U Nedjelju mesopusnu, 7. marta, u Cetinjskom manastiru služena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej Anđelko Boričić uz sasluženje protojereja-stavrofora Obrena Jovanovića, protosinđela Justina Mrenovića, đakona Blagoja Rajkovića, đakona Aleksandra Lekića i jerođakona Amfilohija Truhilja.
Liturgijsku besjedu proiznio je arhijerejski namjesnik cetinjski o. Obren Jovanović, tumačeći današnju jevanđeljsku priču o Strašnom sudu, kako će Gospod suditi nama, Njegovim slugama, i kako će nam biti u onaj dan kada ćemo svi položiti račun pred Njim. On je podsjetio da je Bog ljubav koji je došao da spasi ovaj svijet i koji je dao život svoj za rod ljudski kako bi ga povratio u ono prvo dostojanstvo koje je dao čovjeku, a koje je on izgubio kada je odstupio od ljubavi Božje. Objasnio je da iz ove priča vidimo da smo mi oni koji sami sebi sudimo jer nam je Bog dao i pokazao preko proroka u Starom zavjetu, a onda i u Novom zavjetu svojim i životom Svetih apostola, Svete zapovijesti kojih treba da se držimo da bi jednoga dana stali sa desne strane, gdje bi nas On prepoznao kao one koji su Mu ugodili.
“Sudiće nam naša djela, ali ne samo u odnosu na Boga, nego i prema djelima koje smo činili jedni prema drugima, prema ovima malima. Gospod nas daje po promislu svome u određenom narodu i vremenu. Niko od nas nije mogao da bira ni gdje će se roditi, ni ko će mu biti roditelji, ni ko ćemo biti stric, tetka… nego nam je Bog dao ovu zajednicu koju vidimo oko sebe, da se u njoj spasavamo i da jedni kroz druge ugledamo likove Svetih Božijih ljudi i da u likovima bližnjega svoga, gledamo lik samoga Gospoda i Boga svojega”, kazao je o. Obren.
Dalje je objasnio da Bog hoće da kroz naša djela koja nekad izgledaju mala, beznačajna, ponekad i bespotrebna, upravo mi sami sebe sudimo i opredjeljujemo na koju ćemo stranu stati onoga dana kada Pravedni sudija dođe među nas, kada ćemo položiti račune za svoja djela:
“Jedan od takvih koji je znao da služi bližnjima svojima, da služi i malima i velikima, i najvećima i najubogijima, i najbogatijima, u svakom smislu i duhovnom i materijalnom, bio je duhovni gorostas, možemo slobodno reći, Sveti Atanasije Hercegovački. Bio je ljubljani brat našega Mitropolita Amfilohija i u četvrtak veče se prestavio Gospodu svojemu, juče je sahranjen u Tvrdošu, manastiru Svetog Vasilija Ostroškoga”, besjedio je o. Obren, dodavši da ga je svako, a to potvrđuju i svi jučerašnji govori (od Patrijarha Svjatejšega Porfirija preko njegovih duhovnih čada Episkopa Maksima, vladike Grigorija, Dimitrija, Mitropolita Hrizostoma, vladike Joanikija, njegovih duhovnih čada iz Grčke itd), sagledavao iz svoga ugla.
Tokom rata u Hercegovini obilazio je male i velike, borce, udovice i djecu, osjećajući njihov bol jer je i sam ostao rano bez majke:
“Bio je i otac i majka mnogim siročadima u Hercegovini, Trebinju, na tim našim stratištima gdje su naši ljudi stradali, a da ne pominjemo Kosovo u onom najtežem vremenu, što je juče i posvjedočila mati igumanija iz Deviča. Naime, kada niko nije smio da zakuca na vrata Deviča, jedino je Atanasije znao da da dođe. Nije se plašio smrti, njegova ljubav je bila veća od smrti jer je znao da kroz to služenje bližnjima ustvari služi Gospodu i da kroz to služenje Gospodu i bližnjima spasava dušu svoju.”
Taj čovjek je veliki monah i podvižnik, veliki učitelj Crkve pravoslavne hrišćanske, koji nam je, kako je kazao prota Obren, “približio svetootačka učenja, preveo mnoge Svete oce, protumačio i prevodio Sveto pismo, protumačio mnoge bogoslovske tajne:
“Malo ljudi ima kojima Bog daje taj dar da može da pronikne u najdublje tajne Božije. I zaista ga je bilo milina slušati, na koju god temu se obraćao od njega ste mogli da naučite, da saznate nešto novo, dublje. Znao je da nam odškrine neka druga vrata da uđemo dublje u tu tajnu i da nam na taj način određeni Sveti otac Crkve Božije bude bliži i miliji, a time i Hrista da nam približi.”
Podsjećajući na duhovnu revoluciju koju su sedamdesetih i osamdesetih godina u Beogradu kao mladi jeromonasi napravili Mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, kada je počelo duhovno buđenje poslije komunističkog mraka, sveštenik Obren Jovanović je kazao da su oni bili prvi koji su zapalili tu luču slobode, “da propovjedaju Hristom, da skupljaju mlade ljude, da im govore o dubljim tajnama smisla postojanja našega”.
