Praznik Četvorodnevnog Lazara proslavljen je evharistijski u podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa kojem je prisustvovao veliki broj vernog naroda.
Svetom liturijom načalstvovao je protojerej Jovan Radović, uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturijske vozglase odovarali su polaznici Škole pojanja Sveti Đorđe, koju vodi prota Jovan Radović.
Tokom liturije poučnom besjedom sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Jovan Radović:
,, Evo nas danas u čudesnom prazniku vaskrsenja Lazara, prijatelja i druga Božijega, Gospoda našega Isusa Hrista.
Čuli smo današnje Jevanđelje, Lazar je bio bolestan i umro je; Nakon prebivanja 4 dana u grobu vidimo čudesni razgovor između sestara Lazarevih, Marte i Marije sa njihovim Učiteljem, Gospodom Hristom.
One kažu “ Da si Ti bio ovde, ne bi umro brat naš“. Gospod kaže: „Ja sam vaskrsenje i život, onaj koji vjeruje u mene, nikad neće umrijeti, nego će živjeti vječno. I vidimo, da Gospod na očigled sveg naroda, jevrejskoga, prijatelja i poznanika Lazarevih, Marte i Marije vaskrsava svoga prijatelja iz groba koji je već 4 dana bio u grobu.
Gospod to čini namjerno i svjesno, jer On je mogao doći da iscijeli Lazara, dok je bio bolestan; Marta i Marija javljaju šest dana prije smrti; međutim, Gospod namerno ne žuri, jer je znao da će vaskrsnuti Lazara, – čime je htio da postigne, da se učenici Njegovi utvrde u vjeri u Njega, kao Bogočovjeka, a isto tako da Jevreje koji su imali ogromnu mržnju, prema Njemu, bar na neki način ublaži tu mržnju, tim čudom kojim će On napraviti; a koje nikada do tada niko nije napravio u Izrailjskom narodu.
Čudesne riječi im Gospod izgovara, prvo im kaže da pomjere kamen da bi i oni osjetili da on zaudara (Marta mu govori, da je 4 dana u grobu i da zaudara, već je počeo da se raspada i da truli) Gospod gromkim glasom kaže: Lazare iziđi napolje !
Tog momenta, obavijen pogrebnim povojima, Lazar, izlazi i vaskrsava i pridružuje se na večeri, to veče.
Posle toga, Lazar je poživeo još 30 godina, bio je Vladika na Kipru i na današnji dan, čudesno miro zamiriše iz moštiju Lazara četvorodnevnoga i pravednoga.
Gospod je ovo čudo napravio, idući na svoje stradanje; nije slučajno Crkva umetnula ovaj praznik u Vaskršnji post, 7 dana pred vaskrsenje Hristovo.
Lazarevo vaskrsenje je predobjava vaskrsenja svih nas ljudi.
Mi vjerujemo da ćemo na kraju svijeta, vremena i istorije – kada zatrubi truba Božija – svi vaskrsnuti, da će se tijela i duše naše ponovo sjediniti i onda će nastati Strašni Sud Božiji.
Koja je to novina koju Hristos donosi u ovaj svijet. Upravo vaskrsenje tijela. Jer sve religije ovoga svijeta su verovale u besmrtnost duše; međutim, hrišćanstvo nam donosi novinu u tome da nema veće katastrofe, tragedije za rod ljudski, nego smrt ljudi.
Nije Bog stvorio smrt ljudi. Smrt je ušla u ovaj svijet, zavišću đavolovom i slobodnom voljom Adama i Eve.
A Hristos Gospod je došao iz jedinoga razloga – da pobijedi našu smrt i nama darovao život vječni.
Dakle, mi vjerujemo u vaskrsenje mrtvih i život budućega vijeka; da ćemo svi na kraju vaskrsnuti i sjediniti se; i izaći oni koji su činili dobro, u vaskrsenje života, a koji su činili zlo u vaskrsenje suda.
Bogu našemu neka je slava, Ocu i Sinu i Duhu Svetome. Neka bi molitvama Lazara četvorodnevnoga, Gospod i nas vaskrsao iz naših grijehovnih želja; da i mi krenemo na stradanje, smrt i vaskrsenje Hristvo, Bože daj, Amin. !“ – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Radović.
Potom su svi oni koji su se pripremili, pristupili Svetoj tajni pričešća.
Sveštenoslužitelji su zatim pristupili osveštavanju slavskih prinosa, današnjim svečarima.
Elza Bibić
