Otac Gojko

Intervju oca Gojka Perovića za Serbian News USA

Ime: INTERVJU-Otac GOJKO PEROVIC-za Serbian News USA; Opis: Intervju oca Gojka Perovića za Serbian News USA Tip: audio/mpeg

Arhijerejski namjesnih podgoričko-kolašinski otac Gojko Perović bio je na Veliku Subotu sagovornik jutjub kanala Serbian News USA. Sa voditeljem Antonijem Kovačevićem razgovarao je o mnogim temama vezanim kako za Crnu Goru i Srpsku Pravoslavnu Crkvu, tako i za aktuelna svjetska zbivanja.

 

Na pitanje kako tumači ratna zbivanja u Ukrajini, kazao je da ih tumačim kao veliku nesreću i moli se Bogu da taj rat što prije ili momentalno završi i da izađemo pametniji iz ratnog ludila.

„To je jedna nesreća i tačka. Razlozi za rat stanuju negdje u nekoj geopolitici, u strategijama, privredama, ekonomijama, naoružanjima, ali razlozi za rat nisu pametni, ni za jedan rat pa ni za ovaj.“

Pojasnio je da jedan događaj može da se posmatra iz raznih perspektiva i kada imate za sagovornika političara ili vojnika on će vam dati neke druge odgovore, ali za njega je to nesreća koja treba što prije da se zaustavi.

„Gospod je stradao kao prestupnik formalnih farisejskih normi, egzekutor je bio rimski namjesnik u Judeji, možemo da kažemo da je Gospod stradao od rimske uprave kao prestupnik. Ali dublja istina je da je Gospod stradao jer je htio da se uhvati u koštac sa smrću i da pobijedi smrt Vaskrsenjem i da tako donese novu nadu i nove vidike cijelom čovječanstvu.“

„Crkva je angažovana na prikupljanju humanitarne pomoći za našu braću u Ukrajini. Veliki broj izbjeglica je prihvaćen u Crnoj Gori i mi se ponašamo u skladu sa prirodnim impulsom, ne da bismo se nekom dodvorili, već smo uvijek bili gostoljubivi i ne treba niko sa Zapada da nas uči kako treba da se odnosimo prema braći u Ukrajini i Rusiji.“

Potom je na red došla tema litija. Otac Gojko naglasio je da duh litija i dalje vlada i Crkve su ovih dana pune.

Ono što je pokrenulo litije bili su duhovnost, ljudska prava, kao i politički razlozi koji su ih i pokrenuli i zaustavili. Ta energija se sada vratila hramovima, crkvama, druženju Boga i ljudi. Po njemu, Crkva svoju najbolju energiju daje kad radi svoj posao, kad vodi duhovni život.

Litije su od početka bile autentični pokret građana Crne Gore koji su branili pravo Crkve na njenu imovinu. I građani Crne Gore i kompletna međunarodna zajednica i predstavnici SAD u Crnoj Gori lako su razumjeli da je u pitanju bila otimačina imovine u najavi. Razumjeli smo da neke stvari ipak ne mogu mimo nekih normi i hvala Bogu na tome.

Podsjećajući na biblijsku sliku Izlaska i lutanja po pustinji otac Gojko je kazao da „poslije tog biblijskog čuda i posle velikog narodnog napora  i preduzeća, ušlo se u jednu zonu gdje se ide drugim koracima i ja vjerujem da se ide ka boljem, a to bolje će da se pokaže u politici na jedan način, u privredi na drugi, u duhovnosti na treći.“ Crkva vjeruje da se mi kao čovječanstvo krećemo ka Carstvu Božijem. Ono što nas čeka to je najbolje, u odnosu na sve ono što je bilo.

I lutanje je po Božijem promislu, „i kada idemo unazad, to je možda neko kretanje naprijed, neki način kako da se otrijeznimo“.

Gospodin Kovačević osvrnuo se na stav da je upliv Crkve u društvo u Crnoj Gori prevelik. Otac Gojko je objasnio da ni jedan vladar od arhonta Petra pa do Petra Drugog Karađorđevića nije bio ateista. Potom dolazidolazi do zabrane crkvenog djelovanja. Posle hiljadu godina dolazi do perioda od 70 godina u kom jedva da je vladika smio da se oglasi o bilo čemu u društvenom životu. Bez suda i presude je ubijen mitropolit i preko sotinu sveštenika, a oni koji su ostali čuvali su žar ispod pepela. „Korito te silne rijeke koja je tekla milenijum skoro pa je presušilo i sad je odjednom grunula voda koja se izlila iz korita, i svim ljudima koji kažu da je previše Crkve i da je neki klerikalizam ja ću reći da je bilo previše zatvoreno društvo od Crkve, prošle su nekolike generacije kojima je bio daleko i Bog i Crkva i crkveni život, a to je jesu teme koje su u temeljima Crne Gore i crnogorskog društva. Dakle, sami smo sebe bili zakinuli za osnovne teme svog života i identiteta.“

Voditelj je izrekao konstataciju da su mnogi ljudi koji su u javnosti atakovali na Crkvu, svoju djecu krštavali i vjenčavali u njoj.

