Jasno je: čim je Milo Đukanović počeo da bez ikakve zadrške koristi pogani vokabular neurotično ostrašćenog Steva Vučinića, ne ide im!
Ne shvata predsjednik, jer ne može da shvati, da time radi za „ludački pokret“ protiv koga se bori.
To Đukanovićevo višedecenijsko zaklanjanje iza države i poistovjećivanje s njom, iako se poslednjih dana manifestuje kao zalijetanje u prazno, već prelazi u otvoreni fašizam. To je, zapravo, bijes i izraz predsjednikove nemoći pred slobodom ljudi u Hristu Gospodu, koja se projavila na litijama od više stotina hiljada ljudi s kraja na kraj Crne Gore. A to je njemu, vlastoljupcu i obožavatelju materijalnog, potpuno strano i nepojmljivo. Ne razumije on žrtvu i podvig jednog Dragana Gačevića, koji bosih nogu o Savinu-dne pješači 15 kilometara, od manastira Dubočice do Pljevalja… Ne razumije on to, jer jedino razumije žrtvu kad druge žrtvuje sebi i svome vlastoljublju. Ne razumije, ali jasno osjeća opasnost koja iz toga proizilazi po njegov nakaradni sistem vrijednosti.
Nikako im ne ide!
Zbog toga je Đukanović ćušnuo u stranu režimske etiketaše i sinekurlije, koji decenijama palacaju jezicima mržnje i bljuju adski oganj put Crkve Hristove u Crnoj Gori i lično preuzeo njihove prerogative. Mnogo je krupnih neistina, sve uz nervozno mlataranje rukama i namrkivanje obrvama, izgovorio pretprošle večeri dukljansko-montenegrinski paganski totem u intervjuu onome za šta neistinito tvrde da je javni servis svih građana. Feudalac, koji je državu pretvorio u privatnu prćiju, optužuje, čoče, Crkvu kako to ona hoće da uradi od Crne Gore. Kleveće je, podmeće joj kukavičja jaja, prežvakuje neodržive teze dukljansko-montenegrinskih piskarala o zloj Srbiji i hiljadugodišnjem kontinuitetu crnogorske države, prijeti sveštenstvu zlokobnim aluzijama o protjerivanju… I zastrašuje svoje dojučerašnje pristalice pokušajući da im ponovo navuče ideološku koprenu preko očiju od koje ih je Gospod Hristos oslobodio otkako učestvuju na litijama.
„Tvrdim da je vrlo pretenciozno i suštinski vrlo netačno da se mitropolit Amfilohije obraća sa trona Svetog Petra Cetinjskog. On je mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske kome je nadležan patrijarh Srpske pravoslavne crkve i koji može da ga smijeni ili raščini ako djeluje mimo srpskih nacionalnih interesa“, mlati ko Maksim po diviziji predsjednik Crne Gore. Niti zna šta je Crkva, niti razumije njeno unutrašnje ustrojstvo, ali zato ima ambiciju da nas ubijedi da je Mojsije Putnik, koji je u Sremskim Karlovcima hirotonisao Svetog Petra Cetinjskog, bio patrijarh tzv. crnogorske autokefalne crkve!
Uopšte im ne ide!
Vidi se to, jer svakome postaje jasno da Đukanoviću više ne prolazi nadmeno držanje pred kamerama režimskih ćoroskopija… To više nikoga ne impresionira, osim možda depeesovsku junoščad u parlamentu.
Zašto? Zato što se tako izvoli Duhu Svetome i nama „ludacima“, predsjedniče Crne Gore.
