U prvu nedjelju Časnog posta, Nedjelju pravoslavlja, kada se sjećamo pobjede nad ikonoboračkom jeresi, 5. marta 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao starješina hrama protojerej Nikola Pejović. Sasluživali su protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić kao i đakon Vedran Grmuša.
Ovom evharistijskom sabranju molitveno su prisustvovali protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski i jerej Velimir Bugarin.
Nakon pročitanog začala iz Jevanđelja mnogobrojno sabranom narodu prazničnim slovom obratio se načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji se osvrnuo na pojam traganja, čekanja i iščekivanja ljudi koji su bili prosti, neznaveni, ali koji su našli Onoga za kojim su tragali i koji su Ga prepoznali:
,,Čuli smo, draga braćo i sestre, draga djeco, ovo Jevanđelje koje nam Crkva daje u prvu nedjelju Časnog vaskršnjeg posta. Ovo je Jevanđelje koje nam govori o tome kako je Gospod na vrlo jednostavan način uveo u apostolstvo ljude potpuno neznavene i ovo je jedan od onih susreta tih apostola sa samim Gospodom. Zadržao bih se na jednom važnom detalju koji je mnogo važan za današnjeg čovjeka, znači važan je i za nas. A to je da su i u Hristovo vrijeme postojali ljudi koji su nešto čekali, nekoga tražili i za nekim tragali, kao i to da su postojali ljudi koji su imali autoritete u svojim narodima na koje su se oslanjali i čiju su riječ poštovali kao svoj zavjet i kao svoj putevoditeljski način života. Ono što su tražili, to su i našli.”
Otac Nikola se potom zapitao da li današnji svijet i današnji čovjek nekoga traži i koga zapravo traži i za čim čezne savremeni čovjek i u čemu vidi smisao svog života?
,,Mi živimo danas u vrelu života, u velikoj gužvi, velikim obavezama, velikoj žurbi, možemo slobodno reći u jednom ambijentu duhovne pustinje kada nam se nameće takav stil života, da je uopšte pitanje stignemo li kad da se zapitamo kuda smo mi to krenuli? A to znači da treba da se zapitamo koji je to sistem vrijednosti savremenog čovjeka? Šta je konačni cilj i gdje se razni putevi naših života završavaju? To današnja civilizacija ne može da nam kaže, nemoćna je da nam kaže. Zato što nas ona odvaja od onoga što je naš istinski početak, kako je govorio Solovljev: Danas živimo u jednom paradoksalnom vremenu u kome nam kažu borci za ljudska prava i slobode i istine: Čovjek je nastao od majmuna, volite jedni druge. To je smiješno, ali, to je i surova istina, to je istina za koju i tvorci ovakvog aksioma znaju da je to nemoguće. Nemoguće je čovjeka natjerati da bude dobar ako je plod slučaja i ako je nastao od majmuna.”
Protojerej Nikola Pejović je zaključio da današnja civilizacija novog poretka raščovječuje čovjeka, uništavajući njegovo biće i suštinu i smisao postojanja, krijući istinu o bogolikom obrazu po kojem je čovjek stvoren:
,,Kako je rekao Dostojevski u jednom od onih čudesnih likova iz romana Braća Karamazovi: ,Ako Boga nema, sve je dozvoljeno. Šta me može spriječiti da radim sve što mi padne na pamet, ako sam nastao od majmuna? Ako je ovo ovdje i sada konačna riječ za čovjeka, šta me može pokrenuti da poštujem, volim drugog, da se žrtvujem za drugog? Tvorci novog svijeta i novog poretka nemaju odgovor na ova pitanja, zato moraju da drže narod u neprekidnom strahu, stalno nas plaše nekim bolestima, ratovima, krizama. Stalno nas drže kao taoca svoje savjesti i vezuju za seb,e misleći i tako nam namećući da su jedini izvor našega života pa neprekidno od nas traže da ispunimo ovo ili ono, pa još malo, pa na pragu ste, pa kad to sve ispunite: e to je to. A to nikad da dođe i to ide u beskraj, zato što to raščovječuje čovjeka, zato što to uništava njegovo biće, njegovu suštinu i smisao postojanja. Uništava čovjekov bogoliki obraz čiji spomen danas slavimo kao praznik pobjede ikona.”
