Voštanica Sonji (Sofiji) Rakočević
Živojin Rakočević: „Sonja i ja smo sanjali slobodno Kosovo“
Vladika Teodosije: „Svi smo svjedoci Sonjine nesebične ljubavi“
Arhimandrit Mihailo: „Sofija je bila stradalnik i mučenik kosovskometohijski zajedno sa svojom porodicom, svojim narodom i pacijentima“
Mati Irina: „Izgubili smo blagorodnu, kosovsku dušu, velikog ljekara i prijatelja“
Dr Zvonko Stašević: „Tvoja velika žrtva neka bude utjeha tvojoj porodici koja će znati da svako tvoje dobro nije uzalud“
Olivera Radić: „I kad si bila zabrinuta ti nisi prestajala da voliš“
Zećir Zurapi: „Pored stručnosti liječila nas je svojom dobrotom i plemenitošću“
,,Ti si moj život videla izbliza.
Promisao, pokret
Reč što nisam rekao.
Videla moj grč
I kad stojiš iza.
Slutila moju bolest nadaleko.
Ti si u mom oku, dok još gasne,
videla prva
novog smeha klicu,
I kad se vratim doma ure kasne,
znala svu priču
samo po mom licu.“
Stevan Raičković
Stihovima pjesme koju je voljela od svoje supruge Sonje, oprostio je Živojin Rakočević, koji je potresni govor završio stihom Konstantina Simonova ,,Čekaj me, i ja ću sigurno doći”.
Samo što su se u mnogim hramovima oglasila zvona koja pozivaju na Božićnu liturgiju, Gospod je u svoje naručje prizvao dr. Sonju ( Sofiju) Rakočević na dan rođenja Bogomladenca Hrista, u četvrtak 7. januara. Poznavali smo je i prepoznavali po njenoj nesebičnoj ljubavi i požrtvovanosti kojom je obilježila ovozemaljski život. Posvećena i divna majka, kćerka, supruga, čovjek, Srpkinja, ljekar i humanista, borila se neprestano dajući cijelu sebe. Uvijek u prvim redovima, na svim frontovima na kojima stoje hrabri Hristovi vojnici stajale i ja Sonja. Borila se posebno hrabro i požrtvovano za živote mnogih zaraženih od pošasti koronavirusa. Nije štedjela svoj život kako bi spasila živote bližnjih. Upravo po riječima Gospodnjim: Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje“, Sonja je svjedočila svoju ljubav prema Bogu i svom rodu.
Otiske njene ljubavi pamte mnoga mjesta na Kosovu i Metohiji, a i šire. Rame uz rame sa suprugom Živojinom, ugradila je ljubav u fizičku i duhovnu obnovu mnogih kosovskometohijskih mjesta, pa tako i manastira Svetih Arhangela u Prizrenu. O tome nam je svjedočio Iguman ove Svete obitelji Arhimandrit Mihailo.
,,Sve ono što se u Sofijinom životu dešavalo nemoguće je opisati za kratko vrijeme jer je ona bila stradalnik i mučenik kosovskometohijski zajedno sa svojom porodicom, svojim narodom i svojim pacijentima“- kaže otac Mihailo.
Igumanija manastira Svetog Dimitrija u Sušici, u kome počiva blaženog spomena Sonja, kaže da smo izgubili blagorodnu, kosovsku dušu, velikog ljekara i prijatelja. Mati Irina, koja je poznavala Sonju još iz studentskih dana u Prištini, vjeruje da Sonjina revnost da pomogne drugome će ostati zauvijek zapamćena.
,,Preko orzanizacije Svetog Jovana Milostivog Sonja je pomagala svim našim nevoljnicima na Kosovu i Metohiji“- kaže mati Irina.
Potresnim pismom se od svoje prijateljice i kosmetskog sastradalnika oprostila sestra Olivera Radić, novinar i profesor iz Orahovca.
,,I kad si bila zabrinuta ti nisi prestajala da voliš, znam… Pamtiću, tvoje ruke kako greju ruke mati Teodore za Vidovdan prošle godine u Gračanici, i tvoje nežne reči dok razgovaraš sa njom. I pamtiću kako grliš našu Mitru, i kako se radujemo u gračaničkoj trpezariji dok pevaš,, More izgrejala nane, sjajna mesečina“… A pevale smo zajedno u porti Svetih Arhangela, u našem sabiralištu, u našem utočištu u ovim teškim godinama rata, izolacije, otuđenja, brige, bolesti, neizvesnosti… Slave manastirske, pripreme, gosti, venčanja, krštenja i mi i Bistrica i molitva…Sabrani sa raznih strana u našu malu zajednicu zavoleli smo jedni druge… I naši susreti u Zočištu gde si volela da dođeš da se pomoliš za tvoju decu i za decu koju si lečila, spašavala od raznih bolesti…Puna, prepuna ljubavi… I neću nikad zaboraviti tvoje pružene ruke za zagrljaj, da prihvatiš i moje dete kao svoje, i pružiš mu utočište kad je to bilo najpotrebnije”- piše Olivera.
