Otac Justin: “Kosmetske Svetinje su čuvari Kosova. Imalo je u svako vrijeme Brankovića ali je uvijek bilo i Obilića“
Otac Justin (Mrenović) iguman manastira Podlastva Grbaljska, rođeni Pećanac, govorio je za emisiju “Kosmetska kandila“ o Vitomirici i Peći svog djetinjstva, velikim Svetinjama Pećkoj Patrijaršiji i Visokim Dečanima, predivnim pećanskim običajima i ljudima koji su obilježili njegov život.
Rođen 1979. godine u Vitomirici otac Justin kaže da je imao srećno djetinjstvo ali puno strepnje, jer se uvijek osjećala napetost da će se dogoditi upravo ono što se i dogodilo 1998. i 1999. godine.
,,Osamdesetih turbulentnih godina strepjeli smo od stalno najavljivanih ,,krvavih petaka“, ,,krvavih utoraka“ ,,krvavih proljeća“ koje bi donio albanski ustanak“- kaže otac Justin.
Iguman manastira Podlastva kaže da mu je porodica i sa očeve i sa majčine strane bila pobožna, da je sa djedom po majci često odlazio u Pećku Patrijaršiju koja mu je bila druga kuća. Baka po ocu bila mu je iz Podgorice i sjeća se kada je pričala da je kao dijete odlazila u manastir Dajbabe na časove vjeronauke. Nikada, govorila je, nije legla da spava a da se prethodno nije pomolila Bogu. Jedan od lijepih običaja kojem ih je naučila jeste i taj da se ujutru, nakon ustajanja tri puta umiju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Od oca Justina smo čuli ponešto i o starim Pećancima koji su sačuvali južnjačku pobožnost, koja je cio jedan svijet shvatanja, običaja i vjerovanja ukorijenjenih u vjeri za koju su bili spremni i da stradaju, o ljudima o kojima smo mogli da čitamo u Stankovićevim knjigama.
Otac Justin je posvjedočio da je veliki pečan u njegovom životu ostavila, “najveća među srpskim igumanijama“, po riječima Mitropolita Amfilohija, mati Fevronija Pećka.
“Pitao me jednom Mitropolit Amfilohije, dok smo gledali mati Fevroniju kako se udaljava: -Je li, šta misliš da li je Sveta Petka bila drugačija od nje? I sam odgovorio: – Nije, iste su to dušice“- sjeća se otac Justin.
Odrastao je i uz deda Milana Gojkovića, koji je bio crkvenjak pedeset godina, a koji mu je postao učitelj i najbolji drug iako je postojala ogromna razlika u godinama.
Otac Justin kaže da i dan danas nosi krst koji je prije trideset tri godine dobio od Mitropolita Amfilohija, prilikom prvog susreta sa njim, tada Episkopom banatskim u Pećaršiji. Podijelio je sa nama i svoja sjećanja na blaženog spomena oca Luku (Anića) koji mu je kasnije postao iguman u Cetinjskom manastiru.
Otac Justin se sjeća da je 26. juna 1999. godine napustio je Vitomiricu.
“Najteža mi je bila noć uoči odlaska i jutro kad smo otišli da se poklonimo i da se oprostimo s Majkom Božijom u Pećkoj Patrijaršiji i sa sestrama Pećaršije. Da nije u nas bila usađena vjera ne bi mogli ni da preživimo sve te životne lomove. Sidro vjere je ono koje nas je spasilo. Svetinje su one koje se bore za nas na Kosovu. One su čuvari Kosova. Imalo je u svako vrijeme Brankovića ali je bilo i Obilića. Opet će zasijati časni krst na našim Svetinjama i nići novi božuri koji će nas napajati sjećanjem na kosovske junake “- kaže otac Justin.