„To rade ljudi koji ne znaju šta je Crkva ili su o njoj slušali i vaspitavali se protiv nje na nekoj iskrivljenoj prizmi, pa moraju da dođu do takvih momenata da su ideološki protiv religije, ali u njihovoj kuću rastu djeca koja su vjernici. To dijete hoće da se krsti ili vjenča u Crkvi, a ti si nešto protiv Crkve, ahoćeš da održiš mir i napredak u kući. Ali Crkva je široka, ona ni takve ljude ne doživljava kao svoje protivnike“, pojasnio je otac Gojko.

Uporedio je Crkvu sa porodicom koja na takve ljude  gleda kao na zabludjelu djecu koju iz ljubavi pusti u nadi da će se vratiti i kada se vrate, onda je to svečanost o kojoj nam govori Hristos u paraboli o Bludnom sinu.

Osvrnuo se i na one članove Crkve koji hoće da iz svog učešća u crkvenom životu izvuku neku korist i da politički profitiraju. Razlog tome je što se Crkva pokazala kao jedina prava snaga koja ima neku dubinu, trajanje, perspektivu i koja je puna mladih ljudi  „Mi ne želimo da budemo dekor i učesnik političkih zbivanja, a svi su dobrodošli kao vjernici, svi političari, ali ne sa stranačkim transparentima, jer Crkva ne podnosi partijašenje“, podvukao je otac Gojko.

O mitropolitu Amfilohiju kazao je da je bio borac protiv svega onog negativnog što je donijelo komunističko nasleđe, a nije baš sve bilo negativno. Postavio je Crkvu na noge u pogledu sveštenstva, vjerujućeg naroda, jačanja i modernizovanja crkvene misije, tako da nema za čim da se žali, jer ga je Bog od početka do kraja potpuno podržao.  Litije su pokazale svu punoću njegovog djelovanja. Sveštenstvo nastavlja usrdno i sa puno ljubavi svoj posao. Mi se lako vezujemo za nebo i nebeske teme. Tome nas je naučio mitropolit-kako letjeti, a nemaš ona krila koja se vide.

Na pitanje da li se plaši potencijalne revizije Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kazao je da uopšte ne brine. „Mnoge ljude je ono probudilo, tek kada su izašli na ulicu sa ikonom svog đeda koju su skinuli sa zida, tek onda su vidjeli ko su. Kad smo vidjeli kakva je snaga probuđene Crkve, ne bih bio ozbiljan čovjek kad bih brinuo.“

O takozvanoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, podvukao je da je sve što je politički projekat, a ima veze sa imenom crkve ili hoće da se nazove crkvom, ne može biti velikog dometa i to se urušilo i prije nego što je nastalo. „Ogromna većina stanovništva u Crnoj Gori zna šta je Crkva, a šta nije. Svi su vidjeli snagu Crkve, milenijumske institucije i zajednice koja je prošlakroz sve društveno-političke forme od ranog srednjeg do 21. vijeka i opet postoji.“

Osvrnuo se i na pitanje nacionalnog pomirenja u Crnoj Gori. „Objedinio se jedan veliki dio naroda koji je bio potpuno razjedinjen, malodušan, nekako izgubljen u prostoru i vremenu po svim pitanjima. S druge strane imamo jak otpor ljudi koji su okupljeni oko institucija i oko centara moći bivšeg režima. Srbi i Crnogorci su u Crnoj Gori rođena braća, to nisu neka dva naroda koja su se tu zatekla slučajno, nego su to bukvalno dva rođena brata, i ne znam šta bi Crkva trebalo da radi nego da drži ta dva brata u ljubavi. Na litijama je došlo do zbližavanja ta dva brata“. Po njemu jaki centri moći bivšeg režima koji je ljut koji je smijenjen ne dozvoljavaju da dođe do potpunog pomirenja, ali treba nam malo vremena.

Odnose između vjerskih zajednica u Crnoj Gori ocijenio je kao dosta dobre. „U drugim vjerskim zajednicama ima dosta mladih ljudi koji žele da živimo u miru, sve monoteističke zajednice imaju svoje vjekovno utemeljenje, a i sve druge imaju slobodu djelovanja. Gostujemo jedni drugima na tribinama, obilazimo se i dobro slažemo i nema šta da se nadgornjavamo i prepiremo.“

Našoj dijaspori u Sjedinjenim Američkim Državama poručio je sledeće: „Ovdje smo privremeno, nećemo živjeti hiljadu godina, hajde da ovaj život proživimo tako da nam ovdje bude dobro i da se pripremimo da tamo kad se sretnemo, da se ne gledamo u čudu nego da znamo da je taj život koji nas čeka pripremljen. Vaskrs je ta spojnica između onog vječnog i ovog prolaznog života.“

Lazar Šćekić

Izvor: Youtube-Serbian News USA