Živojin Rakočević: “Svi smo ga sreli. Naši životi su obilježeni susretom sa Mitropolitom Amfilohijem“
“Dolazeći na Kosovo Mitropolit Amfilohije je dolazio kao najveća svježina koja se spuštala sa Prokletija u Metohiju. Radost sustreta kosmetskog monaštva i naroda sa Mitropolitom Amfilohijem ličila je na susrete sa iz Jevanđelja. To su bili ljudi koji su se sa svom svojom snagom, molitvom i ljubavu sretali sa čovjekom koji ih je oslobađao i koji bi, nakon susreta sa njim, zasijali. Malo je bilo ličnosti koje su oslobađale, a Mitropolit Amfilohije je bio upravo takva ličnost. Oslobađajući ličnosti na različitim nivoima Mitropolit je oslobodio i Crnu Goru. Bio je čovjek koji je svuda gdje je dolazio donosio radost. Svi njegovi susreti sa Srbima na Kosovu svode se na riječi ,,svi smo ga sreli“.
Mitropolit je učinio naš život smislenijim uobličivši na nov način ideju Kosovskog zavjeta“ – kaže Živojin Rakočević u navečerje druge godišnjice upokojenja Mitropolita Amfilohija.
Da je živ Gospod Bog naš i da će biti živa duša naša jer smo mi djeca Kosovskog zavjeta. Ja tako to osjećam, to je ono što mene raduje i daj Bože da to Sveto sjeme zaživi još dublje“- govorio je čuvar Kosovskog zavjeta blaženog spomena Mitropolit Amfilohije, koji je to sjeme sijao i posijao na svakom svom koraku.
U navečerje druge godišnjice upokojenja našeg Đeda, drugu Voštanicu Mitropolitu Amfilohiju upalili smo zajedno sa još jednim čuvarom pamćenja našeg naroda, novijeg ali i možda najtežeg vremena na Svetoj Srpskoj zemlji-Metohiji i Kosovu, novinarom i publicistom Živojinom Rakočevićem predsjednikom Udruženja novinara Srbije, direktorom Doma kulture u Gračanici.
“Svi smo ga sreli. Naši životi su obilježeni susretom sa Mitropolitom Amfilohijem“- kaže Živojin, u navečerje druge godišnjice od upokojenja našeg Mitropolita, kada su Đedove riječi nekako još prisutnije i življe, dok svi osjećamo njegovo živo prisustvo.
“Kosovo i Metohiju Mitropolit Amfilohije je osjećao kao svoje nebo na kome sijaju naše Svetinje. Bio je duh koji se nalazio u srcu tragičnog događaja kako bi ga ublažio“- kazao je Rakočević sjećajući se onih najtežih dana 1998-99. godine kada je Đed bio i uz svoj narod na Kosovu i Metohiji, kao što je bio svuda gdje je stradao srpski narod.
Dijeleći trenutke koje posebno pamti iz tog vremena Živojin naglašava Mitropolitov dubinski odnos prema svakom pojedincu.
“Mitropolit Amfilohije je imao odnos prema svakoj ličnosti, prema tuzi svakog čovjeka koji mu je prilazio, dajući mu pečat nade i ohrabrenja kojim je zračio prema svima. Mitropolit je slao duboke poruke imajući bliski očinski odnos, ne samo prema srpskom narodu, već i i prema vojnicima KFOR-a koje je sretao po Kosovu. Ova `talijanska đeca“…znao je da kaže za vojnike, koji nisu ni shvatali u kakav ih kotao šalju države iz kojih dolaze. Mitropolit je prelamao sudbine ljudi upućujući ih samo na jedno a to je da budu istinski ljudi. Đed je bio opšti, svevremeni, veliki starac jednog, do nezazumijevanja ubrzanog vremena naročito za male narode čije je borbe on dobio. Naše najveće svetinje su preživjele i živjeće vječno. Dubina doživljaja Kosovskog zavjeta u njegovom viđenju bila je njegoševska, epska, borbena i dinamična. Mitropolit je učinio naš život smislenijim uobličivši na nov način ideju Kosovskog zavjeta“- kaže Živojin Rakočević.
Živojin Rakočević kaže da je naš Mitropolit dolazeći na Kosovo dolazio kao najveća svježina koja se spuštala sa Prokletija u Metohiju.
“Radost sustreta kosmetskog monaštva i naroda sa Mitropolitom Amfilohijem ličila je na susrete sa iz Jevanđelja. To su bili ljudi koji su se sa svom svojom snagom, molitvom i ljubavu sretali sa čovjekom koji ih je oslobađao i koji bi nakon susreta sa njima zasijali. Malo je bilo ličnosti koje su oslobađale, a Mitropolit Amfilohije je bio upravo takva ličnost. Oslobađajući ličnosti na različitim nivoima Mitropolit je oslobodio i Crnu Goru. Bio je čovjek koji je svuda gdje je dolazio donosio radost. Svi njegovi susreti sa Srbima na Kosovu svode se na riječi “svi smo ga sreli“.
Ostao je jedan od ključnih ljudi za koje se pitamo: ,,Šta bi nam Amfilohije danas rekao i poručio? A poručivao nam je svojim djelima, životom i vjerom u Kosovo i Metohiju. Za njega i vladiku Atanasija povjerenje u Kosovo nikad nije bilo upitno. To je nešto što je zračilo iz njihovih života“- kaže Živojin Rakočević.
Dvije godine nakon Đedovog odlaska Živojin, kojeg sa Mitropolitom vežu dvije možda i najvažnije tačke Morača i Kosovo i Metohija, kaže da praznina postoji ali da postoje i odgovori.
On kaže da Moračani, kada su govorili o Kosovu nisu govorili o odlasku nego o povratku na Kosovo.
“Više su o Kosovu znali moji preci koji ga nikad nisu vidjeli, moji Moračani su ga dublje osjećali nego ja koji cio život provedoh na Kosovu“- kaže Rakočević.
“Uvijek kada prođemo pored hrama u Podgorici osjetimo da nas neko zove i širom otvara ona teška vrata vodeći nas prema sebi, svom djelu i utjesi. Druga godina od njegovog odlaska je godina kada se tješimo i znamo šta je put, istina i život. Oko Đedovog… teško mi je da kažem groba, oko njegovog mjesta počinka, njegovog ćivota smo sabrani i znamo da nas taj čovjek prati, da je vojevao za nas i da nas je oslobađao i da i sada od njega očekujemo dobro i utjehu“- kaže Živojin Rakočević.
Slobodanka Grdinić
