Nedjelja 24. po Duhovima, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog apostola Filipa i Svetog Grigorija Palamu – Božićne poklade, molitveno je proslavljena u ostroškoj svetinji.
Svetu Liturgiju u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služila su ostroška sabraća jeromonasi Vladimir i Roman, te jerođakon Zosima, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o isjeljenju krvotočive žene i vaskrsenju kćeri Jairove, sabranima je besjedio o. Roman. On je tumačeći pročitano Jevanđelje kazao da nije slučajno da se upravo ovim pričama pripremamo za početak Božićnog posta.
– Šta bi mi mogli u toku ovog posta da promijenimo kod sebe? Da tražimo od Gospoda kao dar? To je da nam ojača vjera u Njega kao Spasitelja, Sazdatelja i Stvoritelja našeg – rekao je o. Roman.
Gospod nam je ovim pričama dao poruku i primjer da bez Njega ne možemo činiti ništa, da dotakavši se Njegove haljine, odnosno Njega lično kroz molitvu i kroz jaku vjeru mi možemo sve, rekao je o. Roman.
– Sa Gospodom možemo sve, bez Njega ne možemo ništa. Dotičući se haljina Hristovih, dotičemo se i Majke Božije i svetaca Božijih, koji su ništa drugo do same haljine Hristove. I oni kao takvi, budući da su primili Hrista u sebe i blagodat Duha Svetoga, budući da su bili poslušni Božijoj volji i ispunili onu Hristovu i jevanđeljsku zapovijest, ako imate vjere i kao zrno gorušičino gore ćete premještati, takvi ljudi su primili u sebe Boga i postali oboženi ljudi, koji svjedoče svojim ličnim primjerom kako treba vjerovati Gospodu – rekao je o. Roman.
Podsjetio je da danas dolaze ljudi u mnoge svetinje i traže od ugodnika Božijih iscjeljenje, ali bez učešća vjere.
– Naravno, ima mnogo i onih koji dolaze sa velikom vjerom, ima mnogo divnih primjera. Ne bi ni bilo svjedočanstava o čudima Svetog Vasilija da nije bilo baš ovakvih primjera vjere, Jairove vjere, vjere ove krvotočive žene koja je 12 godina patila. Ali hajde da taj broj poraste. Da ne mislimo da možemo dolazeći u svetinje gdje su svete i čudotvorne ikone i svete mošti, magijski da učinimo nešto i pritisnemo dugme i kažemo svetitelju da nam pomogne i da dobijemo ono što smo htjeli, a potom idemo kući i nastavljamo naš grešni život. Neće to Gospod od nas. Hoće cijelo srce i cijelo biće. Pa se nekad iscjeljenje produži za 12 godina. Zašto? Da bismo kroz tu unutrašnju borbu istiskivanja malovjerja iz svog srca, kroz godine, iskustvo, život, padove, ustajanja, došli do momenta da se dotaknemo haljine Hristove i odmah dobijemo iscjeljenje – rekao je o. Roman, čestitajući sabranima početak Božićnog posta.
