Voštanica Sokolici iz manastira Sokolica, dragoj mati Makariji kandilu Crkve Božije na Kosovu i Metohiji
Shi-monahinja mati Makarija, igumanija manastira Sokolica kod Zvečana usnula je u Gospodu u navečerje praznika Preobraženja Gospodnjeg, 18. avgusta 2022. godine.
Po njenoj želji, blaženopočivša mati Makarija sahranjena je u manastiru Sokolici u najužem krugu. Opijelo mati Makarija, 20. avgusta je služio Njegovo preoveštenstvo Episkop raško-prizrenski Teodosije uz sasluženje protosinđela Danila, igumana manastira Banjska, uz molitveno prisustvo sestara Sokoličke Svete obitelji.
Blaženog spomena dostojna mati Makarija ostaće upamćena kao veliki pregalac molitvenog duhovnog života i dugogodišnji ikonopisac, koja je svojim nesebičnim trudom sa svojim sestrama obnovila manastir Presvete Bogorodice u Sokolici.
Tiho je živjela i tiho i smireno se preselila u radost Hristovu, koji ju je primio u svoje naručje uoči velikog praznika Preobraženja.
Moleći se za njen večni pokoj, upućujemo molbu svima onima koji su je poznavali i voleli da se mole za njenu dušu.
“U blaženom usnuću večni pokoj podaj Gospode usnuloj sluškinji svojoj shi-monahinji igumaniji Makariji i podari joj večni spomen”
Eparhija raško-prizrenska
Prizren-Gračanica, 20. avgust 2022.
Imala sam blagoslov i radost da prvi razgovor sa mati Makarijom snimim 2007. godine. Njene tople riječi i ljubav zauvijek su me vezali koncima ljubavi za dragu mati Makariju, kandilo Crkve Hristove na raspetom Kosovu i Metohiji.
Sa mati sam tada snimila radio zapis koji nosi naziv ,,Sokolica iz manastira Sokolica“ koji je njeno potresno svjedočenje o stradanju našeg naroda i svetinja na Svetoj srpskoj zemlji.
Sa mati Makarijom razgovarala sam 2019. godine za emisiju ,,Kosmetska kandila“ kao i 2020. godine nakon upokojenja blaženog spomena Mitropolita Amfilohija.
„Na Kosovu monaška kandila imaju poseban značaj. To su zvijezde vodilje u koje su uprte oči svih Srba“
U emisiji “Kosmetska kandila“ mati Makarija Igumanija manastira Sokolica kod Zvečana, i sama neugaslo kandilo vjere pravoslavne, 16. novembra 2019. godine govorila je o ratnim stradanjima naših Svetinja i naroda na Kosovu i Metohiji, jezivim scenama na koje je nailazila a u kojima su žrtve bili naši ljudi ubijeni na pravdi Boga, samo zato što su bili Srbi Pravoslavni. Ona podsjeća i na prijateljsku ulogu francuskog pukovnika Žaka Ogara u očuvanju manastira Devič i ostalih naših svetinja i svoju borbu za manastir Devič.
,,Svuda monaška kandila znače jako mnogo i svuda su ona rasadnici i čuvari naše vjere, a posebno na Kosovu. Mi nismo samo čuvari ovog manastira. Mi imamo i svoje duhovno poslanstvo. Na Kosovu monaštvo ima poseban značaj. To je zvijezda vodilja u koju su uprte oči svih Srba. Jer Bog i Sveti knez Lazar vode računa o Kosovu. Gospod je u našim monaškim srcima upalio kandilo koje stalno gori u nama, to je ljubav, odanost prema Bogu i Njegovoj tvorevini i ljudima svojoj sabraći“-kaže Mati Makarija.
Ona podsjeća i da je manastir Ormilija njena monaška kolijevka koju su ljuljali otac Emilijan Simonopetritski i igumanija, vrla monahinja Nikodima.
“Ja to nikad ne zaboravljam“-kaže mati Makrija. Ona govori i o svom duhovnom ocu blaženog spomena Vladiki Danilu (Krstiću).
Mati je u ovom razgovoru predstavila svoj manastir posvećen Uspeniju Presvete Bogorodice, poznatiji kao manastir Sokolica kod Zvečana koji je, sa svojim sestrama, čuvala i očuvala tokom rata i mira.
