Aleksandra Ninković– Tašić i “Zvonari slobode“ simvolično najavili oslobođenje koje Orahovčani nestrpljivo čekaju
U nedelju 13. septembra 2020. godine kada je Srpska Pravoslavna crkva proslavila Sabor srpskih svetitelja, Svete mučenike jasenovačke i Polaganje pojasa Presvete Bogorodice, u porti Orahovačke crkve održano je posebno sabranje. Zahvaljujući trudu i ljubavi Dimitrija Markovića, Srbina i humaniste iz Bajine bašte i njegove supruge doktorke Rade, na Kosovo i Metohiju je došla Aleksandra Ninković- Tašić, predsjednik Obrazovno-istraživačkog društva „Mihajlo Pupin” koja je slušaocima našeg Radija poznata po brojnim predavanjima o našim velikim naučnicima Pupinu, Tesli, Milutinu Milankoviću, vladiki Nikolaju, dubrovačkim Srbima…
U crkvenoj porti su se okupili mještani Orahovca i Velike Hoče i uživali u nesvakidašnjem predavanju, svojevrsnoj trpezi znanja, ljubavi, vjere i nacionalizma, koje im je priredila Aleksandra govoreći o Zvezdobrojcima, ali i o vladiki Nikolaju.
Paroh orahovački otac Velja blagoslovio je sabranje, a goste predstavila novinar i profesor Olivera Radić.
Za Orahovčane je ovo bio jedinstven i izuzetno važan događaj jer, kako je u najavi rekla Olivera, kao što je Pupinovo zvono, koje je na molbu vladike Nikolaja stiglo u Orhrid da najavi oslobođenje, za mještane Orahovca je Aleksandrin dolazak sa knjigom ,,Zvonari slobode“ bio, simbolično, najava oslobođenja koje nestrpljivo čekaju.
Aleksandra je prije Orahovca, u subotu održala predavanje u Jasenoviku, a posjetili su i manastire Draganac, Gračanicu i Zočište.
Po okončanju predavanja gosti su, zajedno sa domaćinima molitveno učestovali na kanonu Svetim Vračima u Zočištu gdje su Aleksandra i njeni saputnici(njen suprug i Markovići) imali prilike da razgovaraju sa igumanom Stefanom .
Olivera dodaje da Dimitrije Marković sarađuje sa humanitarnim organizacijama iz Češke i Slovačke koje pomažu našem narodu na Kosovu i Metohiji i profesionalno se bavi prevođenjem knjiga sa ta dva jezika. Trenutno prikuplja novac za kupovinu sanitetskog vozila za Dom zdravlja u Gušterici.
Olivera Radić poslala nam je i pisma tj. utiske koje su njoj poslali Aleksandra, Dimitrije Marković i njegova supruga inače doktorka u Užicu, čim su se vratili kući iz ove posjete, koji su takođe u duhu naše vjere i bratske ljubavi.
Aleksandra Ninković Tašić:
Dva dana koja pripadaju više nebu nego zemlji! Predavanje u školi Sveti Sava u Jasenoviku i u Orahovcu. Ni manjih enklava, ni plavljeg i šireg neba. Takvo gostoprimstvo nisam znala da može da postoji. Ljudi topli, u tom – samo na zemlji omeđenom prostoru – slobodni.
A kao zlatnom niti uvezasmo susrete sa igumanima i bratijom manastira Banjska, Draganac, Zočište i igumanijom i sestrama u Gračanici. Neopisivo, neizrecivo. Ništa nalik onome što politika donosi. Čast, duhovnost, spremnost da se sve da za slobodu našeg naroda. Posle susreta sa ljudima i decom za koje sam mislila da više ne postoje, posle susreta sa pravim zvezdobrojem, mogu samo reći – Kosovo je bilo, jeste i biće Srbija. Njen najbolji deo.
dr Rada Marković:
Pamtiću ova dva dana kao najlepšu lekciju iz “Bukvara Pravoslavne ljubavi”… Neprestano primanje i davanje dobrote i radosti.Na svakom koraku u drugačijem obliku.Nestvarno a stvarno.Toliko retko a toliko lako…Osećala sam se kao dete koje krade kolače sa tuđe trpeze i uživa, ali najvažnije za mene je to što sam dušom razumela da je Aleksandra Božiji sasud nama poslat da pronađe još jedan kovčeg izgubljenog blaga (istinu u Zvezdobrojcima) kako bismo u nebo gledali češće.Ona je uspela a to je živ dokaz vama sa Kosova i Metohije da istina mora osvanuti. ..
