U crkvi svetog Nikolaja u Bijelom Polju, na praznik Usekovenje glave Jovana Krstitelja Liturgiju je služio jerej Milosav Jovanović
U današnji dan, besjedio je o. Milosav, molitveno praznujemo Svetog Preteču Gospodnjem, kako ga je Gopod nazvao, najvećeg od žene rođenog.
„To je najveća pohvala koju je jedan čovjek primio je od samoga Gospoda Isusa Hrista; da bude onaj koji će pred njim da ide, da bude upaljena svjetiljka koja će da blagovijesti i propovijeda riječ Jevanđelja, da blagovijesti Vaskrsenje – Vaskrsloga Gospoda Isusa Hrista. Mi znamo da je je Sveti Jovan rođen od oca Zaharije i majke Jelisavete, na čudesan način, jer oni nisu mogli da imaju djece. Njima se javio Arhangel Gavrilo i blagovijestio tu radosnu vijest, da će ona roditi sina i da mu dati ime Jovan. Kada je čuo to Zaharija, on je ostao nijem do onoga trenutka dok se dijete nije rodilo. I kada su ga, po rođenju sina pitali kako da nadjene ime djetetu, on je napisao na jednoj daščici – Jovan. Pitali su ga: „Zašto Jovan, niko u tvom rodu se nikada nije tako zvao“, ali to je bio promisao Božji, da će biti veliki među prorocima, kako ga Sveti Oci nazivaju „posljednji Prorok, prvi Mučenik za vjeru Hristovu, za Gospoda našeg“ – sveti Jovan, koji je rano ostao bez svojih roditelja. Sjetimo se kako je njegov otac bio ubijen i kako je ostao i bez majke. I odstastao je u pustinji, po predanju Crkve njega su čuvali sami Anđeli. Njegov cijeli život bio je isposnički, kako je to opisano u Svetom Pismu“, besjedio je o. Milosav.
On je istakao da je glavna uloga Svetog Jovana Preteče bila da propovijeda narodu o Onome koji dolazi poslije njega, a to je Gospod Isus Hristos.
„Onaj koga je on krstio desnicom svojom u rijeci Jordanu, kada se projavio Trojični Bog. Ista ta desnica Svetog Jovana, koja se spustila na glavu Gospoda Isusa Hrista, ima poseban blagoslov da se čuva u našoj Crkvi u Crnoj Gori, da nas blagosilja, čuva i štiti Sveti Jovan. Veliki Prorok, prvi Mučenik, onaj koji je propovijedao i svojim životom svjedočio riječ Božju, i postradao za riječ Hristovu. Današnji praznik, Usekovanje njegove glave svjedoči da je on zaista bio Mučenik i onaj koji je živio ono što je govorio- da se približilo Carstvo nebesko. Čuli smo u današnjem Jevanđelju kako je bezbožni car Irod, sin onoga Iroda, kako ga Sveti Nikolaj u svom prologu naziva „pogani izrod od poganog roda drveta“. Onaj Irod koji je pobio 14 hiljada Vitlejemske djece, koji je tražio i Hristovu glavu, da pogubi, njegov sin, imao je zakonitu ženu, koju je otjerao i uzeo sebi za ženu Irodijadu, ženu svoga rođenog brata, koji je bio živ. To je bilo protivno i ljudsko i Božjem zakonu. O tome je govorio Sveti Prorok Jovan, da je to grijeh. Ali pošto su bili toliko u grijehu, Irod i Irodijada, nijesu mogli da rasuđuju šta je dobro a šta zlo, nego su svu svoju mržnju okrenuli protiv Svetog Proroka Gospodnjeg. Ali ovaj Irod je znao da je ovaj Prorok bio Sveti čovjek, pa ga nije odmah pogubio, nego ga je bacio u tamnicu. Ali Irodijadina zla namjera bila je da ga pogubi zbog izobličenja toga grijeha. U to vrijeme Sveti Jovan je propovijedao riječ Božju i govorio ono šta je riječ Božja i ono što je grijeh. U današnje vrijeme da Sveti Jovan govori i svjedoči šta je grijeh a šta nije, mnogi bi mu rekli da se bavi politikom, možda bi mu neki rekli da je sve manje Prorok a više političar, kako to umiju da govore u današnje vrijeme. Ali tako to biva, draga braćo i sestre, sa izabranicima Božjim, sa ljudima Božjim koji svjedoče riječ Božju, i koji izobličavaju ono što je grijeh“, besjedio je on.
