Liturgijski proslavljen jubilej 450 godina obnove manastira Morače

Liturgijski proslavljen jubilej 450 godina obnove manastira Morače

Ime: 20 10 2024-izvjestaj-moraca; Opis: Liturgijski proslavljen jubilej 450 godina obnove manastira Morače Tip: audio/mpeg

Svetom arhijerejskom liturgijom i svečanim programom danas je u manastiru Morači proslavljen veliki jubilej – 450 godina obnove ove nemanjićke lavre.

Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog Trona pećkoga g. Joanikije, a sasluživao mu je Visokopreosvećeni Arhiepiskop mihalovsko-košicki iz Crkve čeških i slovačkih zemalja i Preosvećena gospoda Episkopi budimljansko-nikšićki Metodije i dioklijski Pajsije, kao i mnogobrojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo iz više eparhija SPC.

U toku Liturgije Mitropolit Joanikije je rukopoložio u đakonski čin Stefana Đerkovića.

Vladika Metodije je nakon čitanja Jevanđelja rekao da svi koji hoće dobrovoljno da idu za Gospodom treba da uzmu krst svoj i da idu za Njim.

„Uzevši krst na svoja pleća u ono vrijeme kad je Hristos govorio značilo je najveće stradanje i poniženje koje može jedno ljudsko biće da pretrpi i da ga zadesi u svome ljudskome vijeku“, rekao je Vladika Metodije.

Vladika je podsjetio da Gospod u svojoj propovijedi govori o duhovnom, a ne o genetskom i tjelesnom srodstvu.

„Koje sve to u jednom trenutku nadilazi i onda postaju onome čovjeku koji ide za Hristom neprijatelji, kažr on domašnji njegovi. Dakle, oni koji nijesu isto u duhu sa onima koji sleduju za istinom, pravdom, vječnim životom i svim onim što Hristos predstavlja i svim onim što su imena Njegova“, naglasio je on.

Dodao je da je jedini način pripreme za ono što sleduje ljudskome biću u ovome svijetu u vidu prepreka, iskušenja, muka i tegoba, koje se sve podvode pod jedno ime – krst koji nosimo, vjera u Hrista Gospoda.

Vjera u vaskrsloga Gospoda nas je, nastavio je on, na današnji dan ovdje okupila.

„I upravo je ta vjera postrojila na ovom mjestu rukama Stefana Vukanovog ovaj divni hram i ovu svetu obitelj u ovom blagoslovenom klancu i klisuri moračkoj. I upravo je ta vjera, kada se kroz vjekove razgrađivala ova građevina i ova svetinja pod zubom vremena i najezdom okupatora, ovu svetinju obnavljala“, kazao je Vladika Metodije.

Po zaamvonoj molitvi blagosiljani su slavski darovi.

Mitropolit Joanikije je, obraćajući se učesnicima današnjeg liturgijskog sabranja, rekao da je 1574. godine završena prva obnova moračkog manastira, u vrijeme igumana Tome i kneza Vukića Vučetića.

„Onaj duh stvaralaštva, graditeljstva, koji prije svega ishodi iz naše svete vjere pravoslavne, onaj duh kojim su sveti Nemanjići napojili naš srpski rod, taj duh nije ugasnuo ni u vrijeme turskoga ropstva; nego smo obnavljali nemanjićke svetinje, obnavljali našu slavu koju smo bili dostigli u vrijeme Nemanjića, obnavljali naše pamćenje, zajedništvo, sabirali se oko naših svetinja. I u tom pogledu, tom kontekstu treba shvatiti značaj obnove koja je bila prije 450 godina“, rekao je on.

Kazao je da je ta obnova mnogo značila za naš narod.

„Bilo je to veliko ohrabrenje za sve. Ali, to je ipak bio samo početak. Narednih dvjesta godina Morača se neprestano duhovno obnavlja i kulturno uzdiže. Ovdje su, u ovoj svetinji, sveti pećki patrijarsi imali veliki oslonac. Redovno su dolazili i pomagali ovu svetinju, ali i ona Pećku patrijaršiju“, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Pećki patrijarsi su, istakao je Mitropolit Joanikije, slali najbolje umjetnike koji su ukrašavali ovu svetinju.

„Oni su u tim teškim vremenima uradili veliko djelo“, rekao je on i dodao da je u umjetničkom pogledu mnogo značajnije ono što su kasnije uradili slikari Georgije Mitrofanović, pop Strahinja Budimljanin, a posebno slikar Jovan koga su često zvali i Kozma.

„I kasnije i Radul i Rafailovići. A to ukrašavanje ove svetinje značilo je da je još živ duh i vjere i stvaralaštva kojim smo napojeni u vrijeme Nemanjića: Mi smo jedan od rijetkih naroda koji je stvarao velika djela i dostizao visoke kulturne domete i u vrijeme ropstva pod Turcima. I to se vidi po manastiru Morači, koji je naš narod napajao i vjerom i zavjetima Nemanjića, zavjetom Svetoga Save da se objedinjujemo i da se oslobodimo i opet ujedinimo, što smo, hvala Bogu, u 19. i 20. vijeku dostigli“, istakao je Mitropolit Joanikije.

Mitropolit Joanikije je rekao da se sjećamo ktitora i obnovitelja moračke svetinje – od Stefana Vukanovog, Nemanjinog unuka, preko igumana Tome i kneza Vukića Vučetića do naših vremena i Patrjarha Gavrila Dožića i našeg blaženopolivšeg Mitropolita Amfilohija Radovića.

„Blagodarni smo Bogu što nas je preko naših predaka obdario ovakvim svetinjama, kao što je manastir Morača. Imamo ih, hvala Bogu, dosta. U tom pogledu mi smo izuzetno bogat narod, ali to bogatstvo obavezuje. Nadamo se da ćemo i mi, ovdje sabrani, naše pokoljenje biti dostojni naših svetih predaka“, poručio je Mitropolit Joanikije.

Svečanu besjedu izgovorio je književnik Dragan Lakićević:

DSC_0029~2

Radosav Rajo Vojinović
Foto: Željko Drašković