zašto to. Često u napadima gnijeva, ljutnje, srdžbe, gordosti, svoje najmilije i najbliže povrijedimo. Biramo riječi za koje znamo da će ih povrijediti. Poslije, ako je sreće, plačemo što smo to uradili i kajemo se, ali vidite da u nama zadobija udio nešto što nije naša priroda, jer čovjek je stvoren da bude dobar. Bog je stvorio čovjeka da bude u zajednici sa bližnjima i u toj krstonosnoj zajednici da bude u zajednici i sa živim Bogom. Strasti i slasti života su srasli sa čovjekovom prirodom i to je ono čega se trebamo odreći. Da se odreknemo takvog sebe i da potražimo hristolikog sebe. Bogolikog, kakvim smo pri samom stvaranju predviđeni, stvoreni i prizvani.
Potom je iguman Sergije govrio o grijehu samoživosti i samoljublja, kada čovjek postavlja pravila i vrijednosti spram svoje pale prirode, kada čovjek počinje da osuđuje sve oko sebe . To je, upozorava arhimandrit Sergije, odricanje od krsta.
U nastavku je podsjetio i na jevanđelsku priču O bludnom sinu, sa naglaskom na starijeg sina koji je projavio samoljublje, jer se nije obradovao bratu koji se suštinski, vratio pod krst, kako Gospod kaže mrtav bijaše i oživje. To je novo rođenje. To je novo stvaranje. Svako uzimanje krsta svoga. To je vraćanje čovjeka u onu čistotu, ljepotu i punoću bića koje se ostvaruje kroz zajednicu a Hristom“- besjedio je iguman ostroški, arhimandrit Sergije.
Lana Ostojić
