Dok se god budemo sjećali naših sjajnih i svetih prethodnika i nas će neko ubrojati u žive
U kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici u nedjelju, 12. novembra 2023. godine, održano je predstavljanje knjige o svetim srpskim novomučenicima i ispovjednicima ,,Sećanje ne sme da stane” autorke Zorice Kovačev.
O knjizi su govorili protojerej mr Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski i Zorica Kovačev, autorka knjige. Kulturno-umjetnički program večeri upriličio je dječiji hor Sveti Kozma Etolski Škole vjeronauke pri Sabornom hramu, koji vodi vjeroučiteljica Ana Nenadić. Moderator večeri bio je Boris Musić koji je u uvodnom dijelu govorio o prvim vjekovima mučeništva, kao i o etimologiji riječi mučenik:
,,Riječ mučenik možemo sagledavati u više ravni. Kada se dotaknemo osnovnog značenja u neizmijenjenom obliku, ova riječ ima značenje koje se usko povezuje sa stradanjem uopšte rečeno. Ovu riječ nalazimo u Novom zavjetu u njenom grčkom obliku kao μαρτυρ (martir). I tu dolazimo do jasnijeg poimanja korišćenja riječi martir – mučenik. Naime, u grčkom jeziku postoji nekoliko značenja ove riječi; u pravnom smislu μαρτυρ je svjedok, očevidac, a u duhovnom je μαρτυρ pojam koji označava svjedočenje o primljenoj vjeri i istrajavanju i revnovanju za tu vjeru.”
U nastavku Musić je podsjetio na misao Tertulijanovu, da je krv hrišćanskih mučenika bila i ostala sjeme za nove hrišćane.
,,Krv hrišćanskih mučenika bila je i ostala živo blagodatno sjeme žrtve i ljubavi prema Bogu i bližnjima koje neprekidno rađa novu živu Crkvu, Crkvu vjernih. Nasuprot logici raznih imperija, imperatora, vlasti, u želji da je ili umanje ili potpuno unište, Crkva je svoje najdivnije svetitelje dala upravo onda kada je bila pritisnuta problemima, bilo da su oni dolazili izvan ili unutar same Crkve.
U životu su uvijek bila dva puta: put dobra i put zla – put vrline i put grijeha. Put dobra i vrline teži je, vodi kroz mnoge klance i urvine, vodi u visinu, zahtijeva napor, umara, stoga njim ide malo ljudi. Put zla i grijeha znatno je lakši i udobniji, jer je širok i vodi postepeno naniže, ne zahtijeva truda i muke, stoga njim ide većina ljudi… Kako je i zapisao Aleksandar Solženjicin: Linija koja razdvaja dobro od zla ne prolazi kroz države, niti između društvenih klasa, čak i između političkih stranaka, već kroz svako ljudsko srce”, podsjetio je Musić.
On je naglasio da je žrtvena ljubav istinska mjera beskrajnog ljudskog dostojanstva koja žrtvuje sebe za dobro drugih, a ne druge za sopstveni egoizam:
Ove godine navršila se osamdeset druga godišnjica od stradanja Srpskih novomučenika u Jasenovačkom logoru. Poput hrišćana prvih vjekova, mi smo danas dužni da se na mjestima stradanja pravoslavnih Srba (jame, pećine, logori, hramovi koji su danas porušeni) okupljamo na molitvu i sagradimo crkve posvećene Novomučenicima, i da sledeći njihov nepokolebljivi primjer istrajemo u vjeri. Put mučeništva vrhuni u najvećem i najvišem aktu ljubavi, to je ljubav prema Bogu i prema bližnjima.
Žrtvena ljubav je istinska mjera beskrajnog ljudskog dostojanstva budući da prava i istinska ljubav znači žrtvovanje sebe za druge, a ne žrtvovanje drugih sebi i svojoj samoživosti.
,,Kaže Spasitelj da nema veće ljubavi od te da ko život svoj položi za bližnje svoje’ i da o toj zapovjesti vise svi proroci i zakoni. I knjiga uvažene gospođe Zorice Kovačev jeste jedna ugodna žrtva prinešena na oltar Božije ljubavi i vječnog sjećanja. Sami naslov podsjeća nas da Sećanje ne sme nikada da prestane, a na to nas obavezuje i dio molitve tokom pomena upokojenim u nadi na Vaskrsenje i život vječni: Sotvori im vječan spomen Gospode, vječno sjećanje, vječan spomen kojim ćemo se mi potomci spašavati, kojim ćemo sa njima razgovarati, zajedničariti i koji će odjekivati do svehvalnog i opšteg Vaskrsenja. Amin Bože daj”, poručio je naposlijetku moderator Boris Musić.
Nakon uvodnih riječi moderatora, riječ je uzeo protojerej mr Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, koji je u uvodnoj riječi naglasio da srpski narod jeste nebeski narod ne zbog nacionalizacije neba, već zbog mnogih mučenika iz roda našeg naroda koji je dat u nimbudu nebeske pravde:
,,Srpski narod je u svojoj dugoj istoriji mnogo stradao. Srpski narod je mučenički narod, logoraški narod, takođe i grešan narod, jesmo i nebeski narod jer smo u nimbus nebeske pravde dali mnoge mučenike. Kad kažemo da smo nebeski narod, kako je govorio Vladika Atanasije blaženog spomena, mi ne nacionalizujemo Nebo, već onebesnjujemo zemaljsku Srbiju, a biti nebeski narod na to je pozvan svaki narod.