Nikad ne zaboravimo čiji je manastir Soklica, ko ga je zidao, dozidavao i u njemu živio, čuvajući ga kroz vijekove, pozvala je tada mati Makarija…
„Sestre našeg manastira najprije se vježbaju u ljubavi, da se ugledamo na Hrista. Da uđemo u suštinu onoliko koliko je nama dostupno Božanske ljubavi , da se među sobom volimo, da volimo svoju sabraću- pravoslavne Hrišćane i sve ljude ovog svijeta, jer svi su ljudi Božija čeda a svako će za sebe dati odgovor kad bude došao onaj dan. A Božji sud neće biti strašan. Dakle učimo se sijanju ljubavi prema ljudima“-govorila nam je mati Makarija pričajući nam toplu priču o Sokoličkoj svetinji i životu u njoj, statui Bogorodice Sokoličke, životu pravoslavnih Srba na Kosmetu.
„Nariči Crna Goro jer si izgubila dragocjeni biser, a opet, raduj se Crna Goro jer si iznjedrila još jednog Svetitelja-Mitropolita Amfilohija“- poručila je 9. novembra 2020 godine mati Makarija.
“Mitropolit je stizao tamo gdje niko nije mogao. Koliko puta smo ga gledali dok služi opijela na sahranama, nad poluraspadnutim tijelima kosmetskih mučenika.
Najupečatljivija mi je ostala slika na kojoj se vide dva čovjeka, sa čelom probušenim metkom. Te fotografije su obišle svijet svjedočeći o Pravoslavlju i hrabrom pastiru svoga naroda“- kazala je igumanija manastira Sokolica kod Zvečana mati Makarija.
Mati dodaje da je Mitropolitovo upokojnjenje, koje je došlo iznenada pogodilo sve pravoslavne Hrišćane, ne samo u Crnoj Gori i na Kosovu, već i u cijelom svijetu.
“Mitropolitovu čistu dušu još za njegovog života smatrali smo svetom. Nariči Crna Goro jer si izgubila dragocjeni biser, a opet, raduj se Crna Goro jer si iznjedrila još jednog Svetitelja-Mitropolita Amfilohija“- rekla nam je mati Makarija.
Igumanija manastira Sokolica kaže da ima duboku vjeru da je Mitropolit tu sa nama i da nas nikada neće napustiti i poručuje braći Crnogorcima da sklonimo “ono čudo“ sa vrha Lovćena i da tamo vratimo kapelu Vladike Rada što je bila Mitropolitova velika želja.
,,Eto vam posla braćo Crnogorci, ispoštujte volju Vladike Rada i Mitropolita Amfilohija. Skinite prokletstvo Vladike Rada sa Crne Gore“- pozvala je mati.
Mati Makarija nam je savjetovala da odlazimo na Mitropolitov grob i molimo mu se, a on će nas čuti jer je ovdje, među nama. Tijelo Mitropolita Amfilohija koje ste sakrili kao biser u kripti podgoričkog Sabornog hrama samo je školjka iz koje je izašao prekrasan biser njegove duše. Mitropolit Amfilohije čuje naše molitve. Zavidim vam što ste tako blizu njegovog groba a ja ću da mu se molim sa ove udaljenosti kao da sam tu sa Vama a daće Bog i da dođem“- kaže Igumanija Sokolička Makarija.
Dijeleći sa nama bol povodom upokojenja našeg Arhipastira Mitropolita Amfilohija, Egzarha Svetog Trona pećkog, mati Makarija je blagoslovila slušaoce našeg Radija riječima: “Pomoz Bog probuđena Crna Goro, oslobođena od onih koji nisu bili prijatelji vjere Pravoslavne. Pomoz Bog “Svetigoro“ koja svojom jarkom svijećom na visokoj gori svijetliš i obasjavaš ovaj naš hrišćanski svijet“.
Mati dodaje da se u Crnoj Gori dogodio veliki preobražaj i da je bila oduševljena našim litijama a posebno nikšićkom litijom kada su mošti Svetog Vasilija iznijete na poklonjenje.
“Sa radošću sam gledala Mitropolita na čelu litija, kako uspravno korača i krstom blagosilja vjerni narod, dok pored njega ide mala Una noseći ikonu Presvete Bogorodice a majke dovode svoju dječicu da ih Mitropolit blagoslovi“- sjeća se mati Makarija.
Igumanija Sokolička kaže da je Mitropolita Amfilohija srela prvi put kod svog duhovnog oca Vladike Danila (Krstića) početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, sretala ga je i dok je bio Vladika Banatski a obilazio je sestre i u manastiru Sokolica.
Mati je tada naglasila da je nemjerljiv bio njegov značaj za raspeto Kosovo i Metohiju posebno u ono najteže vrijeme.
