Na praznik Svetih mučenika Kirika i Julite i na dan kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Svete novomučenike veličke i gornjepolimske, u ponedeljak 28. jula 2025. godine, Sveta arhijerejska Liturgija služena je u Hramu Svetih Kirika i Julite u Velici, kod Plava.
Liturgiju su služili: Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije i Njegovo preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski g. Jovan uz sasluženje više sveštenoslužitelja.
U liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao vjerni narod Velike i okolnih podčakorskih sela, u kojima su pripadnici Skenderbeg i Princ Eugen divizija, 28. jula 1944. godine, na svirep način, ubili preko 500 nejači – žena, djece, staraca i ostalog nenaoružanog stanovništva.
U sjećanje na njihovo mučeništvo, u Velici – najstradalnijem mjestu u Gornjem Polimlju, podignuta je Crkva Svetih Kirika i Julite, koju su 2001. godine osveštali blaženopočivši Mitropolit Amfilohije i tadašnji Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije.
Svake godine, na ovaj dan, služi se Sveta liturgija i pominju sve gornjepolimske žrtve, stradale od naci-fašista tokom Drugog svjetskog rata, a Sveti arhijerejski sabor je 2017. godine, liku Svetih novomučenika srpskih pribrojao žrtve iz Velike i Gornje Ržanice, postradale 28. jula 1944. godine, pridruživši im i 28 djece, umorenih glađu u plavskom zatvoru 1941. godine.
Nakon čitanja Svetog jevanđelja, liturgijskom propovjedi obratio se Preosvećeni Episkop Jovan.
Pozdravio je Vladiku i zablagodario Gospodu na blagoslovu da se saberu danas ovdje u zajedničkoj molitvi, i što ih je sabrao Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. Posebnu radost sabranju u Velici, po riječima Vladike Jovana, daje prisustvo djece, koja se tu igraju, pričaju, i to je, smatra on, pokazatelj vaskrsenja ovog mjesta. Episkop pakračko-slavonski g. Jovan je podsjetio da je 2022. godine, povodom proslavljanja Svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih, iz Jasenovca donijet krst, koji je tada postavljen na plato ispred crkve da bi na ovom svetom mjestu bio sa Veličkim, gornjeržaničkim i polimskim mučenicima, da ukrepljuju narod koji se ovdje okuplja. Taj krst, poručio je Episkop Jovan, simbolizuje Hristovo vaskrsenje, zato Hristov lik na njemu, pored izraza tuge, ima, zbog vaskrsenja, i izraz radosti.
Nakon Liturgije, odslužen je pomen vojnicima iz bitaka na Košarama, u kojima je život dalo 108 srpskih junaka.
Osveštan je i prelomljen slavski kolač i blagosiljano žito.
Sabranom vjernom narodu, gostima skupa, poštovaocima stradalne i krsto-vaskrsne Velike i drugih gornje-polimskih mjesta, koji se, svake godine, na ovaj dan, sabiraju u znak sjećanja na postradale žitelje ovog kraja, obratio se Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije, pozdravljajući riječima dobrodošlice Vladiku Jovana.
„Dragi Vladiko, brate i saslužitelju Jovane, Episkope slavonski i pakrački i jasenovački, koji si došao ovdje, kao i svake godine što dolaziš, godinama unazad, a i dolazićeš jer si ovdje svoj i na svome mjestu, među svojima i koji dijeliš tugu s nama danas, ali si nam donio radost vaskrsenja sa polja jasenovačkih, grobnih, krsto-vaskrslih.
Draga braćo i sestre, djeco Božja, narodni prvaci koji ste se ovdje okupili i došli da se, još jednom, zajednički Bogu pomolimo, da se opomenemo proročkih riječi i početka Jevanđelja, koje je počelo sa pokajanjem i pozivom na pokajanje, jer sve ovo što nam se dešava, ne samo kroz istoriju, nego i danas, jer je i danas u Crnoj Gori proglašen dan žalosti, ne zbog jedne žalosti, nego zbog niza tragedija koje se svakodnevno na našem prostoru dešavaju, pa da se opomenemo pokajanja i poziva na pokajanje, preumljenja i promjene života svoga, ugledanja na one svete, jevanđelske vrline koje su njegovali i nama u amanet predali preci naši, stari naši, koji su se u tome ukorijenili, utvrdili i svoju vjeru sačuvali, a time oproštaj za grijehe svoje od Gospoda dobili i dušu svoju spasili.
Neka današnji Velički, Gornjepolimski i gornjeržanički mučenici zajedno sa Pivskim, Dolskim i svim mučenicima, i Jasenovačkim i svim srpskim mučenicima i novomučenicima da, molitvama njihovim, Gospod da snage i razuma, pokajanja, blagodati Božje da se sabiramo i da svako svoje sabranje ovako počinjemo – molitvom, Liturgijom, da prišavši Bogu ljubavi, na ovom liturgijskom sabranju, nikad ne zaboravimo naše i svoje naznačenje koje nam je Bog dao, da je Bog sve iz ljubavi svoje stvorio, ne da se mučimo i da ovako noge lomimo po svojim jamama i rupama u koje upadamo, i zbog svojih grehova i ukupno zbog grehova ovoga svijeta i palog stanja zemlje, koja u zlu leži; da nas Gospod učvrsti, da se zajednički jedni s drugima sjedinimo u ljubavi, praštanju i milosrđu, jer ne znam šta još treba da se dogodi našem narodu što nam se već nije dogodilo, a da se prizovemo u pamet i da znamo da ne postoji drugi put i drugi način, ne postoji drugo rješenje i izbavljenje iz grijeha, muka, patnji osim prisajedinjenja sa Gospodom“, besjedio je Njegovo visokopreosveštenstvo.