Krvavi XX vijek, vijek, koji je otac Justin nazvao vijekom atomske tehnike i prašumske etike, odnio je 28% srpskog naroda kroz gudure Albanije u Prvom svjetskom ratu, izložen strašnim zvijerestvima u šabačkom kraju i drugim krajevima od Asutro-Ugara, Bugara i drugih okupatora, kako je i rečeno i opjevano: Niko ne zna šta su muke teške, ko ne prođe Albaniju pješke”, podsjetio je na riječi Ave Justina i riječi narodne prota Predrag.
On je u daljem obraćanju podvukao da istina uvijek nalazi svoj put do onih koji je traže iskreno srcem i dušom:
,,Nacifašizam je odnio milione i milione žrtava, a srpski narod je i tu platio veliku cijenu. Istina uvijek mora da nađe svoj put do srca i duše onoga koji je traži, a teško istini koja nije uvijek istina, koja ima rok trajanja.”
Prota Predrag je zatim podsjetio na veliku žrtvenu službu svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija koji je svakim atomom svog bića služio svom narodu mireći stradalničke, mučeničke, ali i bratoubilačke rane:
,,Svetopočivši Mitropolit Amfilohije koji ovdje danas pred nama leži kada je došao na cetinjsku katedru 30. decembra 1990. godine obratio se pastvi i narodu riječima: ,,Došao sam da mirim žive sa sa živima i mrtve sa mrtvima”. Drao je svoje mantije po dračama, počev od Kamničke Bistrice, ispod leda Kamnika, Majevca, Grahova, Đurđevih Stupova i mnogih drugih stratišta u kojima je Mitropolit Amfilohije govorio upravo onu istinu Svetog Vladike Nikolaja O Bože, koliko je živih među mrtvima i mrtvih među živima!
Naš je zadatak, kako i glasi naslov ove knjige, da se sjećamo, na jednom mjestu će Vladika Nikolaj reći u Molitvama na jezeru: Sjećanja me čine umornim i ruše moja nadanja u sjutrašnji dan. To su sjećanja koja nas opterećuju, gdje razmišljamo o tome je li nas neko povrijedio, šta nam je ko rekao, ali, postoje sjećanja koja ne blijede i ne umiru, niti umire onaj koji se sjeća. Dok se god budemo sjećali naših sjajnih i svetih prethodnika i nas će neko ubrojati u žive”,zaključio je protojerej Predrag Šćepanović.
Nakon prote Predraga svima sabranima obratila se i autorka knjige ,,Sećanje ne sme da stane” gospođa Zorica Kovačev, koja je izrazila veliku blagodarnost i duhovnoj zajednici na pozivu i prepoznavanju značaja ove knjige, kao i Mitropolitu Joanikiju na njegovom blagoslovu i mogućnosti da se predstavljanje ove knjige i dogodi:
,,Na samom početku da zablagodarim ovoj duhovnoj zajednici na pozovu da mi večeras budemo ovdje sa vama, što su prepoznali značaj novomučenika i ispovednika srpskih, da zablagodarim vašem i našem, kako ga doživljavamo, Mitropolitu Joanikiju na njegovom blagoslovu da dođemo i večeras predstavimo ovu knjigu, ali moram da kažem i da blagodarim blaženopočivšem Mitropolitu koji mi je maloprije dao blagoslov da mogu da vam se obratim.
,Vjerujem da se on (Mitropolit +Amfilohije) sada raduje kao i blaženopočivši Vladika Atanasije, kod kojeg smo juče bili na poklonjenju dolazeći ovdje u Podgoricu, što smo se svi mi ovdje večeras okupili da govorimo i da se podsjećamo da se molimo i večeras i sjutra i u svakom trenu našim svetim novomučenicima i ispovednicima srpskim”, istakla je gospođa Kovačev.
Ona je u nastavku rekla da je cilj knjige ,,Sećanje ne sme da stane” sadržano i u naslovi, ali je sadržano i u tome da se približimo i bolje upoznamo sa našim precima koji su svojom žrtvom omogućili nama da danas živimo:
,,Cilj ove knjige je da se upoznamo sa našim precima, ovo su najbliži naši preci. U ovoj knjizi su pomenuti i mučenici iz Crne Gore: Velički, Gornje-polimski, Pivski, Sveti sveštenomulenik Joanikije crnogorski Lipovac, svi oni koni su zapisani u ovoj knjizi na svim ovim mjestima njihovog stradanja milošću Božijom. Mi se molimo da oni budu zastupnici za sve nas, za svekoliki pravoslavni srpski rod, oni će nas najbolje razumeti, oni će najbolje shvatiti naše patnje, naše želje i molitve jer su bliski nama i generacijski i razumiju probleme vremena u kojem živimo.
Kako su nas mučenici sveti okupirali u najpozitivnijem smislu reči, kako smo mi njih zavoleli, mi posjećujući svetinje u kojima prebivaju i stratišta gde su stradali mi njih ne tražimo više u humkama, ne poklanjamo se na taj način, mi ih vidimo na Nebu, oni nas blagosiljaju i svaki naš put dalje traje u radosti vaskrsenja”, rekla je Zorica Kovačev, autorka knjige ,,Sećanje ne sme da stane”.
Boris Musić
Video: Darko Radunović