“Učili su kako da se spasemo i kako da služimo jedni drugima, odnosno kako da kroz služenje malima dolazimo do Carstva nebeskoga”, istakao je o. Obren, ocijenivši da je malo takvih ljudi te da ih je sam Bog nekako skopčao.
Rođeni su na Božić iste godine: Mitropolit sedmog januara, vladika Atanasije osmog januara 1938. g. Zajedno su bili u Bogosloviji pa na fakultetu, duhovna čada Svetog Ave Justina, pa Sveta Gora, Grčka, pa ih je onda Bog prepletao od Pariza preko Beograda. Na istoj katedri su bili episkopa banatskih, onda došli ovdje da budu prve komšije (Mitropolija se graniči sa Eparhijom zahumsko-hercegovačkom).
“Bili su stubovi jedan drugome, oslonac u nevoljama. Nisu se oni nešto tako često, da kažemo, družili u zadnje vrijeme, ali su bili u jednome duhu, istim duhom su disali. Ono što kaže Amfilohije misli Atanasije, ono što napiše Atanasije to govori Amfilohije, prosto bili su proroci u ovom vremenu. Kada su mnoga usta zaćutala, oni su govorili o svemu onome o čemu Crkva, istina i pravda Božija, ne smije da ćuti”, naglasio je prota Obren, primjetivši da je njihova proročka riječ nekada bila oštra, možda i gruba, ali je bila starozavjetna, istinita.
Po njegovim riječima oni su svojim djelima i riječju, vrlinama i duhovnošću, molitvama, trnje koje je bilo na našem putu, duhovnim kosjerom krčili da bi nama malima bilo lakše da prođemo, da nas što manje drača ogrebe i da što manje u duhovnom smislu krvarimo. Takođe je kazao da kao što je poslije proroka došlo apostolsko vrijeme, tako i poslije njih dvojica imamo divnih apostola u našoj Crkvi koji će da nastave njihovo dijelo.
Poučivši sabrane da će Bog opet poslati proroka kad bude zatrebalo da objavi istinu i mnoge otrijezni, otac Obren je podsjetio na Stari i Novi zavjet, da su ljudi i u tim vremenima zbog pravde i istine gubili glave, kao Sveti Jovan i sam Gospod koji je položio svoj život za naše spasenje.
“Ova dva apostola i proroka našeg vremena su na drugi način polagali svoju glavu za nas sve, ne bi li nas naučili da idemo Carstvu nebeskome. Koliko su duhovne djece ostavili, koliko je danas arhijereja koji su njihova duhovna djeca, monaštva, sveštenstva, Božjega divnoga naroda, male djece”, kazao je arhijerejski namjesnik cetinjski.
Prisjetio se da je vladika Atanasije jako volio da se igra sa djecom, volio je da im kazuje priče, da im priđe i da bude ono veliko dijete.
“Znali ste kako je znao nekada da zagrmi, ali sa djecom je bio najbolji drug, i ona su ga jako voljela. Juče na njegovoj sahrani bilo je mnogo djece koja su mu donosila cvijeće jer je vladika Atanasije mnogo cvijeće volio. Vjerovatno je slijedovao one riječi svoga duhovnoga oca ave Justina koji je govorio da će cvijeće i djeca spasiti svijet.”
Protojerej-stavrofor Obren Jovanović je podijelio i svoje sjećanje na dan kada su otkrivene i otkopavane mošti ave Justina:
“Njih dvojica su to radili, i ne mogu da vam opišem i prenesem utisak te radosti kada su otkopali njegove svete mošti jer su oni znali još za života da je on bio svet. Kako je Mitropolit, kada je ugledao da se došlo do sanduka, nekako trupačke skočio u onaj grob da zagrli svoga Avu, moj osjećaj je da je tako juče jurio kroz Carstvo nebesko da iskoči pred svoga brata, da ga zagrli. A sigurno mu je i Tasa trčao u zagrljaj!”
Poželjevši svima da sleduju djela ovih divnih Božijih ljudi koji su naučili kako kroz malo služenje, preko malih ljudi, može da se stigne do Carstva nebeskoga i kroz služenje malima postanemo učitelji vaseljene, apostoli, proroci, duhovnici, Božiji ljudi, o. Obren je kazao da svaki epitet koji bi nazvali u pozitivnom smislu pripada ovoj dvojici ravnoapostolnih učitelja Crkve Božije.
“Zato njima dvojici neka je pokoj duši, a sa svima nama bude utjeha i blagoslov što smo ih imali, što smo ih znali, i imali prilike da uzmemo blagoslov od njih, i da kroz primjer kako su oni živeli i mi živimo, da bi nam Gospod onoga dana kada Pravedni sudija dođe rekao: Djeco moja mila i draga pođite Meni, stanite s desne strane jer ste kroz služenje ovim malima ugodili i Meni. Amin”, poručio je protojerej-stavrofor Obren Jovanović u Cetinjskom manastiru.
Vesna Dević