Sinoć je u starom podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa, služena Sveta tajna jeleosvećenja kojoj je prisustvovao veliki broj vjernog naroda.
Svetom službom načalstvovao je protojerej-stavrofor Mileta Kljajević uz sasluženje braće sveštenoslužitelja ovog drevnog hrama: protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, jereja Ivana Crnogorčevića, i đakona Luke Pavićevića.
Za pjevnicom odgovarali su pojci Crkve Svetog Đorđa.
Tom prilikom sabranima se poučnom besjedom obratio prota Dragan Stanišić:
„Draga braćo i sestre,
Neka nam ova sveta služba bude na spasenje i ukrepljenje duše i tijela. Sabrali smo se u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, da bismo se kroz molitvu i pomazivanje svetim jelejem dotakli blagodati Božije i Njegove ljubavi.
Sveti apostol Pavle je rekao: „Ako je ko bolestan, neka dozove sveštenike, da se pomole za njega i pomažu ga jelejem u ime Gospodnje.“ Tako i mi danas činimo: molimo se da Gospod podari zdravlje ako je to na korist našoj duši, a ako treba da podnesemo stradanje, da to bude radi našeg očišćenja i razumijevanja bližnjih, jer tjelesna bolest nije ništa prema bolesti duše. Rana duše je najteža i jedino Bog svojom milošću može da je iscijeli. Zato se molimo svetim iscjeliteljima i besrebrenicima – Kozmi i Damjanu, Kiru i Jovanu, Trifunu i mnogim drugima da zastupaju pred Gospodom za nas. Molimo se Presvetoj Bogorodici, svetim apostolima, svetim anđelima i svima svetima, da nas ukrijepe na putu spasenja.
Crkva nas uči da su čestitost, čistota i poštovanje temelj hrišćanskog života. Bolest nas podsjeća na to koliko smo slabi bez Boga, ali i koliko je velika Njegova ljubav kada nam vraća zdravlje duše i tijela. Najveća opasnost našeg vremena nije više glad ili siromaštvo, već duhovna ljenjost, mrzovolja, sumnja i ravnodušnost. Zato se molimo da Gospod od nas odagna uninije i gordost, i da nas ispuni Duhom ljubavi, razumevanja i saradnje.
Molitva je najveća umjetnost i najveća snaga hrišćanina. Sveti Serafim Sarovski kaže: „Većma se treba moliti Bogu nego disati.“ Naši sveti oci i preci, često nepismeni, znali su jednostavnim rečima da izraze duboku vjeru: „Bože, pomozi! Sveti Nikola, spasi!“ I to je molitva koja čini čuda.
Najveća pobjeda je moliti se i za svoje neprijatelje. Tako oni prestaju da budu neprijatelji i postaju prijatelji. To je ono što nam ostavljaju primjeri čojstva i junaštva naših predaka. To je ono na šta nas poziva i Jevanđelje: da budemo ljudi, čista i iskrena srca, slični samom Hristu.
Posebno mjesto u Crkvi ima devstvenost i cjelomudrenost – vrline koje nose veliku Božiju zaštitu. Presveta Bogorodica je kraljica devstvenosti i čistote, a monasi svojim životom svjedoče taj ideal. I mi u svojim porodicama pozvani smo da čuvamo čistotu i čestitost, jer bez njih nema izobilja Božjeg blagoslova.
Zato, dolazeći na ovu službu, učimo se iskrenosti, smirenju i čistoti. Bog dao da svi koji ste ovde došli i koji se molite za svoje zdravlje, dobijete isceljenje duše i tela, i da vas Gospod ispuni ljubavlju i blagodaću.
Amin. Bože daj! “ – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Stanišić.
Nakon sedmokratnog pomazivanja osvećenim jelejem, pred vjerni narod izneseni su na cjelivanje Sveto Jevanđelje i čestice moštiju Svetoga velikomučenika Đorđa, Svete Mučenice Bosiljke Pasijanske i Prepodobnog Stefana Tronoškoga koje su pohranjene u ovom drevnom hramu.
U nastavku je služena večernja služba.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
