Na praznik Vozdviženja Časnog krsta u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odsluženo je jutrenje sa iznošenjem Časnog Krsta i Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej Igor Balaban, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Mitrovića, protojereja: Branka Vujačića i Nikole Pejovića, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Sabranima u ovome svetom hramu obratio se protojerej Igor Balaban.
,,Svaki put kad se prekrstimo, činimo znak Časnog Krsta na svome tijelu, moleći da nam prosvijetli um, prosvijetli čitavu našu dušu i tijelo, da nam zdravlje i da blagoslovi sve ono što činimo i što naše ruke čine. Proslavljamo danas praznik, kada je uzdignut Krst Gospodnji nakon što je nađen u četvrtom vijeku, pronađen, uzdignut da ga svi vide, ovoga puta kao znak pobjede nad smrću, kao znak pobjede Božije sile nad ljudskom zlobom i nepameću.”
On je pojasnio da je krst prvobitno bio simbol sramne smrti koja je bila namijenjena teškim prestupnicima i dodao da su Rimljani i Judejci htjeli da osramote Gospoda, ali da su ga umjesto toga proslavili.
,,Nema, bukvalno, jedne stope na ovoj planeti, jednoga zemaljskog naroda, jedne teritorije bilo kakve, gdje nije došao Krst Gospodnji kao znak pobjede nad smrću, kao znak Božije sile. Eno tamo i na južnom polu ima crkvica, a da ne govorimo o svim kontinentima od kraja do kraja vaseljene.Zato Krst koji prihvatamo na sebe; zato Krst koji primamo u svoje srce; zato Krst koji je Hristos ponio na svome putu od sudnice i tamnice, do Golgote; zato taj Krst predstavlja nama spasenje.”
Otac Igor je dodao da bi Krst ostao sramota, da nije sami Gospod na njemu stradao.
”Onaj koji je bez grijeha, Onaj koji je stvoritelj neba i zemlje je bio raspet na njemu od svojih stvorenja. Da nije On na Krstu iskupio svojom krvlju svaki naš grijeh i ovaj svijet, da nije on na Krstu oprostio svojim neprijateljima, rekavši: ’Oprosti im Oče, jer ne znaju šta čine‘, da nije to Gospod uradio, Krst bi bio samo jedan od oblika u ovome svijetu.”
On je kazao da se poštovanje koje iskazujemo prema Krstu prenosi i na samog Gospoda, i da, cjelivajući ga, činimo molitvu Bogu.
”Cjelivamo Krst sjećajući se stradanja Gospodnjih na Krstu. Cjelivamo Krst sjećajući se i onoga što je došlo poslije stradanja, a što je dalo smisla tome stradanju. Sjetimo se vaskrsenja”, rekao je otac Igor i dodao da bi Krst bez vaskrsenja bio poraz i bila bi tama.
Tekst, foto: Boris Musić
