„Svetinje u čiju smo odbranu ustali su Božije! Da bi se to razumjelo čovjek mora imati srce.. Za ljubav, slobodu, sreću, pravdu treba imati čistu dušu. Tada se sve samo otkriva. Samo narod slobodan ima sve u svojim rukama“, ovim riječima obratio se sveštenik Nikola Marojević hiljadama Nikšićana, okupljenih u molitvenoj litiji, na Krstovdan, u subotu 18. januara 2020.
Prije veličanstvenog sveštenog hoda, u nikšićkom Sabornom hramu, služen je Moleban Presvetoj Bogorodici. Nakon službe, svenarodna litija, predvođena sveštenstvom i monaštvom, u mirnom, dostojanstvenom hodu iskazala je neslaganje sa tzv. Zakonom o slobodi vjeroispovjesti, koji je uperen protiv eparhija SPC u Crnoj Gori.
Nikšićani su se, i ove praznične večeri, sabrali uz svoju Majku Crkvu, boreći se, na miran, civilizovan i hrišćanski način, za slobodu svoje Crkve i osnovna ljudska prava.
Broj okupljenih, iz večeri u veče je sve veći i veći, pa se, prema procjenama uskoro, može očekivati spajanje početka i kraja litije na ulicama Nikšića.
Na Trgu „Slobode“, u centru grada okupljenima se obratio protojerej dr Nikola Marojević, govoreći o slobodi koja se ne da vezati.
„Nedavno nas upita neko: čije je ono što je naše, precjenjujući sebe, skrivajući se pod tuđim imenom, a u stvari pokazujući svoje suštinsko neznanje. Malen je ljudski um da to razumije. Svetinje u čiju smo odbranu ustali su Božije! Da bi se to razumjelo čovjek mora imati srce i najprije srediti svoj život… Za ljubav, slobodu, sreću, pravdu treba imati čistu dušu. Tada se sve samo otkriva. Samo narod slobodan ima sve u svojim rukama. Istina se ne da vezati“, rekao je o. Nikola, dodajući da je Istina samo jedna, i nema drugo lice.
„Ova drama, na ulicama Crne Gore, a vidimo proširila se na mnoge zemlje gdje žive pravoslavni hrišćani, nadmašuje i nas kao njene protagoniste. Ovo je, već, istorija, u punom smislu riječi. Oni koji, radeći svoj posao, po trgovima, na ćoškovima, dronovima i baznim stanicama, popisuju nas u knjige raporta svojim nadređenima, u stvari nas upisuju u knjigu časti, poštenja i ljudskog dostojanstva. Mnogo je veća svetinja koju branimo od sile koja je ispred nas. Riječ se ne da vezati“, istakao je sveštenik Marojević.
Naveo je da dati riječ, znači biti spreman za nju položiti život. To je, poručio je otac Nikola, odgovor onima kojima je sve jasno, a ništa ne znaju.
„Ovo nijesu samo ulice, kao što ovo nijesu samo šetnje. Ovo su molitveni vapaji naroda ranjenog nepravdom i suštinskim poniženjem!“
„Crna Gora u kojoj danas živimo nije Crna Gora za koju su živjeli i ginuli naši preci. Naš narod, ma kako ga zvali, Srbi ili Crnogorci, Crnogorci ili Srbi, pravoslavni hrišćani, nikada nije bio raja! Raja nijesmo bili ni pod petovjekovnom turskom imperijom, a danas bi od nas da naprave raju!“
„Dah slobode koji pronosimo ovim ulicama, ovim duhovnim lavirintima, ne može ugušiti niko. Kao ni sjaj u našim očima i radost na licima. To nije od ovoga svijeta. Možete nam okupirati zemlju, ali ne možete dušu. Ona se ne da uhvatiti. Vjera se ne da vezati“, naglasio je protojerej Nikola Marojević, čije obraćanje je vjerni narod pozdravljao srdačnim aplauzima i povicima: Ne damo svetinje!
Takođe je kazao da je vjera svjetlost koja svijetli u tami, kad živiš po zakonima koji se ne mogu vidjeti, kad ti je blizu Onaj koga niko nije vidio nikad, a koji ti daje da budeš to što jesi.
„Vjera je način da budeš bolji, ljepši, savršeniji. Da budeš čovjek. Svetinje koje bezakonici podvode Državi su očni živac postojanja ovog naroda. Mi nemamo dublje tajne, a Tajna se mora čuvati da bi ona sačuvala nas. Čovjek se ne da vezati“.
„Kome da predam crkvu u mome selu pored koje sam položio kosti svoje majke i bližnjih? Ili one, na koju svi jurišaju u kojoj sam kršten vodom i Duhom i postao hrišćanin? Kako da predam ključeve Sabornog hrama, iz koga smo krenuli, u kome sam primio svešteni zalog vječnog života, za koji ću odgovarati na Hristovom Sudu. Kako da predam ono zrno soli kojim solimo pogaču od Cara Lazara do dana današnjeg? Kome da damo onaj kvasac vječnoga života koji nam je prenio Sveti Sava, kojim osam vjekova u našim dušama narasta Carstvo Božije? Mogu se čovjeku vezati ruke, ali ne možeš vezati Čovjeka u njemu“, kazao je sveštenik Marojević, zaključujući svoju naadhnutu besjedu riječima:
„Samo narod koji nosi Boga u sebi može da bude slobodan. Samo čovjek obasjan vječnim vrijednostima, moralom, dostojanstvom, poštenjem, vjerom ima nade da će opstati. Čuvajmo hramove, branimo domove, ne dajmo na obraz. Živjela sloboda!“.
