U drevnom gradu Svaču, nedaleko od Ulcinja, danas, na praznik rođenja najvećeg između rođenih od žena, kod Crkve Sv. Jovana Krstitelja održan je tradicionalni Ivanjdanski sabor. Svetu liturgiju je služio protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, uz sasluženje protojereja Siniše Smiljića i jereja Bratoljuba Radovića, paroha ulcinjskih.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja, sabranom vjernom narodu se nadahnutom besjedom obratio o. Siniša Smiljić, koji je kazao da se danas molitveno na ovome mjestu sjećamo onoga koji je pripravio put Gospodnji, koji je izašao iz utrobe majke svoje, koja je naočigled nas ljudi bila usahla. Podsjetio je da su Jelisaveta i Zaharije bili stari, tako da po logici i prirodi ovoga svijeta, nijesu mogli da dobiju djete, ali čudom Božjim, rodio se, kako Gospod kaže, najveći od žena rođenih – Sveti Jovan Prorok Preteča i Krstitelj Gospodnji.
“I evo, braćo i sestre, mi izabrasmo ovo mjesto za mjesto molitve naše, za mjesto sjedinjenja sa Gospodom našim, upravo kroz tu svetinju Svetoga Jovana i rođenja njegovoga, koje proslavljamo ovdje na ovome svetome drevnome mjestu gdje su ostaci ovoga hrama posvećenog Svetom Jovanu”, besjedio je o. Siniša, dodavši da je ovo jedno od najsvetijih mjesta koje postoje na ovome svijetu te da ovo kamenje govori o ostacima 365 hramova, svetinja, oltara Božijih, koje je gradio narod Božiji.
Govoreći o Svaču, o njegovoj slavnoj istoriji, otac Siniša je kazao da su Mongoli ovaj grad potpuno sravnili sa zemljom, poharali, ubili ili poveli sa sobom u roblje sve njegove žitelje. Objasnivši zašto hrišćani završavaju tako kao što su završili svački hrišćani, rekao je da je to zbog žetve Gospodnje, jer kaže Gospod: Ako su mene gonili i vas će goniti:
“I to je samo jedan dokaz da je to bio sveti narod i da su bili požnjeveni kao pšenica koju su sijali ovdje, kao to klasje. I evo čuda i dokaza kad mi stojimo ovdje da su osolili i naš rod i da se mi od te soli osoljavamo i da je prenosimo na druge. Njihovom žrtvom, ova zemlja je natopljena krvlju mučeničkom. Ovdje na ovom mjestu i ovim stopama, hodio je još jedan mučenik koji je takođe položio glavu svoju kao onaj čije ime je nosio. Upravo u ovome Hramu Svetog Jovana Krstitelja, kome odrubiše glavu na pravdi Boga Hrista radi, Svetinje radi, krstio se i Sveti Jovan Vladimir, kome takođe odrubiše glavu na pravdi Boga.”
Dalje je objasnio da Gospod vjerni narod kroz te primjere uči, pokazuje puteve kojima treba da hodi i upravo tragom tih puteva, kako je kazao, “mi smo došli ovdje danas”.
“Nismo došli ovdje danas da osvajamo teritorije, ne dao Bog! Ne trebaju nama teritorije, niti mi očekujemo cara zemaljskoga koga su Jevreji očekivali, jer bili bi smo isti oni koji su, očekivavši onoga koji će im dati neki ovozemaljski imperijalizam, raspeli Onoga koji je došao da nam donese Carstvo Božije. Zato, braćo i sestre, pošaljimo jednu poruku odavde, poruku mira, poruku ljubavi, onakvu poruku kakva dolikuje pravoslavnim hrišćanima. Mi smo ovdje došli da tražimo Boga, da tražimo pokajanje, da tražimo ljubav i da tražimo mir i ništa nam drugo ne treba. Ne treba nam ništa tuđe, želimo samo da sačuvamo ono svoje, a ono svoje jer smo mi sami ono Božije u nama”, poručio je protojerej Siniša Smiljić.
Na kraju Svete liturgije osvećeni su slavski darovi, koje je prinio ovogodišnji kum slave Davor Radović iz Bara. Kumstvo za sledeću godinu je preuzeo Predrag Klikovac iz Ulcinja.
Saborovanje je nastavljeno uz slavsku trpezu ljubavi.
Vesna Dević / Dejan Vukić