Biografija (Izvor Vikipedija)
Rođena je 1940. godine u Stalaću od oca Luke, žandarmerijskog podoficira rodom iz Like, i majke Vidosave, devojačko Milinković, rodom iz slavonskog sela Bobote. Oca su joj tokom rata streljali partizani, a majka je posle oslobođenja sa još tri njene sestre – Bratislavom, Ljubicom i Smiljom prešla u banatsko selo Bavanište kraj Kovina.
Milica je osnovnu školu završila u Kovinu, a gimnaziju u Smederevu uvek kao izrazito dobar učenik. U Beogradu je upisala prirodnomatematički fakultet, odsek za hemiju, i završila ga u roku. Na fakultetu je radila kao asistent, da bi ubrzo nakon magistrature otputovala u Ljubljanu gde je spremila i odbranila doktorsku disertaciju. Odbila je ponudu za izvanredno plaćeni posao u INI i vratila se u Beograd da bi na fakultetu nastavila sa nastavničkim radom. Vođena ljubavlju prema pravoslavnoj veri, postepeno je najpre sama, a potom uz pomoć svog duhovnog oca vladike Danila, tada vikarnkog vladike patrijarha Germana, prešla pod okrilje vere. Krajem sedamdesetih godina i definitivno je otišla u grčki manastir Ormiliju na Halkidikiju i tamo, nakon jednogodišnjeg iskušeničkog staža, postala monahinja. U Solunu je završila i Teološki fakultet. Poliglota je i s lakoćom je savladala i grčki jezik. U Ormiliji je, na insistiranje igumanije manastira, počela da se bavi ikonopisanjem i otkrila da poseduje vanredan dar koji je kasnije nastavila da razvija. Po povratku u Srbiju dugo je bila bez „svog“ manastira, ali onda je otišla u zapušteni i pusti manastir Sokolicu iznad Zvečana i obnovila ga, podigla nov konak i zvonik, uvela struju, telefon, formirala ikonopisačku radionicu i postala omiljena monahinja na celom Kosovu. Oslikala je i trpezariju Žičkog manastira, a na molbu svog duhovnog oca, episkopa budimskog Danila, i sentandrejsku crkvu. Mati Makarija je imala više samostalnih izložbi u Beogradu, Frankfurtu, Čikagu itd. Napisala je i nekoliko knjiga, a jednu od njih je posvetila svom duhovnom ocu Vladiki Danilu Krstiću.
Upokojila se 18. avgusta 2022. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, a sahranjena je po sopstvenoj želji u manastiru Sokolica. Opijelo je služio episkop raško-prizrenski Teodosije.
Igumanija Makarija je pored svog doktorata iz hemije i diplome teološkog fakulteta u Solunu bila jedan od najboljih fresko slikara i ikonografa danas u Srbiji.
„… Godine 1963. moja majka je umrla u noći između svetog Trifuna i Sretenja, sutradan je Sretenje. Ja nisam bila tu, bila sam već u Grčkoj na studijama. Pa sam tražila od moje najstarije sestre, koja je sada monahinja Mihaila, da mi opiše poslednje njene trenutke. I ona je rekla da je naša majka tražila parče hleba. Jer mi smo bili velika sirotinja… Tražila je parče hleba i sa parčetom hleba je umrla. Ali poslednje što je ona izgovorila, rekla je: „Kako si mlad i lep i koliko gusaka imaš!“ – Znači sveti Trifun je došao po nju.
Kad sam to ispovedila ocu Emilijanu igumanu Simonopetre (manastira), koji je sad jako bolestan, on je meni rekao: „Ti nema razloga da se moliš za dušu svoje majke, već da se moliš njoj da se ona tebe seti tamo gde se ona sada nalazi“.
Kao što sam vam već rekla, osetili su ljudi i da na tom njihovom putu prema gore do one velike svetlosti ih sretaju i demoni. Ali verujte, sveti Oci kažu, i to sam našla kod svih onih koji se bave pitanjem upokojenja i pitanjem duše: svi oni koji imaju Pečat dara Duha Svetoga, koji su živeli u Hristu, ONI se RADUJU! Raduju se, jer znaju da imaju nerukotvoren Dom, a to je sila Duha Svetoga.
I najzad, izlazak duše – smrt, to je velika tajna…“
(Iz predavanja mati Makarije na temu „Smrt – putokaz u večni život“ koje je organizovala Crkva pri hramu Svetog Trifuna sa Topčiderskog groblja u Beogradu, 2013. godine)
Radujte se u Carstvu nebeskom draga mati Makarija. Hvala Vam za sve. Vječan Vam spomen i Carstvo nebesko
Slobodanka Grdinić
