Na Krstopoklonu nedelju Časnog posta, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa.
Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Jovan Radović uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina starešine Crkve, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića; molitveno je učestvovao dugogodišnji starešina ovog drevnog hrama prota Milun Femić.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, kojim je rukovodila horovođa Snežana Popović.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Jovan Radović, podsjećajući prisutne na poslanicu Sv. apostola Pavla Galatima, u kojoj kaže: A ja Bože sačuvaj da se čime drugim hvalim – osim krstom Hristovim!
Otkud ovo da se Apostol hvali Krstom Hristovim? – upitao je o. Jovan.
,,Kao što znate, krst je patnja, teskoba, muka, nevolja, žalost; kada malo bolje pogledamo svi apostoli od onoga vremena, pa da dana današnjega su se hvalili Časnim krstom Hristovim – to je bilo oruđe njihove pobjede i njime su se ponosili kao kakvim odlikovanjem!“
Otac je podsjetio da je Crkva ustanovila da ova treća nedelja posta bude posvećena Časnom krstu Hristovom (ukazujući da je sinoć posle večernje službe, iznesen Krst na sredini hrama – da bi ga svi vjerni cjelivali i njemu se poklonili).
,,Smisao Krsta Hristovoga je taj da je Gospod svojim Raspećem na Krstu – pobijedio grijeh naš, pomirivši nas sa Bogom Ocem!“ – naglasio je otac, dodajući da bi taj krst bio nama na spasenje, neophodno je da ga naslonimo na Gospodnji Krst.
Sveti oci Crkve kažu da postoji mnogo krstova, ali da su osnovne dvije vrste:
,,Spoljašnji su: nevolje, nesreće, bijede, patnje, poniženja, klevete, neuspjesi na poslu, porodične tragedije, gladovanje… Da bi nam bili na spasenje treba da se prema njima odnosimo s onom namjerom zbog koje nam ih je Bog postavio na našem putu ovozemaljskom, koji je stradanje i krst. A namjera sa kojom nam Gospod postavlja te krstove jeste da nam pokaže da mi nismo domaći u ovom svijetu, nego da smo izgnanici, došljaci i stradalnici i da ovdje ne tražimo svoju vječnu kuću, već u Carstvu Hristovome!“
Zatim je pojasnio da bi ovi krstovi bili na spasenje potrebno je da ih prihvatimo kao da dolaze iz ruke Božije, da bi nas Gospod očistio od grijehova naših, ili spriječio neke nove grijehe ili skinuo krivice grijeha sa nas.
,,Unutrašnje krstove možemo prepoznati, kaže Apostol Pavle u poslanici Galatima da oni koji su Hristovi raspeše tijelo svoje sa strastima i željama.“
Cilj ovoga Posta, pojasnio je prota Radović, jeste pokajanje i savršeno ispravljanje svoga života, odnosno očišćenje savjesti, a to znači borba sa grijesima i strastima koje se legu u nama.
,,Zlo se gnijezdi u nama upravo preko strasti; jer su one upravo ono preko čega demon utiče na nas i gleda da nas odvoji od zajednice sa Bogom.“ – naglasio je otac, dodajući da sama riječ strast dolazi od grčke riječi patos što znači stradanje; prota je ukazao da svaki čovjek ima strasti i da je potrebno da naš hrišćanski život počne sa pokajanjem koji traje, borbom sa strastima, da bi se završio bestrašćem, uz pomoć sile i blagodati Božije.
Prota Radović je ukazao da čovek koji živi po strastima strada i da Crkva poziva čovjeka da okrene taj nož i umjesto da sebe seče, živeći po strastima, objavi rat tim strastima i da uđe u borbu sa njima.
,,Nevjerovatno je koliko se predajemo strastima, uživamo u njima i ne želimo da ih se oslobodimo, iako vidimo da nam čine nevolju i patnju.“ – nagasio je prota u podgoričkom hramu, podsjećajući na reči Svetih otaca, da je stvar u tome što strast mnogo obećava, a ništa ne daje. A borba sa strašću – ništa ne obećava, a sve daje.
Kako je kazao razapeti strasti znači obesnažiti, ugušiti ih i vremenom ih potpuno iskorijeniti.
“Čim joj se nekoliko puta suprotstavimo, mi je negde obesnažimo“ – pojasnio je otac, dodavši da je jedini neprijatelj u ovom našem poduhvatu, porod našeg egoizma – samosažaljenje.
Po njegovim riječima onaj koji prati sebe, vidi i prepoznaje da mu je u početku, prvih dana bilo teško, ali osjeća snagu, priliv i silu blagodati Božije.
O. Jovan se prisjetio savjeta svetopočivšeg Patrijarha Pavla, koji je savjetovao da tokom jednog posta, uzmemo jednu grehovnu naviku i da se sa njom izborimo i to će biti ogromna stvar; pa da umjesto nje uzgajimo jednu vrlinu.
Zaključujući svoju besjedu, prota Jovan Radović je još jednom podsjetio da su strasti bolesti duše i da su one neprirodne, da nisu sa nama stvorene, nego su kasnije ušle u prirodu našu, a cilj našeg života je borba sa strastima uz pomoć blagodati i sile Božije, gledajući ka Vaskrsenju Hristovom.
Potom su svi oni koji su se pripremili za primanje Svete tajne pričešća, pristupili Svetoj čaši.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu, uz prigodno posluženje.
Čas vjeronauke Škole Sveti Đorđe, održan je u prostorijama Crkvene opštine podgoričke, kod protinice Nadice Radović.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