Mnogi Goranci voljeli su Sonju. Pamte je kao velikog prijatelja i humanistu.
,,Pored stručnosti liječila nas je svojom dobrotom i plemenitošću“- kazao nam je Zećir Zurapi prosvetni radnik sa Gore.
Podsjetimo, doktorka Sonja Rakočević, pedijatar Kliničko-bolničkog centra Priština u Gračanici sahranjena je u porti hrama Svetog Dimitrija u Sušici 9. januara 2021. g. na praznik Svetog Stefana.
Upokojila se 7. januara od posledica kovida-19 u KBC „Dr Dragiša Mišović“ u Beogradu u četrdeset sedmoj godini života.
Svetu zaupokojenu liturgiju i opijelo služio je njegovo preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski G. Teodosije, uz sasluženje arhimandrota Mihaila igumana manastira Svetih Arhangela u Prizrenu i paroha crkve Pokrova Presvete Bogorodice u Babinom Mostu oca Aleksandra Našpalića.
„Svi smo svedoci njene nesebične ljubavi. Kao majka i kao supruga, ali i kao sestra u Hristu tu ljubav je pokazivala. Nije mislila o sebi i svom zdravlju, koliko je mislila o zdravlju djece za koju je bila zadužena da brine. Isto tako je brinula i o dobru i zdravlju svojih bližnjih, poništavajući tako sebe. Tom žrtvom i ljubavlju ona je našla sebe, ne u ovom zemaljskom vremenom životu, koliko u večnom“, kazao je u besjedi nad Sonjinim odrom preosvećeni vladika Teodosije.
Vladika je podsjetio da je dr Sonja Rakočević često s porodicom boravila u Manastiru Svetog Dimitrija u Sušici, te da je govorila „ovo mjesto je pravi raj“:
„Ne sluteći da će upravo ovo mjesto i ova kosovsko-metohijska osveštana zemlja ovog manastira primiti njeno tijelo, da će ova zemlja biti majka telu njenom, a da će Gospod uzeti njenu dušu u vječna nebeska naselja, tamo gdje obitavaju pravednici i oni koji su služili Bogu“, istakao je vladika u svojoj besedi.
,,Moja Sonja i ja smo sanjali slobodno Kosovo. Sada je ona otišla u vječnu slobodu„- kazao je u potresnom govoru kojim se oprostio od svoje supruge Živojin Rakočević, književnik i novinar, jedan od najznačajnijih srpskih intelektualaca na Kosovu i Metohiji i čuvar pamćenja života i stradanja Srba južno od Ibra. Podsjetio je da su se upoznali tokom studentskih protesta u Prištini krajem 90-ih. Govorio je o njihovom vjenčanju u prištinskoj crkvi Svetog Nikole, prvog u ovom hramu nakon ratnih sukoba, ali i drugih uspomena iz njihovog zajedničkog života i borbe za slobodu.
„Naš život je bio po svemu neobičan. Upoznali smo se na studentskim demonstracijama u Prištini. I Priština je postala srce našeg urbanog života. Vjenčali smo se pred vojnim oklopnim vozilima u crkvi Svetog Nikole u Prištini. To je bilo prvo venčanje Srba posle rata“, prisjetio se Rakočević na sahrani supruge.
„Marširala, marširala kralja Petra garda”, pjevale su, u hladno jutro, pjesnikinja Darinka Jevrić i profesor Mitra Reljić, okružene britanskim vojnicima Kfora što su ih pratili do Crkve Svetog Nikole. Natalija Tišma, koja je živela na nekoliko desetina metara odavde, strčala je i redom ljubila sedmoro svatova i ruske vojnike koji su Sonju i njenog supruga Živojina dovezli starim džipovima na vjenčanje u crkvu Svetog Nikole. O tome je ostao pisani trag u knjizi prof dr Mitre Reljić:
„Sonja i ja smo sanjali slobodno Kosovo. Sonja svojim trpljenjem kako samo kosovski Srbi znaju da trpe. I svojim čekanjem kako jedino kosovski Srbi umeju da čekaju. Bio sam siguran da ćemo nas dvoje dočekati slobodu, a sada shvatam da je ona otišla u vječnu slobodu, a da ću se ja još potucati po ovoj zemaljskoj slobodi i da će se moji Simonida, moj Dimitrije i moji braća i kumovi boriti za tu trunku dostojanstva i ljudske slobode“, govorio je Živojin Rakočević.
