Crkveno poštovanje i proslavljanje Presvete Bogorodice temelji se na dogmatskoj istini da je sveta Djeva – Prisnodjeva, i da je sveta Djeva – Bogorodica. Prisnodjevstvo Presvete Bogorodice je predskazano u starozavjetnim proroštvima, a potvrđeno je u novozavjetnoj bogočovječanskoj stvarnosti.
Sveti Jovan Damaskin kaže da je stvaranje vidljivog svijeta i prevashodno svoda nebeskog predobražavalo rođenje Presvete Djeve. „Kada je Bog, piše Sv. Jovan Damaskin, želio da privede čovjeka iz nebića u biće, tada je najprije rasprostrto nebo, utvrđena zemlja, more zatvoreno u svoje granice, i sve, što je trebalo da ispuni zemlju i more, dovedeno je u savršen poredak. Potom je čovjek, kao Car, smješten u raj, da bi živio u dobrodjetelji. A kada su se ljudi podvrgli truljenju, tada milosrdni Bog, ne želeći da Njegovo stvorenje sasvim propadne, stvara drugo, novo nebo, zemlju i more, gdje je Nesmjestivi blagoizvolio da se smjesti radi presazdavanja ljudskog roda. To novo nebo, zemlja i more jeste Blažena i Presveta Djeva“ (Sv. Jovan Damaskin, Besjeda na Rođenje Presvete Bogorodice).
Prvo obećanje o Spasitelju koje je dato palom čovjeku, sadržalo je u sebi i proroštvo o Presvetoj Djevi: „I neprijateljstvo ću postaviti“, govori Gospod (Post. 3,15), osuđujući zmiju (đavola), „između tebe i žene, između sjemena tvoga i sjemena njezinog: ono će ti na glavu stajati, ti ćeš ga ujedati za petu.“ Već u ovim Gospodnjim riječima, da će sjeme ženino „gaziti glavu“ zmije, nagovještava se blaga vijest spasenja kroz Hrista. Eva, prva žena u istoriji je zgriješila i navela Adama, prvog čovjeka na grijeh. A Evina kći Marija, „blagoslovena među ženama“, nije zgriješila i rodila je novo sjeme, „blagosloven plod utrobe Svoje“, Novog Adama – Hrista Spasitelja. Dakle, još od tada unaprijed je propovijedan Onaj Koji će se roditi od žene Djevojke. Eva je, po riječima blaženopočivšeg episkopa Atanasija Jevtića, tragična no veličanstvena figura istorije roda ljudskog, koja će se spasti rađanjem djece (1Tim. 2,13-15) i time biti pramajka svih živih, i tako pramajka Hristova kao praobraz Bogorodice Marije, Druge Eve.
Kao što je drvo života, koje je raslo posred Raja i davalo život onima koji su okušali od njega, predobražavalo Spasitelja svijeta, tako je sam Raj praobraz Presvete Djeve. „Ti si tajanstveni raj, Bogorodice, koji je neobrađivan rodio Hrista, kroz koju je životvorno drvo Krsta zasađeno na zemlji,“ pjevamo u jednoj crkvenoj himni. Lađa, u kojoj se Noje sa svojim potomstvom spasio od potopa, takođe je praslika Presvete Djeve. Noje je sagradio barku u vrijeme kada je u svijetu carovalo opšte bezakonje, kao što je Spasitelj pripremio Sebi Djevu da, ovaplotivši se od nje, spasi svijet od zla i bezakonja. Kroz barku su se izabrani spasili od vodenog potopa, a kroz Presvetu Djevu se spasavaju od grjehovnog potopa. Od Noja koji je izašao iz lađe, proizašao je iznova ljudski rod, a od Hrista, Koji se rodio od Marije, čovječanstvu je dat novi, uzvišeniji život.
I brojne druge starozavjetne ličnosti se javljaju kao praobrazi Presvete Bogomajke. Rođenje Isaka (sina obećanja) od Sare predobražavalo je rođenje Sina Božijeg od Presvete Djeve, rođenje obećanog Mesije. U pjesmama pretprazništva Rođenja Presvete Bogorodice pjevamo: „Rođenje Isaka od bezdjetne majke otklonilo je sramotu i uveličano je slavom: rođeni od Tebe je svet, prvu slavu Tebi prinese, Prečista Djevo i Mati“ (Minej, 5/18 septembar, 4. pjesma kanona).
Patrijarh Jakov, kojem je bilo dano obećanje da će se u njegovom sjemenu blagosloviti sva koljena na zemlji, imao je tajanstveno viđenje ljestvice – praobraza Presvete Bogorodice: “I usni, a to ljestve stajahu na zemlji, a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i slažahu; I gle, na vrhu stajaše Gospod i reče: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i sjemenu tvojemu; I sjemena će tvojega biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u sjemenu tvojem“. (Post. 28, 12-14). Stoga Crkva pjeva: „Raduj se Ljestvice visoka, koju Jakov vidje“ (Blagovijesti, stihira na Gospodi vozvah).
