U crkvi Svetog Đorđa u Gornjim Martinićima, na praznik Svete Velikomučenice Efimije i blažene Olge Kijevske, u srijedu 24. jula 2024. ljeta Gospodnjeg, služena je liturgija, kao i pomen, povodom 228. godina od Martinićke bitke. Svetom službom načalstvovao je paroh spuško-martinićki protojerej Stanislav Tatić uz molitveno prisustvo sabranog naroda, dok su za pjevnicom odgovarali članovi Pravoslavnog bratstva Sv. Arsenije iz Danilovgrada.
1796. godine Gornji Martinići su bili poprište Martinićke bitke koja je vođena između crnogorske vojske, predvođenom Sv. Petrom Cetinjskim i guvernadurom Jovanom Radonjićem, sa jedne strane, i turske vojske sa druge strane.
Crnogorska vojska, sastavljena pretežno od Bjelopavlića i Pipera, iako je brojala oko 3 000 ljudi uspjela je da odbrani svoje položaje u Gornjim Martinićima tokom napada znatno brojnije turske vojske, koja je brojala oko 18 000 vojnika.
Bjelopavlići i Piperi su protivnapadom odbili turske juriše iz pravca Spuža i tom prilikom su zadali brojne gubitke Turcima. Sv. Petar Cetinjski u pismu kotorskom providuru o ovoj pobjedi nad daleko brojnijom turskom vojskom svijedoči: „To je možemo reći čudo od samoga Gospoda Boga učinjeno kojemu slavu i hvalu prinosimo“.
Nakon Martinićke bitke, dva srpska plemena Bjelopavlići i Piperi, ulaze u sastav Crne Gore, čime je njena teritorija znatno proširena.
Takođe, u ovoj crkvi 12 viđenih bjelopavlićkih vođa 1862. godine odlučilo je da radije budu spaljeni pod krovom crkve Sv. Đorđa nego da padnu u turske ruke. Zahvalni potomci i žitelji Martinića povodom tog događaja podigli su i spomenik posvećen ovim bjelopavlićkim vođama, koji se nalazi uz samu crkvu.
Domaćini ovogodišnjeg praznika bila su porodica Radović iz Martinića i plemensko udruženje ,,Bijeli Pavle’’ iz Danilovgrada.
Manojle Krsmanović,
Aleksandar Vujović