U 18. nedjelji po Pedesetnici, Sveta liturgija služena je u tri hrama Crkvene opštine topaljsko–hercegnovske: u Sabornom hramu Svetog Spasa na Toploj služio je starješina hrama jerej Zoran Miljanić, u Hramu Svetog arhangela Mihaila u Starom gradu starješina hrama protojerej Nikola Todorović i u Hramu Svetog arhiđakona Stefana na Sušćepanu starješina hrama protojerej Vladan Pantelić.
Nakon pročitane jevanđelske perikope, u Hramu Svetog arhangela Mihaila, besjedio je otac Nikola koji je čestitao praznik Sv. Kirila bezdinskog i dalmatinsko-bokeljskog koji je iz Baošića, uz podsjećanje da je u Sabornoj crkvi u Temišvaru obavljen svečani čin njegove kanonizacije u kojem je učestvovao Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, kao i protojerej-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski.
„Veliki dan za naš narod, za ovaj grad, za rod srpski, za sve pravoslavne hrišćane“, kazao je o. Nikola.
Govoreći o pročitanom Jevanđelju kada Gospod videći lađe koje stoje ukraj Genisaretskog jezera, gdje ribari, budući apostoli, ispirahu svoje prazne mreže jer pretodne noći nijesu imali ulova, poziva Simona da idu na dubinu i tamo bace mreže, prota je podsjetio da je Simon posluša Gospoda.
„Simon kaže: Gospode, na Tvoju riječ, mi ćemo baciti mrežu. Šta znači na Tvoju riječ? To znači da ti vjerujem Gospode. Šta znači baciću mrežu? To znači ispovijedam tu riječ Gospode. Šta znači kada se ulovilo mnoštvo riba, koje zamalo nisu potopile lađu, pa pozvaše druge ribare da pomognu? To znači blagodat Božija koja se daje u izobilju“, besjedio je otac.
U nastavku je podsjetio na značaj motivacije, koja je vrlo važna, nužna i pravi način da podstaknemo nekoga da nešto učini te da ona čini naš život kvalitetnim ili nekvalitetnim.
„Čuli smo od apostola Pavla koji kaže što sijemo to ćemo i žnjeti; kako činimo tako ćemo i dobiti. Upravo tu je motivacija vrlo važna, draga braćo i sestre, da ja sa svojom besjedom ili sam Gospod kroz usta Crkve i sveštenika i svojih apostola, motiviše narod… Crkva je liječilište, Crkva je ona banja Vitezda u kojoj svako od nas želi da se pogruzi kako bi se očistio. Upravo vjera pravoslavna je vjera motivacije: da budemo bolji, da budemo čestitiji, da budemo pravedniji, da budemo upravo onakvi kakve nas Hristos hoće. Motivacija u nekoj pravoslavnoj terminologiji znači preobraženje, znači želja, znači da moje da, bude da, kako kaže apostol Pavle, a moje ne, da bude ne…“
Na kraju svog pastirskog slova protojerej Nikola Todorović je pozvao sabrane da se bave suštinom, a suština je promjena, da motivišemo sebe da budemo dobri Boga radi i da služimo bližnjima Boga radi i bližnjih radi:
„Zato toga, braćo sestre, otiđite danas iz ovoga hrama motivisani da razmišljate o dobru i da razmišljate o djelima Kirila Cvjetkovića baošićkog, koji je u to vrijeme znao da kaže ne zlu. Zato je stradao i mučen, i proganjan i zatvaran, ali Bog ga je proslavio. Ako motivišemo sebe da steknemo ovdje blago i carstvo, i sve ovdje da steknemo, onda je motivacija pogrešna. Mi ovdje treba da stičemo, prije svega, mir i blagoslov u domu svome, da naučimo ne da kažemo zlu, a da da kažemo dobru. Da se potrudimo da učinimo što je do nas, i kao što je Simon bacio mrežu: Gospode, neka bude po riječi tvojoj i svaki od nas da kaže: Gospode neka bude po riječi tvojoj.“
Vesna Dević
Izvor: SPCO topaljsko–hercegnovska