Zaključio je da današnji savremeni svijet skriva od čovjeka istinu koja je temelj našega života i jedini smisao, a to je da je Bog postao čovjek i da je čovjek stvoren po liku Božijem:
“I da nalazeći se u ovom hramu ispunjenom ovim divnim likovima, mi gledamo jedni druge kao najljepše i najdragocjenije ikone koje se danas u hramu nalaze, dragocjenije od svakog zlata i dragog kamenja”, besjedio je prota Nikola.
On je potom rekao da upravo iz saznanja da je čovjek stvoren po liku Božijem i da je taj Bog iz nezirecive ljubavi postao čovjek dolazi svijest o beskrajnoj ljudskoj vrijednosti i dostojanstvu.
,,Iz tog saznanja da je čovjek stvoren po liku Božijem i da je taj Bog iz neirecive ljubavi postao čovjek da bi mi ljudi mogli da prevaziđemo sve ono što su naši praroditelji zabrljali i da bi prevazišli smrt, grijeh, đavola i da bi imali vječno ljudsko dostojanstvo. To je onaj pokretač koji nama otvara istinsku i pravu slobodu iz koje proizilazi moje nastrojenje da budem dobar. Ne samo da budem moralno dobar, nego da budem i da se potrudim da budem na hristoliki način dobar! Da sam spreman da sav svoj život posvetim onome koji me je stvorio i da ga posvetim bratu svome i bližnjem svome, da pozna Bog da smo zaista Njegova djeca, Njegovi sinovi i Njegova braća.”
Prota Nikola je naposlijetku akcentovao da je mnogo problema sa kojima se današnji čovjek suočava u životu prebivajući u svijetu u kojem je mnogo zla, koji lako može da slomi ljudsku dušu ukoliko ne temeljimo život na Hristu Bogu:
,,Post je zato blagosloveno i dragocjeno vrijeme, kada treba da se preispitamo šta je to što mi hoćemo od našeg života? Koga mi tražimo i za čim čeznemo? Mnogo je anksioznih, depresivnih, bolesnih, mnogo je problema u porodicama, na poslu, mnogo je zla u ovom svijetu koje tanana ljudska duša ne može da podnese i ako svoj život ne utemeljimo na Hristu Bogu i ako susret sa Njim nije smisao našeg života onda će ovaj život lako da nas slomi.
Treba da shvatimo da jedino u Bogu i sa Bogom sve ima smisla i naša zvanja i prizvanja, i naše porodice i naši poslovi, i naša izgradnja domova i krovova i svega ostaloga što činimo, jer bez Boga to se sve završava u ništavilu i prolaznosti. Neka bi Bog koji se otkrio Njegovim rođenjem, otkrio i dao da uvijek u sebi otkrivamo taj Hristoliki lik, da u liku brata svoga vidimo Boga svoga, da se usavršavamo u dobroti Božijoj, tragajući i tražeći da se susretnemo sa pravdom, istinom Božijom, sa samim živim Bogom, a to upravo činimo u Svetoj liturgiji”, poručio je naposlijetku protojerej Nikola Pejović.
U toku Svete liturgije krenula je litija sa ikonama u ophodu oko Sabornog hrama nakon koje je arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski protojerej Predrag Šćepanović pročitao Sinodik pravoslavlja. Ovaj Sinodik iskazuje pohvalu svima koji su kroz gotovo dva vijeka borbe doprinijeli sigurnosti poštovanja ikona. Sinodik navodi teološke razloge poštovanja ikona. To je istina o ovaploćenju Hristovom i čovjekovoj bogolikosti od samog postanka. Ovaj Sinodik objavljuje vječan spomen svima koji kroz časne ikone um svoj uzdižu ka bogopoznanju i koji osvećuju svoje oči i usta gledajući i cjelivajući svete ikone, naročito ikonu Hristovu i ikonu Njegove Bogomajke.
Tekst, video & foto: Boris Musić