Dimitrije Marković:
– U Svetom Pismu je rečeno da će Hristos kada dođe u slavi reći onima sa desne strane: ”Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi.” (Mt. 25, 31-36) Iz ovih reči vidimo da milosrđe ne podrazumeva samo materijalne darove potrebitima – nahraniti, napojiti i odenuti, nego se jednaka vrednost daje i nematerijalnim darovima – primiti stranca, posetiti bolesnoga i bližnjega u tamnici. Onome ko je u tamnici svojom posetom pokazujemo da nije zaboravljen i ostavljen, donosimo mu lepu reč, reč utehe i ohrabrenja. Donosimo mu nadu. Srpski narod na Kosovu i Metohiji je u tamnici. Postavljanjem graničnih prelaza između centralne Srbije i Kosova i Metohije ceo taj prostor pretvoren je u tamnicu. Svaka enlava na Kosovu i Metohiji je tamnica u tamnici a svaka srpska kuća u enklavama je svojevrsna tamnička ćelija. To je odgovor na vaše pitanje zbog čega smo organizovali ova predavanja u Jasenoviku i Orahovcu. Došli smo da posetimo našu utamničenu braću i sestre i bar na trenutak, poput Simona Kirinejca (Lk. 23,26), podelimo teret krsta sa njima. Kao što nismo slučajno izabrali mesta, Jasenovik (Kosovo) i Orahovac (Metohija), tako nismo slučajno odlučili da to to budu upravo predavanja hristoljubive i zvezdoljubive Aleksandre Ninković-Tašić. Ono što njena predavanja razlikuje od drugih jeste to što na njima ne govori samo o uspesima Pupina, Tesle, Milankovića i drugih naših velikana u oblasti nauke nego u jednakoj meri i o njihovim hrišćanskim vrlinama. Posebnu vrednost Aleksandrinom radu daje upravo to što u vremenu krize nudi deci kao uzor one koji su bili veliki ne samo u oblasti nauke već i kao ljudi, u skladu sa rečima Svetog Vladike Nikolaja Ohridskog i Žičkog da je obrazovan onaj ko ima obraza Božijeg u sebi. Oni koji su slušali njena predavanja ili čitali o Mihailu Pupinu znaju koliko je dugačka lista njegovih dobročinstava, i da se na njoj nalazi i pomoć za crkve i manastire na Kosovu i Metohiji. Između ostalog tu je pomoć za manastir Gračanicu, za obnovu Samodreže, crkvu u Babinom Mostu, štampanje monografije o Visokim Dečanima itd. Da bismo samo pomenuli sva njegova dobročinstva Crkvi, narodu , državi i pojedincima, bilo bi neophodno jedno posebno predavanje. Zbog toga, kao što je on imao običaj da iz poštovanja ustane uvek kada bi govorio o svojoj majci, tako bi i svaki Srbin trebalo da ustane kada se pomene Pupinovo ime. Dečacima iz Jasenovika i Orahovca želim da budu poput Pupina, Tesle, Milankovića i drugih naših velikih naučnika a devojčicama da slede put Mileve Marić-Ajnštajn, Nadežde Petrović, Jelene Stracimirović-Balšić i Aleksandre Ninković-Tašić. Prvi korak ka tome da budu ljudi poput njih jeste da poštuju i slušaju svoje roditelje, a da bi bili ozbiljni naučnici da poštuju i slušaju svoje učitelje i nastavnike. Iznad svega toga želim im da budu dobra deca Jedne, Svete, Saborne i Apostolske Crkve. Zahvaljujem se na gostoprimstvu igumanima manastira Banjske, Draganca i Zočišta, igumaniji manastira Gračanica i našim divnim prijateljima i domaćinima u Jasenoviku i Orahovcu.
Blagodareći Oliveri Radić kompletan tonski zapis sa ovog događaja donosimo u večerašnjoj emisiji ,,Kosmetska kandila“.
O. R. / S. G.
