Na Sveti i Veliki četrvrtak, kada se naša Sveta Crkva sjeća molitveno Tajne večere, noći kada je Gospod Isus Hristos ustanovio Svetu tajnu pričešća, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici kojom je načalstvovao protojerej Igor Balaban, arhijerejski namjesnik zetski uz sasluženje: protojerejâ-stavroforâ: Dragana Mitrovića i Dalibora Milakovića, protojerejâ: Miladina Kneževića, Branka Vujačića, Nikole Pejovića, jereja: Velimira Bugarina, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Nakon pročitanih jevanđelskih začala svima sabranima obratio se protojerej Igor Balaban:
,,Uzmite, jedite, ovo je Tijelo Moje, koje se za vas lomi na otpuštenje grijehova, pijte iz nje svi, ovo je Krv Moja Novoga Zavjeta koja se za vas i za mnoge izliva na otpuštenje grijehova“, veli Gospod svojim učenicima i svima nama do kraja svijeta i vijeka. Zapovijeda nam, preporučuje nam, savjetuje nam da se okupljamo u ime Njegovo, da se pomolimo Bogu, da damo blagodarnost Bogu i da potom jedemo hljeb koji je Tijelo Njegovo i pijemo vino koje je Krv Njegova“. – besjedio je on.
Prota Igor je u daljem obraćanju podsjetio da je Gospod onda kad obećava učenicima Svojim – apostolima da će ih ispuniti svake mudrosti, Božijom istinom i ljubavlju i pravdom, baš tada im objavljuje da će da strada:
,,Čini to Gospod tako i najprije svojim učenicima, a baš tada kada to čini, kada im obećava da će ih ispuniti svake mudrosti, da će se pijenjem, jedenjem toga hljeba Njegovog Tijela i pijenjem toga vina Njegove Krvi ispuniti Božijom istinom i ljubavlju i pravdom, baš tada im objavljuje da će da strada”.
U drugom dijelu prazničnog slova, prota Igor se osvrnuo na bezumnost ljudskog roda koja izdaje Gospoda, zaključivši da pala priroda ljudska zapravo ne da blagodati da uzrasta:
,,Odmah neposredno poslije te večere bezumni ljudski rod, izdaje Gospoda sudi mu lažno, nepravedno, kao što se vrlo često sudi, pljuje ga, bije ga i na kraju pokušava da ga usmrti. Takav je rod ljudski, takva je naša pala priroda, ne da blagodati da uzrasta. I kada se sami taknemo ovoga pričešća i okusimo od Gospoda, kad god izađemo sa vrata hrama, uvijek kao da učinimo nešto što ožalosti Gospoda. Svaki grijeh naš kao da je još jedno suđenje Gospodu, svako naše nepočinstvo, svaka naša zavist prema bližnjemu, svako naše podavanje svojim strastima i slastima, sve to je opet i opet i po 100 put i 1000 put pljuvanje i izdaja Gospoda i pokušaj da njega izbacimo iz svijeta kao što su pokušali oni bezumni ljudi kad su ga ubili na krstu, misleći da su zauvijek završili sa Njime“.
,,Neka bi dao Gospod da nas Njegovo tijelo i krv iscjeljuje, opet i opet, jer nama icijeljenja neće biti dovoljno. I u Carstvo Božije ako Bog da kad uđemo, obećava Gospod da ćemo uzrastati u mjeru rasta visine Njegove, a ta mjera je bezmjerna, ta mjera je vječna, ta mjera je nesamjerljiva i našim umom nespoznativa. Daj Bože da nas Gospod prepozna kao svoje vjerne sinove i kćeri!“ – poručio je na kraju prazničnog slova protojerej Igor Balaban.
Tekst, foto: Boris Musić
