U nedjelju dvadesetu po Duhovima, 18. oktobra 2026. ljeta Gospodnjeg, kada Sveta Crkva molitveno proslavlja spomen svete mučenice Haritine Amisijske (Pontijske) i svetih mitropolita Moskovskih, u manastiru Dajbabe služena je Sveta Liturgija. Liturgiju je služio protosinđel dr Vladimir Palibrk-Kadić, namjesnik manastira Dajbabe.
I ove sunčane nedjelje kod kivota svetog starca Simeona Dajbabskog sabralo se mnoštvo vjernog naroda, a naročito raduje što je među sabranima bilo mnogo djece. Veliki broj vjernika udostojio se pričešća Svetim Hristovim Tajnama.
Prigodnom besjedom sabranima se obratio otac Vladimir, tumačeći jevanđelsko začalo o vaskrsenju sina Nainske udovice. Na vratima grada Naina, rekao je, srele su se dvije povorke. Jedna je povorka Života: Hristos, Koji jeste Život, a za Njim apostoli i mnoštvo naroda. Druga je povorka smrti: udovica sa narodom prati svoga jedinca sina do groba, noseći sa sobom svu tugu i beznađe paloga svijeta. U tom susretu smrt je pobijeđena – Gospod se sažali na majku, reče joj „ne plači“, dotače se odra i vrati mladića živog majci njegovoj. Tako svaka ljudska povorka smrti, kada se sretne sa Hristom, postaje povorka vaskrsenja.
Otac Vladimir je naglasio da postoji i treća povorka, od svih najgora. To je povorka onih koji Hrista nikada ne sretnu, jer ne vjeruju u Vaskrsloga Sina Božijega. Njihova tuga nema utjehe, a smrt nema odgovora, jer su se sami udaljili od Onoga Koji jedini može reći „ustani“. Zato je pozvao sabrane da se uvijek svrstavamo u povorku koja ide za Hristom – molitvom, pokajanjem i pričešćem Svetim Tajnama – da bismo se, kad dođe čas našeg rastanka sa ovim svijetom, i mi sreli sa Životodavcem. Daj Bože, poručio je, da nikada ne budemo u onoj trećoj povorci.
Neka bi nas molitve svete mučenice Haritine, svetih Moskovskih jeraraha i svetog starca Simeona Dajbabskog ukrepljivale na putu spasenja.
Aleksandar Vujović