„Sa Sonjom su danas hiljade djece, ja znam, jer je bila majka toj djeci. Mnogo me Goranaca zvalo. Toliko želim da im se zahvalim. Prizrenaca, ljudi sa Štrpca… Ona nije svoje pacijente ostavljala u bolnici. Sonja, zajedno sa mati Irinom, dr Zvonkom Staševićem, dr Draganom Perićem…nikada, nijednog trenutka, nije ostavila svoj narod“, kazao je Živojin prisjetivši se kako je na studijama medicine počelo prijateljstvo dr Sonje Rakočević sa mati Irinom, monahinjom i doktorkom u čijem će sestrinstvu počivati Sonjino tijelo do danas Vaskrsenja mrtvih.
Zahvalivši se mati Irini kazao je: „ Ona je bila dio tvog sestrinstva, organizacije Svetog Jovana Milostivog. Mojoj Sonji kažem da me je Bog nagradio velikim darom i ja sam mu zahvalan. I Bog mi je na Božić rekao da mi taj dar poklanja za vječnost“.
„Epska sam priroda i tvrd. Govoriću nešto što je voljela“, rekao je Živojin Rakočević:
Ti si moj život videla izbliza.
Primisao, pokret, reč što nisam rekao.
Videla moj grč i kad stojiš iza.
Slutila moju bolest nadaleko.
Ti si u mom oku dok još gasne
videla prva novog smeha klicu
i kad se vratim domu ure kasne
znala svu priču samo po mom licu.
Od Sonje su se oprostili kolege i prijatelji na komemorativnom skupu. Skup, kojem su prisustvovali i članovi porodice doktorke Rakočević, počeo je minutom ćutanja.
,,Bila je izuzetan ljekar i kolega. Uvek dostupna i konkretna, prva kada je najteže. Zdravstvo je izgubilo odličnog lekara, porodica svoj stub, a svi mi velikog i dobrog čoveka, prijatelja, borca i humanistu„, rečeno je na skupu.
Prijatelj i kolega iz ljekarske organizacije Svetog Jovana Milostivog, dr Zvonimir Stašević, kazao je da više nema prve među jednakima.
„Draga Sonja, mi, tvoje kolege iz organizacije „Sveti Jovan Milostivi“, Doma zdravlja Gračanica, KBC Priština, italijanske klinike „San Donato“, poliklinike ,,Bel Medik“, mi, tvoji prijatelji, se opraštamo ponosni na tebe i molimo da Bog milostivi podari mir i spokoj tvojoj čistoj i pravednoj duši.
Hvala Sonja, za sve savete, za osmehe, za tople reči u ime sve one dečice koje si lečila uporno i trajno, u ime brižnih roditelja kojima si možda bila jedina nada i spas. Hvala u ime svih starih i nemoćnih koje nisi zaboravila i kada drugi jesu, hvala što tamo negde neutešnoj majci miluješ rane poginulog sina. Tvoja velika žrtva neka bude uteha tvojoj porodici koja će znati da svako tvoje dobro nije uzalud. I oprosti nam, oprosti nam što nismo umeli da te sačuvamo za neko bolje vreme. Neka te sada anđeli čuvaju“, kazao je dr Stašević opraštajući se na komemorativnom skupu u Domu kulture „Gračanica„.
Dr Sonja Rakočević (47) upokojila nakon jednomjesečne borbe sa koronavirusom. Lečenje je započela u kovid bolnici u Lapljem Selu, da bi je nakon pogoršanog zdravstvenog stanja ovdašnji lekari uputili u KBC Kosovska Mitrovica, a potom i u Beograd.
Rođena je u Kosovskoj Kamenici 31. jula 1973. godine, gdje je završila osnovnu školu. Srednju Medicinsku je pohađala u Leskovcu, a Medicinski faklutet u Prištini.
Doktorka Sonja je iza sebe ostavila sina Dimitrija i ćerku Simonidu, ali i brojnu djecu koju je liječila na centralnom Kosovu.
S organizacijom Svetog Jovana Milostivog obilazila je i liječila stare i bolesne u izolovanim sredinama na Kosovu. Kao saradnica italijanske organizacije „Prijatelji Dečana“ putem koje je slala mališane iz srpskih sredina na liječenje u Italiju.
Napaćena Kosovska zemlja ostala je bez još jednog heroja. Nebeska Srbija dobila je zvijezdu da sija i štiti njeno voljeno Kosovo i Metohiju. Žrtva je osnova svijeta i ljubavi. Sonja se djeci Kosova prinijela na žrtvu. Da se i mi trudimo da je ne žalostimo svojom tugom jer ona je svoj Kosovski zavjet ispunila.
Vječan spomen i Carstvo nebesko Sonji.
Dogodine na slobodnom, vaskrslom Kosovu.
Na tonskim zapisima blagodarimo sestri Oliveri Radić.
Autor emisije: Slobodanka Grdinić