Po njegovim riječima, svako odbijanje Njega i Njegovog prisustva, pominjanja Njegovog imena, čime se On oprisutnjuje, odbacuje se i prezire ona ljubav zbog koje se ovaplotio Gospod i došao na zemlju.
„I ovdje, danas, sa nama je prisutan, ne samo onda u istoriji, kada je u svojoj ličnosti da bi spasio tvorevinu i rod ljudski, a kroz rod ljudski čovjeka, cjelokupnu tvorevinu, sjedinio se i uzeo na sebe čovječansku prirodu, jer se samo tako ona može spasiti u jedinstvu sa Bogom. A onda, odbacivanjem toga kroz naše živote i neprisajedinjavanjem sa Njim i Njegovim likom, ne živeći po Njegovim zapovjestima i po Jevanđelju, ne moleći se i ne ići na Svete liturgije i tako svoje sabore koje imamo plemenske, bratske, porodične, ne učvršćujemo tim nebeskim saborom i tako svaku našu zajednicu i odnos koji imamo ne osveštavamo onda smo propali, ako to ne uradimo. Ovo propadanje koje nam se dešava je samo od otuđenja od svetinje. U onoj mjeri, u kojoj se budemo vraćali i budemo svjesni svetinje i puta kojim treba da idemo i našeg palog stanja, osjećaćemo blagodat Božju i Njegovu blizinu, a onda ćemo kroz to osjećanje Njegovog prisustva biti svjesni i svojih palih stanja i grijehova.
Jasan znak Božjeg prisustva je pokajanje, smirenje i skrušenost srca, a jasan znak da On nije tu jeste oholost srca, mržnja, zlopamćenje, ogovaranje, spletkarenje i svi ostali drugi grijesi, nepočinstva koja kroz otpadništvo od Boga dolaze. Mrak je odsustvo svjetlosti. Ako nema svjetlosti u našim dušama zbog kojih se ovdje sabiramo, zbog kojih nam je došao Vladika Jovan da nam prenese svjetlost sa najveće planine srpskog naroda, stradalne planine leševa srpskih mučenika, da nam prenese blagoslov i radost vaskrsenja sa grobnih polja jasenovačih i Donje Gradine i Mlake i svih mjesta koje on pohodi, koje kadi, Liturgiju služi, prinosi darove beskrvne Bogu ljubavi, Svetoj Trojici da se smiluje na nas, da nas pogleda i da nas upravi na put spasenja. Kad se sabiramo na Svetoj liturgiji nije važno samo doći da se upišemo da smo taj dan prisutvovali, treba se truditi da se u njoj učestvuje, jer ćemo tako još veći promašaj doživjeti ako dođemo, a nas se ništa ne kosne zbog tog dolaska i mjesta na koje smo došli, zbog tog najvećeg događaja, koji je veći od događaja stvaranja svijeta, jer se ovdje pretvaraju i pretvorili su se hljeb i vino u tijelo i krv Hristovu“, poučavao je Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije, poručivši na kraju svog arhipastirskog slova:
„Bog vas blagoslovio, sve nas ovdje sabrane i one koji nisu mogli da dođu, dao Bog u napredak i ovim ljudima koji su ostali ovdje da žive, njihovim porodicama, njihovom potomstvu, svima vama redom. Da nas Gospod blagoslovi i mučenici velički, da nas zakrile svojim molitvama i sačuvaju da izdržimo na ovom nimalo lakom putu kojim gredimo, Hristovom krsno-vaskrsnom putu stradanja, ali radosti one istinske, prave ne spoljašnje, površne euforije i neke sreće zemaljske, nego istinske radosti, jedinstva, života u jedinstvu sa Bogom. Živjeli, Bog vas blagoslovio. Hvala našim domaćinima koji su sve pripremili da nas dočekaju kao i svake godine što se trude, svaki od bratstava pojedinačno koji preuzmu slavu. Hvala ovom divnom horu iz Nikšića koji ovim anđelskim glasovima uljepša ovu svetu Liturgiju i svima vama koji smo se zajedno ovdje Bogu molili da postanemo, makar, malo bolji nego što smo to do sad bili, da budemo nalik našim divnim, plemenitim vitezovima Duha svetim precima. Hvala, još jednom, Vladiki Jovanu, neka ga Gospod blagoslovi i cijelu njegovu Eparhiju i narod tamo, koji strada i ostaje uporno, bez obzira na zlo koje se desilo i koje se dešava i pritiske koje tamo trpe, a žive na svojoj zemlji, gdje su im preci živjeli. Cijeli srpski narod se kreće u tom prstenu sve od Dalmacije, i Slavonije, i Srbije, i Vojvodine, i Kosova, i Crne Gore, i Hercegovine u istom krugu, sve su to naše zemlje gdje tu vjekovima živimo, Bogu se molimo, stradamo, rađamo se i umiremo za Krst časni i slobodu zlatnu.“
U nastavku je upriličen kulturno-umjetnički program i trpeza ljubavi, čiji domaćin je bila porodica Radulović.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
