Berane

Litija i moleban u Đurđevim Stupovima

Ime: 24.02 2020. LITIJA Berane; Opis: Litija i moleban u Đurđevim Stupovima Tip: audio/mpeg

Vasojevići su, u nedjelju 23. februara 2020. od ranih jutarnjih sati bili u molitvenom i krstonosnom hodu. Litije vjernog naroda kretale su,iz više pravaca, ka Beranama ka onoj matici naroda Božjeg, koja se, nakon susreta u bratskoj ljubavi i slozi, uputila ka našem stožeru, manastiru Đurđevi Stupovi.

Svenarodna litija vjernog naroda, predvođena sveštenstvom i sveštenomonaštvom, i ove večeri, je, na miran i dostojanstven način, iskazala svoje neslaganje sa diskriminatorskim i neustavnim tzv. Zakonom o slobodi vjeroispovjesti, kao i svoju odlučnost u odbrani vjere pravoslavne, svoje Majke Crkve i njenih Svetinja.

Sabranima u veličanstvenom krsnom vhodu, kojih je bilo oko 25 hiljada, nakon odsluženog Molebana, obratio se protojerej-stavrofor Dragan Ristić, arhijerejski namjesnik beranski.

„Bog nas je u ovaj sveti dan Vaskrsenja Hristovog, sabrao, opet, oko naše svetinje Đurđevih Stupova. Kad se pogleda gore do Rastovca i one litije koje smo krenuli od Azana, Police, Šekulara, Kaludre, Gornjih Sela, sa svih strana do ove naše svetinje, ne može čovjek da se otme utisku da je to kao jedna košnica, a mi svi smo pčele, koji se sabiramo oko ovog svetog Manastira, s blagoslovom Svetog Georgija, Presvete Majke Bogorodice, Gospoda našeg Isusa Hrista, jer On kaže u svetom Pismu: Vi ste so zemlji, ako so obljutavi čime će se osoliti“.

„Zaista, svjedoci smo, evo, dva mjeseca, da je ova so, koja je krenula iz Crne Gore u slavu imena Božjeg i svih svetitelja Božjih, u slavu onih mučenika i naših svetitelja od našeg Oca Save, svih Nemanjića, Svetog Vasilija Ostroškog, Petra Cetinjskog i svih onih koji su kroz vjekove branili, čuvali, njegovali svoju vjeru do današnjeg dana, u jedno jato sabrani, da čuvamo svoje svetinje i da neprestano pjevamo pjesmu, ovih dana: Ne damo svetinje“, kazao je o. Dragan.

Na njegove riječi brojni sabrani narod odgovorio je, poručujući više puta, glasno i jasno, da ne daju svetinje.

Otac Dragan je dodao da je posebna radost pripadati ovom narodu i ovom gradu, jer nas je Bog, u ove dane, sabrao u međusobnoj ljubavi i slozi.

„U nekom vremenu ranijem, bili smo malo zaboravili jedni na druge, ali Bog je dao da se kroz ove litije saberemo, da se porazgovaramo kako su naši preci kroz vjekove pričali u ljubavi Božjoj“, besjedio je sveštenik Ristić.

On je poručio da su naši preci kroz vjekove čuvali svetinju, čuvali istinu Božju i zato je, smatra on, danas ponos biti dijete prave, istinske Crne Gore.

„Sabiraju nas riječi Hristove: Budite kao djeca i mi smo, zaista, kao djeca i tako ćemo da odgovorimo svima koji ovih dana pokušavaju da nas optuže da u našim litijama zloupotrebljavamo djecu. Mi čuvamo Svetinju da bi onima koji dolaze poslije nas imali šta da ostavimo, nećemo da im ostavimo gole šume i livade, i ostalo, što je uništeno, nego da im ostavimo zdravo društvo da bi moglo da funkcioniše na istinski, pravi način i da bi uživali u onome što nam je Gospod dao“, naveo je protojerej-stavrofor Dragan Ristić.

Sabranje je pozdravio i sveštenik Vukman Petrović iz Župe aleksandrovačke, porijekom iz pljevaljske Kosanice, a starinom Kuč, koji je došao sa željom da podrži braću i sestre u Crnoj Gori, u borbi za odbranu Svetinja.

„Meni, kao svešteniku, srce sada, zaista, igra jer kada sam htio da doživim vjeru pravoslavnu na pravi način, ja sam htio, ustvari, da je doživim kroz radost, a naša vjera je vjera radosti. Htio sam da je doživim kroz ljubav, jer naša vjera pravoslavna je vjera ljubavi i. iznad svega. ta radost i ljubav se doživljavaju kroz sabranje. Nema veće ljubavi i radosti od vašeg sabranja, braćo i sestre!“

„Naše današnje okupljanje pokazuje da smo živi. Tamo u Župi, gdje služim, naš vjerni narod kad hoće da posti kaže: čuvam post, kad hoće da se pričesti: čuvam se za sveto pričešće, čuvam se za slavu moju da je dočekam dostojanstveno, a to znači čuvam se za svetinju da bi me svetinja čuvala. Vi, braćo i sestre, znate da čuvate svetinje i zato ih ne damo i one neće nas dati u kandže onog koji nije Hristov. Ne damo svetinje!“, poručio je otac Vukman, zaključujući svoje pozdravno slovo riječima:

„Dok smo prilazili ovom svetom manastiru i gledali temelje, pomislili smo šta bi ovo sveto kamenje nama ispričalo kroz vjekove, kakve bi pjesme spjevalo, kakve bi tu bile suze radosnice, suze tuge i bola, ali, kad bi mogli da pričaju ovi temelji bi danas ispričali najljepšu priču, da smo dostojni naših svetih predaka i viteza Svetog Petra Cetinjskog, i monaštva Svetog Vasilija Ostroškog, i podviga Svetog Stefana Piperskog, i čojstva i junaštva Marka Miljanova. Neka tako bude zauvijek. Neka živi Crna Gora, neka živi pravoslavlje“.

Prisustvo protojereja Vukmana Petrovića, arhijerejskog namjesnika aleksandrovačko-bruskog potvrda je da se za dešavanja u Crnoj Gori, povodom usvajanja neustavnog Zakona o slobodi vjere, zna daleko izvan granica Crne Gore. Današnjoj litiji i molebanu prisutvovala je i nekoliko Hercegovaca, koji su, vođeni istom željom da pruže podršku braći i sestrama, stigli u manastir Đurđeve Stupove: Miloš Elez sa suprugom i srpski vitez Blažo Grković, borac sa hercegovačkog ratišta, kao i Beranci iz dijaspore: Mile Asović sa suprugom Slavicom.

Protosinđel Evstatije (Dragojević), sabrat Manastira, istakao je, ovom prilikom, i veliki podvig grupe mladića, koji su sinoć, ispred crkve Svetih Kirika i Julite, u stradalnoj Velici krenuli u veliku litiju, najprije, do crkve Svetih apostola Petra i Pavla na Ćafi Prijedolskoj, koja se nalazi na skoro 1900 metara nadmorske visine, da bi se potom uputili prema Beranama i Šekularima. Veličane je, noseći Časni krst,  predvodio Milutin Stešević sa kojim su bili i: Mirko Jokić, Ljubiša Živaljević, Miomir Jokić, Mika Jokić, grupu iz Šekulara činili su: Milovan Rmuš, Vidoje Rmuš, Radovan Rmuš, iz Berana: Mirko Ivanović, Darko Tmušić, a iz Kaludre Milić Ralević.