U nedjelju 24. po Pedesetnici, 27. novembra 2022. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao jerej Ivan Crnogorčević služašči sveštenik u crkvi Svetog Dimitrija na Kruševcu. Ocu Ivanu sasluživao je protojerej Miladin Knežević.
Tokom ovog evharistijskog sabranja molitveno su prisustvovali protojereji Predrag Šćepanović, Branko Vujačić i jerej Velimir Bugarin.
Riječima liturgijske besjede sabrani vjerni narod je poučio načalstvujući sveštenik Ivan Crnogorčević, koji je u uvodnom dijelu povukao paralelu između puta dviga i podviga u postu i puta dviga i podviga u životu koji je konkretno prošao narod Izrailja: ,,Znamo još iz Starog Zavjeta za sudbinu naroda Izrailjskog. Narod Izrailja se nalazio u Egipatskom ropstvu, Gospod ga je posjetio i izbavio od ropstva preko svog sluge Mojsija – Bogovidca i taj narod je bez sumnje poslušao riječ Gospodnju i pošao na put u obećanu zemlju vjerujući da će tamo i stići. Taj put je bio propraćen sa mnogo nevolja, trpjeli su i glad i žeđ i zimu i vrućinu i Bog zna kroz kakve su sve nevolje oni prolazili”.
„Gospod se tokom njihovog četrdesetogodišnjg putovanja kroz pustinju neprestano brinuo o svom narodu hraneći ga na naduman način i po tome vidimo da se Gospod neprestano stara o svom narodu. Tako i nas draga braćo i sestre Bog ponovo zove i priziva da krenemo i mi na taj put, ne put od 40 godina kao što je njime hodio narod izrailjski, ali naš put je put posta i traje 40 dana”. – besjedio je on.
Otac Ivan se potom osvrnuo na mnoge nedoumice po pitanju nastupajućeg vremena posta, otklanjajući iste riječima Gospodnjim u kojima nas Gospod poziva da čvrsto stojimo u vjeri: ,,Mnogi od nas su se nebrojeno puta našli u nedoumici, kako ćemo postiti? Pitamo se da li ćemo pomoći postiti na vodi ili na ulju, ili na neki drugi način. Međutim, čuli ste i danas u Svetom Jevanđelju šta kaže Hristos: ,,Ne boj se, ne brini, samo vjeruj i biće ti dobro!”.
U drugom dijelu obraćanja on se dotakao same suštine i potrebe posta u našem životu, budući da post predstavlja sredstvo koje nas vodi preumljenju kroz pokajanje i molitvu i priprema nas za doček roždestva Bogomladenca Hrista:
„Zbog čega je nama post potreban? Potreban nam je zbog toga što je to provjereni metod koji je crkva već dvije hiljade godina ustanovila i provjerila. I ne samo crkva, nego vidimo da je tako kroz svu istoriju roda ljudskog, još od praoca Adama, preko Avrama patrijarha, preko Mojsija, Arona i drugih izabranika Božijih, svi su postili i svi su se molili”. „Tu je primjer i Gospoda našeg Isusa Hrista koji i sam postio i ako je bio Bogočovjek. Zbog toga i mi danas pozivamo uvijek i iznova da krenemo i da uđemo u taj podvig da bi osjetili onu božićnu radost i da spremno dočekamo Bogomladenca našega Isusa Hrista”.
Naposlijetku, on je zaključio da nije toliko bitno kako ćemo postiti, već da neprestano motrimo nad svojom dušom i srcem, da se izmirimo sa svima, da svoje strasti, loše navike uskratimo i samim tim promijenimo se na bolje:
„Dakle, mnogi od nas se brinu kako će postiti, međutim, nije toliko bitno koliko ćemo i kako postiti. Bitno je da svoju dušu i um svoj usmjeravamo i da prebivamo sa Gospodom, da neprestano motrimo nad svojom dušom i srcem, da se izmirimo sa svima, da svoje strasti, loše navike uskratimo. Ako imamo poroke da pokušamo makar malo te poroke da uskratimo i da se mijenjamo uz Božiju pomoć na bolje”.
Boris Musić
