U okviru devetog festivala Ćirilicom večeras, 31. avgusta, na Trgu između crkava u budvanskom Starom gradu, JU Narodna biblioteka Miroslav Luketić Budva predstavila je izdavački poduhvat – Izabrana djela arhimandrita Dionisija Mikovića u 7 knjiga: Duhovna riznica; Poslenici na njivi Gospodnjoj- Tri mitropolita; Srpsko-pravoslavno bokokotorsko vladičanstvo i drugi spisi; Istorijski i etnografski spisi – Paštrovići; Istorijski i etnografski spisi –Boka kotorska; Pjesme i priče i Životopis, putopisi, bibliografija arhimandrita Dionisija Mikovića.
Na promociji su pored Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, govorili o. Pavle (Kondić), o. Kliment (Boljević), Radomir Uljarević i Mila Baljević. U drugom dijelu programa nastupio je KUD „Mijat Mašković“ iz Kolašina – igrama i pjesmama iz Paštrovića u koreografiji Davora
Slovo Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija na promociji izabranih djela arhimandrita Dionisija Mikovića
Pomaže Bog!
Časni oci sveštenici, poštovani gospodine predsjedniče Opštine Budva, časni priređivači sabranih djela arhimandrita Dionisija Mikovića, draga braćo i sestre,
Za današnje poimanje nauke, književnosti, pismenosti, pretpostavlja se da takvim umjećima i takvim vještinama i znanjima mogu da se zanimaju samo učeni ljudi sa visokim naučnim zvanjima. Međutim, arhimandrit Dionisije Miković, čija sabrana djela večeras predstavljamo, nije imao neko formalno obrazovanje, možemo reći da je bio skoro samouk. Ali je bio vrijedni učenik i sljedbenik Svetoga Save.
Sveti Sava je ostavio jedno veliko zavještanje srpskom monaštvu i sveštenstvu, da moleći se Bogu rade na sebi, a posebno na svom obrazovanju. Inače sveštenička služba je u dobrom dijelu služba knjige i ono što čitamo i pjevamo u hramu i ono što propovijedamo, i ono što nas kao sveštena lica zanima ponajviše, izvire iz Svetoga pisma – knjige nad knjigama. A Sveti Sava je nenadmašni uzor kako spojiti molitvu, asketski podvig, vrlinski podvig i obrazovanje – takav svjetilnik i takav svetitelj, svetilo pravoslavlja, atonski podvižnik, ali i takva pismenost i tako široko obrazovanje koje je stekao, prije svega, u manastiru na Svetoj Gori Atonskoj, a nešto, naravno, i u roditeljskom domu. I to zavještanje podviga i obrazovanja, udubljivanja u tajne Božije, ali u tajne ovoga svijeta je nešto što karakteriše svetosavsko nasljeđe, posebno srpsko monaštvo.
Jedan od onih koji je išao stopama Svetoga Save i kome je očigledno Sveti Sava bio uzor i nebeski zastupnik na ovom velikom njegovom podvigu naučnika i književnika je Dionisije Miković, arhimandrit koji je poživio puni ljudski vijek. Ali cijelo vrijeme svoga zemaljskoga života, patio je od raznih bolesti, slabosti, nemoći. Bilo je dosta stradanja, oskudice i nemaštine, mnogo nevolja u tim burnim vremenima, ali ništa nije slomio njegov duh. Prosto, kao da su sve te spoljne nedaće jačale i brusile njegov karakter te je on umnožio svoje talente. I evo, večeras, imamo tu priliku da predstavimo njegova napisana izabrana djela. Ne znam da li su priređivači baš sve pokupili, jer nikad se sve ne sakupi, ali tu je ono što je moglo doći do ruke.
Zaista, ovo je veliki kulturni događaj, od ogromnog značaja! I biće vrlo interesantno za naše istoričare, etnologe, za književnike, istoričare književnosti ovo djelo Dionisija Mikovića koje je ugledalo svjetlost dana. Međutim, pošteno rečeno, osim toga, ja imam zadovoljstvo, što ispunjavamo jedan veliki naš dug prema tom mnogo zaslužnom i napaćenom arhimandritu koji se cijeloga života trudio da ugodi slavi Božijoj i da sve svoje snage, i umne i duhovne i fizičke, posveti svome rodu, svojoj Crkvi i svojoj otadžbini.
Naročito je vidljiv kraj njegovoga života. Kao i mnogi drugi zaslužni ljudi, on je pred kraj života prosto ostao sam. Ratno vrijeme, 1941-1942. godina, progon i stradanja, nemaština, stigle bolesti, ali on se mučenik i dalje bori. Kao da mu je bilo suđeno da u poslednjim svojim danima, umjesto da uživa u plodovima svoga rada i truda, i bude od svih priznat i uvažen, ostane usamljen, jadan, tužan. Ali i dalje je njegov duh bio nesalomiv, uzdižući se sa Hristom Gospodom na Njegovu golgotu ispio je gorku čašu. Ali sigurni smo da je Bogu ugodio i da je dobio vječno blaženstvo na nebesima, da se uvrstio među one trudbenike Gospodnje kojima će Gospod reći: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si mi bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Malo što je on prinio, to je sav njegov život, ali to se označava malim zato što je sve to što je imao i priložio, neuporedivo sa onim što dobijaju istinski Gospodnji službenici, služitelji, u vječnom Carstvu Hristovom.
Jedan od tih znaka da je on ovjenčan slavom je i ovo nadahnuće naših priređivača koji su uvidjeli potrebu da se saberu i na ovako luksuzan način štampaju i objave na svjetlost dana njegova sabrana djela, o čemu će opširnije večeras govoriti naš istoričar otac Pavle (Kondić) i priređivači. Ja samo sa ovih nekoliko riječi izražavam veliku radost zbog ovog krupnog kulturnog događaja – štampanja sabranih djela Dionisija Mikovića, i veliku blagodarnost priređivačima i svima vama na pažnji.
Vesna Dević
