Obaveštavamo sveštenstvo i monaštvo Srpske Pravoslavne Crkve da je, u izdanju Svetog Arhijerejskog Sinoda, iz štampe izašao Tipik (bogoslužbene napomene) za 2022. godinu.
„Spasitelju i Vladaru naš Gospode… da dobrotom svojom blagosloviš godinu koja nastaje, i da učiniš među nama kraj svima neprijateljstvima, nemirima i međusobnim borbama; i da nam podariš mir, jaku i nelicemernu ljubav, dolično uređenje, i dobrodeteljni život…“[1]
Opštečovečansko nastojanje da, što je moguće potpunije, razume granice vremena i prostora ovozemaljskog načina postojanja, iskazano je veoma upečatljivo sledećim psalamskim stihovima: „Zamišljah dane stare, i godina večnih setih se i proučavah; noću se srcem svojim udubljivah, i duh moj istraživaše. Eda li će u vekove odbaciti Gospod, i neće li nastojati još da blagovoli? Ili će do kraja milost Svoju da prekrati; reč (Svoju) skrati iz naraštaja u naraštaj? Hoće li Bog zaboraviti da se smiluje; ili će u ljutnji Svojoj suzdržati milosrđe Svoje?“ (Ps 76, 6-10). Sledstveno, usmerenost ljudskoga roda na prirodna merila vremena, bivajući praćena oblikovanjem religijskog tumačenja istoga, imala je za posledicu formiranje brojnih kalendara kroz istoriju.
Nasuprot tome, poimanje uloge vremena i njegovog osvećenja u okviru bogoslužbenog života Pravoslavne Crkve podrazumeva jedno sasvim drugačije bogoslovsko promišljanje. Ovaploćenjem Gospoda našeg Isusa Hrista od Duha Svetoga i Presvete Bogorodice i Prisnodjeve Marije, koje se zbilo kada dođe „punoća vremena“ (videti: Gal 4, 4), predvečni Gospod vekova i Emanuil postaje savremen čoveku, kako bi čovek postao savečan Trojičnom Bogu. Savršavanjem „velike Tajne pobožnosti“ (videti: 1Tim 3, 16) u ličnosti Istoka sa visine, vreme ovoga života se kroz Hrista, sa Hristom i u Hristu bogočovečanski i spasonosno preinačuje u blagosloveno, osvećeno i od Boga primljeno vreme.
Upravo takvu sveštenu stvarnost projavljuje i svedoči Crkva kao Telo Hristovo, koja blagodaću Duha Utešitelja pretvara kalendar u svepraznični venac milosti Gospodnje, a celokupni život pravoslavnih hrišćana u nebeski, neprestani i večiti praznik. Povrh svega, blagodatno uvečnostnjenje vremena koje se osvećuje, biva ostvareno po prevashodstvu na Svetoj Liturgiji. Uistinu, u okviru božanstvene Evharistije koja je izvor i pečat svih svetih tajni, molitvoslovlja i praznika, biva iskustveno doživljeno božansko nadilaženje vremena i ulazak vanvremenog u propadljivo vreme svega stvorenog, što je „već sada“ i „ovde“ predukus oboženja svih i svega u Gospodu Svedržitelju i Prvorođenom iz mrtvih.
Otuda, da bi predočeno blagodatno iskustvo moglo biti umnožavano, članovi Crkve Hristove pozvani su da se svakom molitvom i prozbom neprestano mole „u Duhu u svako doba i uz to da bdiju sa svakom istrajnošću i moljenjem za sve svete“ (Ef 6, 18). Bogoslužbeni orijentir za takvo molitveno izgrađivanje Crkve Božije jeste Tipik. Naime, liturgijski Ustav ili bogoslužbeno Kormilo Crkve Božije kao Lađe spasenja, predstavlja izuzetno dragoceni zbir istorijskih, obredoslovnih i bogoslovskih smernica radi što verodostojnijeg i tačnijeg savršavanja „slova i Duha“ hrišćanskog bogosluženja. Stoga ne treba da nas čudi što većina pomesnih pravoslavnih Crkava priređuje i objavljuje celogodišnje kalendare koji sadrže rubrike vladajućeg Tipika i niz brojnih odlika bogoslužbenog života pravoslavnih hrišćana određenog podneblja.
Tipik – bogoslužbene napomene za kalendarsku 2022. godinu, jeste zapravo delo nastavka izdavanja tipika za celokupnu liturgijsku godinu, započetog još 2014. godine. Temelj aktuelnog izdanja je vladajući Tipik u Pravoslavnoj Crkvi Lavre Prepodobnog Save Osvećenog, uz njegovo izvesno prilagođavanje bogoslužbenim osobenostima vladajuće prakse Srpske Pravoslavne Crkve. Prilikom prireme ovoga Tipika, koja se odvijala pod budnim okom Katedre za liturgiku Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, konsultovani su Nikodimov i Romanov tipik, kao i pomoćna izdanja poznijeg datuma nastanka, poput Velikog tipika protoprezvitera-stavrofora Vasilija Nikolajevića i Opšteg tipika blaženog spomena Patrijarha Pavla. Takođe, treba navesti da su rubrike Tipika koje se tiču izbora i rasporeda stihira, tropara i himnografskih elemenata u celini, izložene odgovorno i uredno, pri čemu su izvesne greške manjeg obima konstatovane u ranijim izdanjima Tipika ispravljene, dok su dosadašnji nedostaci dopunjeni a suvišni podaci izostavljeni.
Naposletku, poduhvat izrade i štampanja Tipika – bogoslužbenih napomena za kalendarsku 2022. godinu treba razumeti kao izraz liturgijske čežnje i nastrojenja naše pomesne Crkve da svakoga dana i u svako vreme bogoslužbeno uzrasta „u Hram Sveti u Gospodu“ (Ef 2, 21) i ugrađuje se „u obitalište Božije u Duhu“ (Ef 2, 22).
U Beogradu,
Na dan spomena Obnovljenja Hrama Svetog Velikomučenika Georgija 2021. godine
Arhiepiskop pećki,
Mitropolit beogradsko-karlovački i
Patrijarh srpski
Porfirije
[1] „Molepstvije na Novu Godinu“, u: Veliki trebnik, preveo sa grčkog i crkvenoslovenskog arhimandrit dr Justin Popović (Prizren, 1993), 349. 350.