Na Lazarevu subotu, 4. aprila 2026. godine, u navečerje velikog praznika Cvijeti, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici služena je večernja služba sa osvećenjem vrbinih grančica. U nastavku, sveštenstvo Sabornog hrama, zajedno sa vjernim narodom i mnoštvom djece, krenulo je u litijski ophod oko Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja.
Po završetku litijskog ophoda sabranima se obratio protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, čija je besjeda bila prožeta snažnim prazničnim smislom i pozivom na unutrašnje duhovno obnovljenje.
Podsjećajući na riječi kojima je narod dočekao Hrista prilikom Njegovog ulaska u Jerusalim: „Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, osana Sinu Davidovu“ otac Dalibor je kazao da ove riječi Crkva više od dvije hiljade godina neprestano ponavlja uoči praznika Cvijeti i naglasio da Gospod dolazi radi svih nas i radi našeg spasenja, a da vjerni, sabirajući se u hramu, u stvari dolaze Njemu u susret.
U nastavku besjede, prota Dalibor je podsjetio na duboku simboliku hrama kao mjesta Božjeg prisustva, rekavši da je „ovaj hram Vaskrsenja, kao i svaki hram, novi Jerusalim“.
Prota Dalibor je posebno naglasio da se smisao praznika ne iscrpljuje samo u spoljašnjem praznovanju, već u unutrašnjem preobražaju čovjeka.
„Naše tijelo, naše biće, braćo i sestre, draga djeco, treba da postane novi Jerusalim“, poručio je otac Dalibor.
Osvrćući se na jevanđeljski događaj vaskrsenja Lazarevog i svečanog Hristovog ulaska u Jerusalim, prota je podsjetio da je narod tada pred Gospodom prostirao haljine i palmove grane, slaveći Ga proročkim riječima. Isto tako, i danas je priziv Crkve da vjerni ne ostanu samo posmatrači velikog praznika, već da postanu njegovi istinski učesnici — da u slavu Božiju prinesu čistotu srca, vjeru i blagodarnost.
Na kraju svoga obraćanja, protojerej-stavrofor Dalibor Milaković pozvao je sabrane da u miru, pokajanju i duhovnoj budnosti dočekaju dane Strasne sedmice, kako bi, preispitujući sebe i svoje biće, uzrastali u vjeri i ljubavi. U tom duhu je poručio: „Da ove dane pred Vaskrs Hristov preispitamo sebe i svoje biće… i da očišćeni i mi možemo izgovoriti kao djeca prije više od dvije hiljade godina da Gospod blagosloven uđe u srce naše.“
Molitveno sabranje u navečerje Cvijeti u podgoričkom Sabornom hramu bilo je ispunjeno radošću praznika, ljepotom dječjeg učešća i živim osjećanjem da Crkva, iz godine u godinu, korača istim onim putem kojim je Gospod išao ka Jerusalimu — putem ljubavi, smirenja i žrtve, koji vodi ka svjetlosti Vaskrsenja.
Tekst, foto: Boris Musić