Podsjećajući na pročitano začalo u Jevanđelju, o. Milosav je kazao da smo čuli kako je na Irodovom rođendanu Irodijadina kćerka Solomija igrala, i kako je obećao da joj da šta god zaište, pa makar to bilo i pola njegovog carstva.
„ A ona, poučena od svoje majke, tražila je na tanjiru glavu Svetoga Jovana, Proroka Gospodnjeg. Ne mogavši, tako da kažemo, da se izvuče od svog obećanja, jer je bilo dosta zvanica, on je naredio dželatu da odsijeku glavu Svetom Jovanu. Isti grijeh su ponijeli Irod, Irodijada, Solomija a i onaj dželat, kako bi danas rekli, on je „samo radio svoj posao“. Isti grijeh su imali, odsjekli su glavu Svetoga Jovana, ali da bude grijeh još veći, Irodijada je uzela Jovanovu glavu i jezik izbola iglama i bacila je u nečisto, prljavo mjesto. A vidimo kasnije, kako promislom Božjim, zemlja nije mogla da drži Svetinju – glavu Svetoga Jovana, pa imamo ono praznovanje Prvo i Drugo obretenje Svetoga Jovana Krstitelja. Kako tada tako i u našim vremenima zemlja ne može da trpi nevinu krv, prolivenu za riječ Božju. Na prvim stranicama Svetog Pisma, sjetimo se, kako je Kain ubio vog brata Avelja, Gospod mu kaže: “Krv tvoga brata vapije k meni na Nebu“, kazao je o. Milosav.
Poredeći to sa našim vremenom, o. Milosav je podsjetio na, ne tako davno, strašno prolivanje bratske krvi.
„ Sjetimo se Ostroških branitelja, Baja Stanišića sa 25 svojih oficira, koji su branili kivot Svetog Vasilija, ali u to vrijeme crvena Irodijada ubila je uz pomoć okupatora svoju braću, nisu htjeli da se predaju, i poslije njihovog mučeničkog stradanja njihova tijela su bačena niz ostroške grede. Kasnije, potomci te crvene aždaje, njihove kosti su sahranili, tačnije bacili u javni nužnik, da ih tamo što više oskrnave, isto onako kako je Irodijada Jovanovu glavu htjela da oskrnavi. Tako su i oni bratske kosti bacili, ali , blagodareći Bogu i blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju te kosti su izvađene i pohranjene na čudesnom mjestu, pored Svetog Mučenika Stanka u crkvici blizu Donjeg manastira Ostroga. Eto tako je u vrijeme Irodovo bjesnila Irodijada, i u naše vrijeme ima Irodijada, i da da Bog da svaki put kada se pojavi novo iskušenje, novo stradanje, da Vaskrsli Gospod bude taj koji će biti zastupnik i molitvenik, koji će nas čuvati od iskušenja. Da nas Sveti Jovan i ovaj praznik današnji bude prije svega na pouku prave vjere, da čuvamo vjeru onako kako Bog zapovijeda, rekao je on.
Vjeru, a ne sujevjerje, upozorio je o. Milosav, kojeg danas pogotovo ima u našem narodu, a to su ostaci ove crvene Irodijade o kojoj smo nešto malo prije govorili.
„Pa možemo da čujemo svuda, i preko društvenih mreža i u narodu da se kaže „valja se, ne valja se“. To braćo i sestre nije vjera. Pa kažu na današnji praznik ne valja da se jede ništa što je okruglo, da se pije ništa što je crveno. A to je đavolje, da ne pijemo ništa što je crveno znači da ne idemo na Liturgiju, da se ne pričešćujemo, to je đavolja stvar i od toga treba da se klonimo, i da poštujemo svoju vjeru, da je propovijedamo i svjedočimo onako kako je Jovan svjedočio, a to je svojim životom liturgijskim, i da budemo nosioci Vaskrslog Hrista. Još jednom neka bi vas Gospod blagoslovio molitvama Svetog Proroka koji je poslije Presvete Bogorodice najveći i kome se prije svega obraćamo za molitvenu pomoć u vijekove vjekova, Amin“, besjedio je o. Milosav.