Bogovidac Mojsije, kome je od Boga dano da vidi mnoge novozavjetne tajne, vidio je na Horivu u tajanstvenom viđenju nesagorivu kupinu, prasliku ličnosti Djeve Bogorodice koja, rađajući kao Djeva ovaploćenog Boga Logosa, ostaje uvijek Djeva. Kao što je kupina obuzeta ognjem ostala nepovrijeđena, tako i Bogomajka po rođenju nije izgubila svoju djevstvenost: “Jer kao što oganj nije spalio grm, tako je Djeva rodila, i ostala je Djeva“. Djeva postaje majka, ostaje Djeva, djevstvo ne protivrječi njenom materinstvu, a materinstvo ne poništava njenu djevstvenost. Prasliku Djeve vidimo i u simbolici Crnog mora koje je čudesno razdijelio Mojsije, potom i u ognjenom stubu koji je vodio Izrailj kroz pustinju, a svi ovi praobrazi su uzvišenim poetskim izrazom opjevani u himnografiji Crkve.
Oci Crkve vide praobraz Presvete Djeve kako u samoj Skiniji, tako i u mnogim sveštenim predmetima koji su upotrebaljavani u starozavjetnom bogosluženju. Ovo je naročito predstavljeno u prazniku Vavedenja – uvođenja Marije u hram. U bogoslužbenim pjesmama ovog praznika pjeva se: “Prečisti Hram Spasov uvodi se u hram Gospodnji.“ Prema tome, smisao Vavedenja i bogoslužbenog proslavljanja i sjećanja na taj veliki događaj je pokazana istina da od tog trenutka čovjek (u ličnosti Marije Djeve) postaje hram. Dakle, od tog trenutka nisu više kameni hramovi i oltari božansko središte svijeta već je to sam čovjek – njegova duša, tijelo i svekoliki njegov život. U ovom događaju vidimo čudesnu sliku, koja je izobražena i u ikonografiji: jedan živi, ljudski hram – mala Djeva Marija ulazi u drugi, kameni i materijalni hram i tim ulaskom iznutra ispunjava i zaokružuje konačni njegov cilj i naznačenje. Stoga praznik Vavedenja Presvete Bogorodice u hram označava kraj materijalnog hrama kao mjesta Božijeg obitavališta i krajnje ispunjenje njegovog vremena i uloge.
U mesijanskim psalmima takođe nalazimo određena mjesta koja direktno ukazuju na Presvetu Bogorodicu. U 44. psalmu, car David proročki pjeva u slavu Mesije, a istovremeno prorokuje i o Presvetoj Djevi. „Stade Carica s desne strane Tebem odjevena u pozlaćene rize, preukrašena…“ (Ps. 44, 10). Iste ove stihove izgovara i sveštenik u činu Proskomidije, vadeći česticu za Presvetu Bogorodicu i postavljajući je sa desne strane Agneca.
Kod proroka Isaije nalazimo jasno proročanstvo o bezmužnom rođenju Sina Božijeg od Marije. „Evo Djevojka će zatrudnjeti i rodiće Sina i nadjenuće Mu ime Emanuil (Is. 7,14)“. Jevanđelist Matej, navodeći riječi Arhangela Gospodnjeg: „Josife, ne boj se uzeti Mariju za ženu, jer ono što će se od nje roditi od Duha je Svetog“, dodaje: „A sve se ovo dogodi, da se ispuni rečeno preko proroka koji govori: Evo Djevojka će zatrudnjeti i rodiće Sina i nadjenuće mu ime Emanuil što će reći: S nama Bog“ (Mt. 1, 20-23). Kod istog proroka nalazimo još jedno predskazanje, da će Presveta Djeva proizaći iz plemena Davidova. Prorokujući o Mesiji, Isaija govori: „Izaći će štap iz korijena Jesejeva i cvijet iz korijena njegova izniknuće“ (Isa. 11, 1). Pod „štapom“ ovdje Crkva razumije Presvetu Djevu, kad pjeva: „Isaija te nazva štapom, od koga nam izraste krasni cvijet Hristos Bog, na spasenje onima koji sa vjerom i ljubavlju pritiču pokrovu Tvome“ (Oktoih, glas 5. kanon Presvete Bogorodice, pjesma 4). Prorok Isaija Bogorodicu naziva još i „Proročicom“ (Is. 8,3), „novim svitkom“ (Is. 8,1), „zapečaćenom knjigom“ (Is. 29,11), „oblakom lakim“ (Is. 19,1) itd.
I veliki prorok Jezekilj je prorokovao o Presvetoj Djevi. U čudesnoj viziji Gospod otkriva svetom proroku Jezekilju istinu o Presvetoj Bogomajci: njeno prečisto djevičanstvo prije Ovaploćenja i po Ovaploćenju Boga Logosa. I to je otkriva u simvoličkoj viziji svetih vrata, kroz koja prolazi samo Gospod Bog naš, i ona ostaju zauvijek zatvorena. Ovako on opisuje svoje viđenje: „I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena. I reče mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi. I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje (Jez. 44, 1-4). Čitajući ovo proroštvo na parimijima na Bogorodične praznike, Crkva pokazuje da ona ovo proroštvo pripisuje ličnosti Prečiste Bogomajke.
Da bi, dakle, pripremio ljude za dolazak Gospoda Isusa Hrista, Duh Sveti je tajnu Ovaploćenja i mnoge događaje iz zemnog života Spasitelja predobrazio u starozavjetnim proroštvima. Nesumnjivo, ova proroštva i praobrazi tiču se i Njegove Presvete Majke, zato što je bilo potrebno pripremiti ljude, kako za dolazak Ovaploćenog Slova, tako i za pojavu one koja će Ga roditi.
Jeromonah Nikon Kokotović:
