Vozdviždenje Časnog krsta Gospodnjeg liturgijski je proslavljeno u podgoričkom hramu Svetog Đorđa
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Mileta Kljajević uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, protojereja Jovana Radovića i jereja Ivana Crnogorčevića.
Za pevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog svetog hrama, praćeni Nemanjom Kljajevićem, studentom Bogoslovskog fakulteta u Beogradu.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Mileta Kljajević:
,,Nekadašnje strašno oruđe za kaznu velikih krivica, poslije raspeća na Njemu najvećeg pravednika, postalo je za vjerne Njegove pripadnike, velika svetinja. I od onog momenta, kada je na ovom strašnom oruđu tijelo stradalca prikivano gvozdenim klincima i orošeno kapima Njegove krvi, Krst je osvećen na vječita vremena“, poučio je sabrane prota, naglasivši da je Crkva naredila da se zbog pretrpljenih muka Hristovih, ovaj dan posti.
Ona nas u stihiri poučava, kako je kazao, da je Krst čuvar cijele vaseljene, ukras Crkve, vjernima tvrđava, anđelima slava i demonima duboka rana.
Potom je podsjetio da danas Crkva takođe proslavlja Uzdizanje Krsta Gospodnjeg, povodom dva događaja iz istorije, između cara Konstantina Velikog i Maksencija, koji se odvio tokom rata.
,,Jednog divnog predvečerja, car Konstantin ugleda na Suncu upisan Krst i oko Njega natpis: Ovim ćeš pobijediti. Sutradan rano, on je naredio je da se takav Krst ima izraditi na šlemovima, štitovim, zastavama; a na čelu vojske postavio je zastavu na kojoj je od najboljih materijala, bio izrađen skupocijeni Krst. Sa tako oduševljenom vojskom, pošao je u boj i pobjedio mnogobrojnijeg Maksencija i pobjedonosno ušao u Rim.”
Za spomen na ovu pobjedu, kazao je načalstvujući sveštenoslužitelj, na visokom kamenom stubu posred Rima, Konstantin je postavio veliki Krst. Poslije njegovog krštenja i njegove mati Jelene, carica je otputovala za Jerusalim ne bi li pronašla Krst, na kome je raspet, Gospod Isus Hristos.
,,Jevreji, za dugo vremena nisu hteli da pokažu gdje je zakopan Krst pa kad su najstarijeg među njima primorali, on je pokazao mjesto, na kome se nalazio idolski hram, mnogobožačke Venere.“
I zaista, podvukao je otac, tu su pronađena tri krsta i gvozdeni klinci, ali se nije moglo znati, koji je od ta tri krsta, Krst Gospodnji.
,,I baš tada tuda je prolazila povorka sa mrtvacem i kada je treći Krst stavljen na mrtvaca, on je oživio, pa se po tome znalo da je to Krst na kome je raspet Gospod naš Isus Hristos“, besjedio je prota, rekavši da se i danas Krst Gospodnji nalazi u jerusalimskom hramu, u Oltaru.
Na kraju svoga obraćanja poželio je svima srećan i blagosloven praznik kojim pobjeđujemo sve naše neprijatelje, jer Krst je, kako je naglasio, najjače oružje u pobjedi od nepomjanika.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je po ustaljenom običaju u Svetogeorgijevskom domu.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
