Vozdviždenje časnog Krsta Gospodnjeg, evharistijski je proslavljeno u podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa.

Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina ovog drevnog hrama, uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namjesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i protojereja Jovana Radovića.

Za pjevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog svetog hrama.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin:

,,Mi Krst poštujemo, slavimo i Krstom se krstimo zato što se na njemu naš Spasitelj žrtvovao za život svijeta; na Krstu je pokazao da je Bog – Ljubav, koji je vječna zajednica vječne ljubavi! I upravo je na Krstu ta Ljubav vrhunila”, naglasio je prota.

Dalje je kazao da Bog Otac nije zažalio Svoga Sina Jedinorodnoga, niti se On odrekao toga da se žrtvuje za život svijeta i pojasnio da je do Hristovoga Raspeća, Krst bio znak najvećega poniženja, sramote – kojim su kažnjavani najgori ljudi.

“Od Velikoga petka Krst je znak sile, slave i pobjede – jer nakon Raspeća Hristovoga, uslijedilo je Njegovo slavno Vaskrsenje; tako da je svojim Vaskrsenjem pobijedio najvećeg neprijatelja roda ljudskog – smrt, grijeh i đavola“, poručio je otac, naglasivši da se Gospod poistovjetio sa Krstom i da je od tada Krst simbol Njegovoga Raspeća, a sila i slava naša.

Zato u Crkvi svake srijede i petka slavimo Krst Gospodnji, kao i danima koji su vezani za neke istorijske događaje… kako je pronađen u vrijeme cara Konstantina i njegove blagovjerne matere carice Jelene, kao i kada je bio zarobljen u 6. vijeku i odnesen u Persiju te se vratio u Jerusalim i pokazao svoju slavu.

,,Krstu se obraćamo kao ličnosti, jer se poistovjetio sa Hristom i ukazao na Njegovo Raspeće i Njegovo Vaskrsenje“, naglasio je prota, podvukavši da nas u našim svakodnevnim nevoljama, Krst osnažuje i ukrepljuje, da izdržimo i sa radošću nosimo svoj krst, a to nam je Gospod jasno pokazao.

Prota je dodao da ga ukrašavamo zato što Krst vodi u Vaskrsenje u slavu Carstva nebeskoga, što je simbol pobjede; da ne klonemo duhom, da ima smisla izdržati i sve pretrpjeti, da sve ima smisla, jer je na kraju pobjeda Hristova i da je važno da se mi samo nađemo u toj pobjedi jer nije svako trpljenje i stradanje spasonosno:

“Spasonosno je samo ono koje je u Hristu i sa Hristom; kao što se razbojnik sa desne strane spasio i ušao prvi u raj – jer je svoj krst poistovjetio sa Krstom Hristovim. Da Bog da, da svi oni koji pate širom svijeta, braća naša u Ukrajini, Siriji, na KiM, u bolnicama i tamnicama, da ih Gospod okrijepi i osnaži kako bi svoj krst hrabro nosili, da se svom krstu radujemo i izdržimo do kraja – jer na kraju dolazi Njegovo slavno Vaskrsenje. Krstu Tvome klanjamo se Hriste i Sveto Vaskrsenje Tvoje slavimo, Amin!”

Potom su svi oni koji su se pripremili pristupili Svetoj čaši u Svetoj tajni pričešća.

Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.